StoryEditor
SplitUVIK KONTRA

Kako to da nikad nije došlo do nestašice baruta, nuklearnih glava, goriva za bombardere... nego je baš uvijek nestašica brašna, cukra, kave, cementa, brokava, plina?

3. veljače 2022. - 10:03

Jesu li stari lipo govorili: sačuvaj nas Bože kuge, gladi i rata. U nekim legendama, na koncu dolazi "i Hrvata", zbog paprene uloge hrvatskih ratnika u opsadi Magdeburga u 17. stoljeću tijekom Tridesetogodišnjeg rata, no pokazalo se da takav natpis nije uklesan na tamošnjoj katedrali kao što se ćakulalo. Eto, ipak je ostalo u nekoj usmenoj predaji.

No vratimo se izvorniku, na koji bi se prije neke tri godine iskreno nasmijali. Jer, Bože moj, ubojite kuge od vremena gripe španjole više nema, gladi neće ni biti jer u butigama ima svake gracije po najnižim cijenama u povijesti, a nikome se na zapadu više ne ratuje. Nemoguće, apsurdno i ovom srednovjekovnom krilaticom više ni stare babe ni malu dicu ne možeš plašiti. Kad ono...

Iz Kine udarila kuga poput egipatskog zla, uništila nam živote, zatvorila nas u kuće, posvadila s prijateljima, zabranila druženja i milijune vezala za respiratore, a nebrojene i pobila. Od ovih naših skoro 14 tisuća pomorenih u Hrvatskoj, barem bi tri dila bilo i danas živih da nije bilo kuge korone, a pitam ja vas ili bolje njih, tko ne bi barem još pet dana života više da mu se ponudi, ma pet minuta, ako može birati. Ali birati se nije moglo.

Ventilatori na svakom brdu

Taman kad smo pomislili da je kuga izdušila, jer puna dva mjeseca nema na vidiku novog vražjeg soja, eto ti gladi. Sve krešilo, idu cijene u nebo, a ne možeš naći ni pročitat jednoga ekonomista koji bi ti ljudski, pučki, prosto objasnio zbog čega je tako. Najomiljenija riječ je "poremećaj na tržištu". Rusi zafrkaju s plinom. Kontejnere nema tko razvoziti. Nekako se stidljivo spominje kako se puno para štampalo radi krize, pa onda mora doć inflacija.

Fratri i švore u Zagrebu su svrstani u industrijsku djelatnost, pa im cijene plina mjesečno dolaze u desetinama hiljada, a bolnicama u milijunima kuna. S plinom je najveća frka, govorilo se da će boca plina koštat petsto kuna. Dobro, kvragu, kupit ćemo špaher na struju. Ali i špaheri će poskupit, koštat će dvadeset iljada kuna. Možda i pedeset.

Poskupit će, naravno, i letrika. A zašto? Zar Hrvatska nema puste hidroelektrane, ima nuklearku, a ventilatori su montirani na svako brdo u Dalmaciji. Voda teče, vitar puše, reaktor kuva. I šta je tu korona-kriza promijenila? Kakve to veze ima s "poremećajima na tržištu"?

Kad poskupi sve poskupit će i voda, kumpiri, oćale, jaja, što god možete zamisliti, i to debelo. I kokoše je, valjda, poremetilo tržište pa sad legu skuplja jaja.

Čudno, sve, sve poskupljuje osim plaća i penzija. A odakle će se onda plaćat ta poskupljenja? I kako to da bogati iz krize uvijek izađu bogatiji a sirotinja siromašnija? Kako je to, recimo, milijarder Bezos u godini krize zaradio 64 milijarde dolara više, a Elon Musk čak 126 milijardi dolara više pa sad ima složenu 151 milijardu ukupno. Svi s liste najbogatijih su, dok je cijeli svijet propadao, nakupili još milijuna i milijardi.

Zar oni koji imaju više i ne gube više kad su krize? A nije, jel? Nije me briga, ali šta čine s tin milijardama?

Nas u Splitu najviše je pogodila najava poskupljenja kave. Čitamo da će čikara makjata doći na 30 kuna. Eto čuda, dogodilo se baš sad u ovome sudbonosnome času da je urod kave u tropima "nezapamćeno podbacio". Na splitskim ulicama nastala je panika, šta ćemo sad. Jedna gospođa u anketi "Slobodne" čak je i suzu pustila zbog ove kataklizmičke vijesti. Ništa, mutit ćemo Divku, cikoriju i orzo, kao i vazda kad su najveće krize.

Na tri špirale

Mi u Dalmaciji ionako nismo imali plin, živjet ćemo i rasti na tri špirale kao i desetljećima unatrag. Nas je u pitanju grijanja jedino taklo što su izumljeni klima-uređaji. Utoliko smo napredovali. I cijeli život zavidimo Zagrepčanima i Osječanima kad ih po cičoj zimi ugledamo u kratke rukave, a plin grije tuta forca na 30 stupnjeva, dok nama bura nosi koltrine kroz zatvorene ponistre i grije se samo kužina.

Nije čudno što sve poskupljuje – navikli smo, jer nitko živ ne pamti kad je nešto u nas pojeftinilo – nego što nemamo objašnjenja zbog čega. Ekonomija je, poznato je već, jedina znanost koja nema izravan i jasan odgovor na ekonomska pitanja. Farmaceuti nađu lijek, arhitekti projektiraju čuda, astronomi lete u svemir, brodograditelji izgrade brod kakav želiš, ali ekonomista koliko god ima, svaki ima drugu priču.

Zanimljivo, a baš nam o njihovim pričama ovisi goli život. Jebe se nas što u NASI pritisnu botun, a dva milijuna kilometara duboko u svemiru letjelica pomakne solarni panel za napajanje. Bravo, to je čudo tehnologije koje je nemoguće razumjeti, ali kaži mi doktore kako ćemo mi preživjeti do prvoga! I zbog čega smo se doveli na rub gladi? I kako ćemo se iz toga izbaviti? Pitanja glupa - poklopit će nas ekonomisti - no ako plaćaš krizu onda imaš pravo znati i zbog čega je kriza nastala, kako ćemo se iz nje izbaviti i kad.

Interesantno, protiv krize gladi nema prosvjeda, jer nismo mogli na dvije strane: ni pripametni Hrvati ne mogu biti u isto vrijeme imunolozi i gospodarstvenici. Da ne spominjemo mirotvorstvo. To baš nikoga u svijetu ne zanima.

A to je treće zlo, ako ne računamo one Hrvate iz Tridesetogodišnjega rata, jer tješimo se da nije bilo baš kao što magdeburški puk do danas divani.

Ima se za ratovat

Sigurno se pitate kako to da nikad na kugli zemaljskoj nije došlo do nestašice baruta, nuklearnih glava, goriva za bombardere, ulja za tenkove, materijala za nosače aviona. Nego je baš uvijek nestašica brašna, cukra, kave, cementa, brokava, parketa, plina, onoga što malome čovjeku treba da bi preživio. I kako se uvijek nađe para za ratovanje!?

Nikome se u Evropi, kažu, ne ratuje, a rat nam je došao do praga, Ukrajina nije dvorište Evrope, ona je već hodnik. Škripi se zubima; Rusi, Ameri, NATO, Pacifik, Baltik, svi su se uzrežali ka bisni pasi. Sva njihova karačina košta puste milijarde i nitko ne pita odakle. Tu nema "poremećaja na tržištu" niti će ih taknuti "povijesni podbačaj uroda". Velikima se tuče jer je poznato da je rat najveći biznis. Naravno za bogataše, koji bi iz toga zla, baš kao i prethodna dva - pandemije i gladi - izišli još bogatiji. Neokrznuti metkom i gelerom. Sirotinja će gubiti glave, noge i oči.

Tako mi danas stojimo, s povijesna tri zla na kostima, od kojih su nas dva već dobro satrala. Još nam samo i rat fali da bismo skroz išli uprdec. Ne mi svi, neki će uvijek profitirati. A ona splitska gospođa još će dugo suze roniti za svojom čikaricom kave s prijateljicama, koja je njezina najveća mala radost.

image
Saša Burić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. listopad 2022 10:28