StoryEditor
Splitkaleta je moja mala

Kako se Radunica pretvorila u 'zimmer frei' pakao: nema buže koja nije preuređena u apartman, niču čudna arhitektonska rješenja, stanari nemaju mira ni ljeti ni zimi

6. veljače 2017. - 08:39

Umjesto Kuzmanića, Trumbića, Duplančića, Petrića, Dvornika, Čulića i drugih prezimena starih Splićana po kojima su nazvane ulice na Lučcu, ljeti među kamenim kućama odzvanjaju stope turista iz svih krajeva svijeta. Ne, nisu ta prezimena iščezla, nipošto, već u ljetnim mjesecima mnoge te kuće nastane furešti, a domaći se povuku u neke druge kvartove, na otoke, sela, na druge adrese, što svjedoče brojne oznake apartmana i zvjezdica koje označavaju kategoriju turističkog smještaja.

Skaču, pivaju, viču...

- Nema buže koja nije preuređena u apartman! Neki su i podrume sredili za najam, a kad bi konzervatori malo prošetali Lučcem, imali bi šta vidit, puste nadogradnje, prenamjene, neka čudna arhitektonska rješenja... Ipak, ima lipih kuća, starih kamenih koje su spašene od propadanja jer su ih ljudi obnovili kako treba... Zimi vam se u našim ulicama sređuju apartmani, a liti ne možeš spavat od turista koji dolaze i odlaze u razne ure, pivaju, viču...

Razumim sve one kojima je turizam postao izvor prihoda, ali meni kao stalnoj stanovnici Lučca fali mira liti. Ljudi koji rade po danu, noć trebaju za san i odmor, a liti ga baš i nema kod nas jer je uvik prometno. Mislim da je općenito previše apartmana u cilom gradu. Neke regule ipak trebaju postojati - komentira Eda Tukić, starosjedilica na Lučcu i jedna od rijetkih koja se ne bavi turizmom koji je zatvorio sve butige u njenom kvartu, pa se u spizu ide u "Tommyja" u Petrovu ili na Pazar. Nije to daleko, veli, ali nekad je bilo malih dućančića na Lučcu, a sada je opstao jedino vodoinstalater.

Prema grubim procjenama, turistički smještaj na Lučcu čini gotovo trećinu kapaciteta u cijelom Splitu. Privatni iznajmljivači zadovoljni su popunjenošću od travnja do listopada, a neki i duže od toga. Cijene diktira svatko za sebe, a primjerice, 4-krevetni apartman nudi se u sezoni za 100 eura po danu.

Agencije za prodaju nekretnina bilježe brojne upite zainteresiranih investitora u stare kamene kuće koje u poluraspadnutom stanju vrijede oko 2000 eura po kvadratu, one sređenije i tisuću eura više. No, sve je to sadašnjica jedne od najstarijih splitskih gradskih četvrti koja prati ritam apartmanizacije okolnih kvartova, posebice Varoša, Manuša, Geta i drugih.

Čuvari tradicije

- Ne možemo osuđivati ikoga zbog ovih promjena koje se događaju svuda oko nas. Ima tu i dobrih i loših strana, ali najvažnije je sačuvati i njegovati našu tradiciju i ponosno je pokazati našoj dici, a i fureštima.

Svi smo mi nostalgični kada se sjetimo djetinjstva, ali taj duh prošlosti moramo nositi kroz sadašnjost i budućnost - priča nam prof. Ivan Tokić Truman, alfa i omega "Dana Radunice", tradicionalne pučke fešte koja traje već više od dva desteljeća, a održava se u posljednjem tjednu lipnja. Ove godine proslavit će 24. izdanje, a pripreme za nju traju cijelu godinu kada se svi tamošnji stanovnici potrude organizirati odličnu višednevnu pučku feštu.

- E baš zbog svih ovih promjena, ponosimo se našom feštom u kojoj ćemo opet besplatno dijeliti srdele, vino, majice, pokazati stare igre i običaje, družiti se kao nekada... A naša ulica, ona je i dalje puna duha, i s turistima kojima imamo što pokazati - kaže Tokić.

Preživija samo jedan kafić

Evocirajući sjećanja, prof. Ivan Tokić priča nam kako je Radunica nekada mirisala na mošt, vino, grožđe, svaka kuća imala je konobu, a kari su bili ispred kuća. Početkom devedesetih otvaraju se kafići u toj legendarnoj ulici, pa ih je za prvih 'Dana Radunice' 1994. godine bilo čak osam.

- Tadašnji gradonačelnik Nikola Grabić prepoznao je našu feštu pa se uložilo u obnovu ulice koja je 'obula nove postole', a kabeli od struje spušteni su u zemlju. Tada se počinju otvarati i zanatske radnje i sve to traje do neke 2010. godine kada Split prestaje biti tranzitni grad i postaje turistička meka, a s njim i Radunica i cijeli Lučac. Od kafića ostaje tek jedan, a Radunica postaje apartmanska ulica - kazuje Tukić.

Ništa od šetnice...

​Ona stara ideja da Radunica bude nezaobilazna šetnica domaćima do centra grada propada. No, mi i dalje njegujemo taj duh stare splitske ulice koja je bila mjesto druženja, ćakule, vožnje karetima, ivanjskih vatri, turnira između Toća, Geta, Varoša i Radunice...

Ne možemo zaustaviti vrijeme, ali ga možemo evocirati i prenijeti taj duh novim generacijama. A turisti, njima imamo šta pokazati! - zaključuje ovaj dugogodišnji ravnatelj osmoljetke u Grohotama uz podsjetnik: 'Da ni Radunice, ne bi svita bilo.
'

Izdvojeno

30. srpanj 2020 09:45