StoryEditor
Splitkomunikologinja komentira

Kerum je srozao politiku na razinu uličnih svađa i birtaških obračuna i baš ga je ta vulgarnost stajala uspjeha. Njegov način komunikacije odlazi u povijest

Piše Doc. dr. sc. Gabrijela Kišiček, komunikologinja
17. svibnja 2021. - 16:18
Za 'Slobodnu' izbore komentira poznata hrvatska komunikologinja doc. dr. sc. Gabrijela Kišiček PRIVATNI ALBUM

Na kraju prvog kruga lokalnih izbora može se zaključiti kako se u Hrvatskoj pojavljuju neki novi trendovi, ne samo politike nego i političke komunikacije. To daje i dašak optimizma i nadu da će se konačno u političkim raspravama argumentirano govoriti o relevantnim temama te da će se rasprave o tome čiji je otac ustaša, a čiji partizan, otići u ropotarnicu prošlosti.

Najbolji primjer odlaska te „stare“ retorike jest Željko Kerum koji je, po običaju, cijelu kampanju temeljio na diskreditiranju svojih oponenata. I to na najniži mogući način, koristeći se nerijetko vulgarnim, neprimjerenim rječnikom. Željko Kerum je svojedobno, pojavom na političkoj sceni, srozao i snizio stil političke komunikacije na razinu uličnih svađa, pretvorio političke rasprave u birtaške obračune i ozbiljno narušio civiliziranost političke retorike.

Dakako, nije on jedini niti bi on sam uspio dovesti politiku na tako niske grane, ali je bio jedan od onih koji je u tome prednjačio. Pa su mnogi pomislili kako bi bezobrazluk, vulgarnost te agresivnost mogli donijeti političke uspjehe i krenuli tim smjerom. Sada se pokazalo kako je takav način komunikacije passé, a političari su možda konačno shvatili da biti odlučan ne znači vrijeđati, da biti samopouzdan ne znači biti agresivan, da biti žestok ne znači biti vulgaran.

image
Nikola Vilic/Cropix

Gledajući izbornu kampanju u cjelini, naravno da je bilo konfliktnih situacija, ad hominem napada, prozivanja i kvalifikacija. I to nije neobično. Kampanje obično jesu borbene i to ne samo u Hrvatskoj nego i u SAD-u i Europi. Međutim, i najžešće kampanje moraju zadržati određenu razinu civiliziranosti i dostojanstva.

Političari se mogu ne slagati, mogu se ideološki i svjetonazorski razlikovati, ali nazivati nekog pogrdnim imenima, nastojati ga diskreditirati vrijeđajući ga na osobnoj razini, ne može biti modus operandi niti može proći nekažnjeno. A birači su ti koji kažnjavaju, odnosno nagrađuju, glasom na izborima.

Tomislav Tomašević uvjerljivo je pobijedio u prvom krugu izbora u Zagrebu čime su građani pokazali da zaista žele promjene. I u politici i u načinu upravljanja Gradom, ali i u javnoj komunikaciji. Njegova je retorika dosljedno bila „antibandićevska“ te je naglašavao kako će sve raditi drugačije od svog prethodnika.

Najavio je zaokret koji su birači očito čekali. I pri tome, kritizirajući oponente i dotadašnji način upravljanja Gradom, nije bacao „ideološke mamce“ niti je poticao rasprave o tome gdje je tko bio 91` ili 45`, tko je pjevao koje pjesme, s kim se družio i što je pri tom radio te slične potpuno irelevantne teme.

image
Bozidar Vukicevic/Cropix

Možda jest zaista došlo vrijeme da se u fokus stave za građane bitna pitanja, da se natjecanja u hrvatstvu završe i da se domoljublje prestane koristiti u predizborne svrhe. Da političari svoj kredibilitet grade argumentima, znanjem i stručnošću, a ne vrijeđanjem oponenata, da u svoju sposobnost uvjeravaju djelima, postignućima i rezultatima, a ne diskreditiranjem drugih.

Ili je ipak previše optimistično takvo što očekivati? Davor Filipović koji je, želeći se prikazati kao relevantan kandidat u Zagrebu, bio konfliktan i agresivan i kad treba i kad ne treba, izbore izgubio pa se na kraju političkim oponentima i ispričao. Pokazao je da takva retorika više nije uvjerljiva i da takvi političari teško prolaze.

Možda je zaista došlo vrijeme da građani slušaju argumentirane rasprave o relevantnim temama, a da vulgarni, bahati i agresivni političari odu u povijest. I da ih se u budućnosti spominje jednako rijetko kao ustaše i partizane.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. lipanj 2021 21:57