StoryEditorOCM
Splitod istočne do zapadne obale

Kakav god bio novi dizajn Rive, valja se nadati da će na njoj i dalje kavu moći piti domaći ljudi, napisao je 2006. naš Vidulić. Sad analizira što se dogodilo u međuvremenu i što imamo danas

Piše Sandi Vidulić
10. svibnja 2022. - 08:29

Zbog gradske luke, Split je kroz povijest imao status jedne od glavnih trgovačkih luka na Jadranu. Gradska luka nalazi se na središtu istočne obale Jadranskog mora i najznačajnija je putnička luka u Hrvatskoj.

Geografski položaj današnjeg Splita bio je važan grčkim naseljenicima s otoka Visa pa su u 3. stoljeću prije Krista na kopnu izgradili Aspalathos, s antičkom lukom u današnjem Spinutu, koji je bio punkt za trgovanje sa susjednim plemenima. Na središnjem dijelu današnje gradske luke car Dioklecijan je u IV. stoljeću izgradio palaču. Lučica smještena na južnoj strani Palače imala je u 7. stoljeću važnost za preživljavanje izbjeglica iz Salone, njima su hrana i druge potrepštine stizale morem iz Ravene.

image
Nikola Vilić/Cropix

U 16. stoljeću Split je središnja luka na Balkanu, a njezini su lazareti bili najveći gospodarski kompleks u Dalmaciji. Nakon izgradnje lukobrana (1882.), dolaska željeznice i gradnje triju gatova (1942.) Split postaje važna teretna luka, do te mjere da se mora graditi Sjeverna luka kako bi se rasteretio promet.

Nakon Drugog svjetskog rata splitska luka orijentira se na putnički promet pa sredinom osamdesetih godina zbog povoljnog položaja postaje najprometnija u Jugoslaviji. U duhu čuvene sentencije Jakše Fiamenga da je “Palača rodila grad”, možemo reći da je velik utjecaj na nastanak i razvoj Splita imala njegova luka.

No danas splitska Gradska luka bilježi spektakularne brojke s prometom ljudi i vozila, ali izvan turističke sezone sve je praznija jer je se sve manje doživljava kao dio identiteta grada i područje životnih navika njegovih građana.

image
Nikola Vilić/Cropix

Nagle izmjene situacija u Gradskoj luci tijekom godine, zagušenja i pustošenja, posljedice su vrtoglavog i neplanskog razvoja turizma koji se, kako neki stručnjaci kažu, Splitu slučajno dogodio.

AFCO hohštapleraj

U devedesetima dolazi do naglog opadanja prometa u odnosu na predratni period, ali zato u zadnjem desetljeću promet u luci vrtoglavo raste. Godine 2015. bilo je dvostruko više putnika (4,7 milijuna) nego 1990., koja je dugo bila neprikosnovena. Godine 2019. premašeno je 5,6 milijuna putnika. Valja reći kako turizam ipak nije posve slučajno došao u Split, jer je luka blizu svjetske atrakcije Dioklecijanove palače, postoje brojne veze s otocima, kao i povezanost sa središnjom Dalmacijom, Italijom i BiH.

Sve ove prednosti uzrokovat će i velike probleme s kojima se tek treba nositi. Do pojave masovnog turizma bila je hvaljena sinergija koju ima splitska luka: spoj željezničkog, cestovnog i morskog prometa u središtu grada. To je bio jedan od argumenta protiv projekta AFCO američko-hrvatskih developera, koji su htjeli izmjestiti trajektni promet, željeznički i autobusni kolodvor, te javnu administraciju iz Gradske luke kako bi čitav prostor oslobodili za gradnju hotela.

Međutim, sve je to bilo prije negoli je Split postao meka masovnog turizma. Sredinom osamdesetih splitska luka postala je najprometnija u Jugoslaviji, ali motorni promet nije ni izbliza predstavljao pritisak kao danas.

image
Saša Burić/Cropix

Godine 1983. trajekti su prevezli 181.685 motornih vozila, a godine 2019., koja je bila rekordna, prometovalo je 829.594 vozila. Dakle, promet motornim vozilima povećao se četiri i pol puta. Otada su se proširili gatovi, ali malo se i ništa popravilo za dolazak i odlazak vozila iz luke.

Dapače, zatvorio se kolni promet Rivom i Marmontovom, što je dobro ako se gleda sa stajališta proširenja pješačke zone u gradskoj jezgri, ali to je još više utjecalo na stvaranje prometnih čepova.

Kako naši turistički radnici uglavnom vole turizam koji se bazira na što većem broju dolazaka turista, a ni domaćim ljudima nije mrsko kupovati automobile, te budući da se splitska trajektna luka nema gdje proširivati, možemo očekivati da će sve češće biti scena s nezadovoljnim vozačima koji se nisu uspjeli ukrcati na trajekt, kako se već nekoliko puta dogodilo posljednjih nekoliko mjeseci ove godine.

Lučka uprava radi na tome da se iz Gradske luke izbaci kamionski promet i osigurala je sredstva iz EU fondova. No, naišli su na otpore nezadovoljnih Vranjičana, koji ne bi da se “radi rekonstrukcija Sjeverne luke sa sedam gatova za ro-ro brodove i s alternativnim opcijama za korištenje gatova”.

Javili su se i ekolozi, koji se bune jer žele zaštititi ekosustave, odnosno biljke koje su tamo izrasle jer industrijska zona nije u pogonu. Terminal zapravo ne bi išao preko tog zelenila, a zanimljivo je da se nitko preko društvenih mreža nije s takvom upornošću bunio kad je bio aktualan Masterplan za Istočnu obalu i Kopilicu, koji je vodio Andro Krstulović Opara i koji je na mjestu tog zelenila predviđao intenzivnu gradnju.

image

Lokacija budućeg trajektnog pristaništa na Stinicama
 

Vojko Bašić/Cropix

U svakom slučaju, što se tiče prihvata prometa na Istočnoj obali, stvari ne mogu ostati kakve jesu, jer će pritisak rasti do trenutka nepodnošljivosti, kad Gradska luka Splita više neće biti atraktivna za turiste. Dapače, osjećaj ugode na putovanju značajno će se smanjiti budu li morali satima čekati na ukrcaj, što bi moglo dovesti do pada turističkih posjeta.

No što bi bilo ako se putnički promet izmjesti iz Gradske luke? Bila bi pustoš izvan sezone, trajektna luka ostala bi prazna poput gradske jezgre. Ne bi stoga bilo racionalno da se izmjesti sav putnički promet s Istočne obale, nego samo viškovi kako bi se smanjio pritisak u sezoni. Dio kolnog prometa osobnim automobilima u špici sezone mogao bi ići u Sjevernu luku, jer premda se govori da je put trajektom duži kad se ide oko Marjana, još duže i napornije zna biti čekati na ukrcaj na vrelini sunca u srpnju i kolovozu na Istočnoj obali.

Treba li kome željeznica?

Željeznički promet bi s ekološke strane bio najprihvatljivije rješenje, također bi pomogao da se rastereti prometno zagušenje, ali ne zna se kad će željeznica postati značajan prijevoznik putnika u ovim krajevima.

Ideja da se u Kopilici napravi privremeni kolodvor i da se tamo ukrcavaju građani do trajektne luke, kao eksperiment u doba Andre Krstulovića Opare, nije dala nikakve rezultate. Prodavalo se samo nekoliko karata dnevno na liniji Kopilica – Grad.

To je zapravo trebao biti uvod u ambiciozni projekt Hrvatskih željeznica, na kojemu nema vidljivih pomaka, da se Zračnu luku Resnik željeznicom poveže s trajektnom lukom u Splitu. O tome se godinama govori, spominje se da bi EU dao značajna sredstva, a prijevoz turista iz aviona na trajekte i u središte Splita značajno bi povećao zaradu željezničkom prometu. No te su priče na dugome štapu.

Projekt AFCO, koji se pojavio 2000. godine, dočekali su na nož struka i mediji, prema ga je isprva gradska politika hvalila, ali pokazalo se da je riječ o hohštapleraju i čistoj obmani. No, unatoč nemalim batinama koje je projekt dobio od struke, prvenstveno zbog forsiranja monokulture turizma u Gradskoj luci, zanimljivo je da su neke ideje imale utjecaja na kasnije urbanističke planove.

image
Joško Šupić

Kao prvo, projekt AFCO sagledao je Gradsku luku integralno – Istočnu i Zapadnu obalu zajedno s Matejuškom i Rivom. Doduše, AFCO je to učinio na brutalan način, tako da je utrpao hotele na Zapadnu i Istočnu obalu, zbog čega je izbacio sve ostale postojeće sadržaje.

No, nakon što je projekt bio mrtav, postojala je ideja kod gradske politike da se raspiše međunarodni natječaj za cjeloviti bazen Gradske luke. To se nije dogodilo, pet godina kasnije u GUP-u se Gradska luka spominje kao jedinstven pojam s dva gradska projekta, Istočnom i Zapadnom obalom.

Za Istočnu obalu GUP je propisao anketni natječaj koji bi trebao obuhvatiti veliki i raznoliki prostor: zelenu zonu Katalinića briga, željeznički i autobusni kolodvor, kolosijeke HŽ Infrastrukture i zgradu “Dalmacijavina”. U mandatu Željka Keruma bio je organiziran anketni natječaj, ali on je nakon brojnih zavrzlama koje su se vukle par godina propao jer je jedan natjecatelj podnio žalbu koju je Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave uvažila i poništila natječaj.

image
Joško Šupić/Cropix

Naime, utvrdili su da se natječaj ogriješio o Zakon o javnoj nabavi, što je bilo prvi put da je itko potegnuo takvo pitanje. Punih deset godina od tada nitko nije spominjao natječaj za Istočnu obalu. Program za natječaj prihvatio je gradonačelnik Ivica Puljak, ali potpisao ga je na isti dan kad je podnio ostavku na mjesto gradonačelnika. Tako da se ne zna hoće li se anketni natječaj raspisati prije izbora.

Natječaj nije čekala Lučka uprava, koja je i do sada proširivala vanjske vezove i gatove bez natječaja, pa je tako uredila i dio Obale kneza Domagoja na Istočnoj obali. Predsjednik splitskog HDZ-a i Lučke uprave Vice Mihanović koristio je svaku moguću priliku da istakne kako su oni (čitaj HDZ) uredili prostor tamošnje rive, dok su oni drugi (Puljak i Bojan Ivošević) samo raskopali susjedni dio ulice. To je bila neskrivena politička poruka.

Bojan Ivošević, dok je bio dogradonačelnik, prihvatio se rušenja ilegalnih kioska na Istočnoj obali s rijetko viđenim žarom. Premda je sanacija nogostupa od pothodnika do autobusnog kolodvora asfaltom ispala skromnija nego što je najavljivano, Istočnu obalu teško se može urediti a da nisu uklonjeni ilegalni izvori zarade.

Naime, uzmimo da je 2019. na trajekte ukrcano 5,6 milijuna ljudi, dakle, ne računajući promet autobusima, očito je riječ o ogromnoj fluktuaciji putnika i mogućnosti za zaradu preko kioska i ostalih sadržaja koji djeluju besprizorno pa nitko ne računa koliko se u njih može sliti novca.

Također, jedan od kioska koji je uklonjen bio je pokraj Turističke palače, a sad se popločava. Ideja vizualnog čišćenja tog prostora je dobra, a trebalo bi je ponovno provesti i na Turističkoj palači, koju su ugostitelji nagrdili svojim novim intervencijama.

Palača je inače obnovljena u vrijeme Ive Baldasara po modelu plodouživanja. Uklonjene su gomile bespravnih ostakljenja oko objekta kojima su ugostitelji ostvarivali veliku zaradu jer su držali neke od kultnih kafića koliko god nagrđivali prostor uz Dioklecijanovu palaču.

Auti na vrhunskoj lokaciji

Prostor koji bi također valjalo urediti jest dio Rive od ulaza u Dioklecijanove podrume do jugoistočne kule. Taj dio Rive također je bio u obuhvatu arhitektonskog natječaja, ali na njemu je ostao asfalt, kao što su ostali i motocikli i auti, što je krajnje neprimjereno toj vrhunskoj lokaciji. Dakle, tu bi “limariju” trebalo ukloniti i završiti Rivu prema izvornom arhitektonskom projektu.

Odaziv arhitekata na natječaj za splitsku Rivu, koja je 2006. uređena prema projektu Studija 3LHD, bio je slab. Bila je to kombinacija javnog i pozivnog natječaja, pozvano je osam kandidata, a samo tri natjecatelja javila su se na javni dio natječaja.

Zanimljivo je da se nitko nije javio od arhitekata iz Splita, iako je Društvo arhitekata Split u to vrijeme imalo više od 200 članova. To je porazna činjenica. Vladalo je mišljenje da će pobijediti jedan splitski arhitekt, ali pobjedu je neočekivano, gotovo jednoglasno odnio zagrebački studio. To je izazvalo nezapamćene kritike, arhitektima se zamjeralo što nisu iz Splita, izmislio se pojam “tehnobeton”, bacala se ograda kad su trebali početi radovi.

S vremenom se pokazalo da je Split dobio dobru suvremenu Rivu, iako je mogla biti bolja u nekim dijelovima. Komisija koju je osnovao Grad utvrdila je propuste oko “vješala” i držača za tende, što nije nikad uklonjeno, jedino su odneseni stolovi i stolice koje je dizajnirao “Numen”; za to su se pobrinuli ugostitelji, kojima su bili neudobni.

Već tada 2006. u tekstu za “Vijenac” napisao sam da nije toliko bitno kako Riva izgleda, koliko za koga se “šminka”. “Natječaj za Rivu početak je otvaranja Splita prema neizvjesnoj budućnosti. Kakav god bio novi dizajn Rive, valja se nadati da će na njoj i dalje kavu moći piti domaći ljudi. Odnosno, da ih neće otjerati visoke cijene namijenjene stranim turistima iz budućih hotela. Time bi gradska luka postala eksteritorijalna turistička zona, kao što je to predviđao projekt AFCO. U tom slučaju Riva bi doista postala nesplitska.” (Vijenac, 23. studenog 2006.)

Danas, 16 godina kasnije, u vrijeme inflacije i poskupljenja svega što postoji, kafićima na Rivi prijeti gentrifikacija. Tjeranju građana iz kafića na Rivi doprinijela je i bivša Puljkova vlast, koja je ugostiteljima podigla najam štekata za 100 posto! U tekstu iz travnja 2022. u “Slobodnoj” se spominju cijene malog piva od gotovo 50 kuna, vode 35 kuna... i izjava iz jednog lokala na Rivi: “Ugostiteljstvo je luksuz, mi živimo od turista, a kavu kuvajte doma.”

Odbijenica Bajamontuši

Zapadno od Rive nalazi se Trg Franje Tuđmana, u vrijeme Ive Baldasara trebao je biti raspisan arhitektonsko-urbanistički natječaj da se ovaj prostor uredi, s time da natjecatelji ponude svoja rješenja za fontanu, a faksimilna obnova Bajamontijeve fontane bila je jedno od mogućih rješenja. No bilo je važno predložiti uređenje partera na kojem su sada asfalt, motocikli i automobili. Natječaj nikad nije realiziran.

Prostor i dalje djeluje zapušteno, osim hortikulture. Ideja o obnovi Bajamontuše utihnula je nakon što su konzervatori po drugi put dali odbijenicu, a kao utješnu nagradu Krstulović Opara je otvorio Muzej vode s brojnim podacima o toj fontani i njezinim ostacima u prostoru bivšeg “Vodovoda” u Ulici Domovinskoga rata. Zanimljiva je poveznica da je reljef Dioklecijana na zgradi radio isti umjetnik koji je po Bajamontijevoj narudžbi izradio fontanu.

Gradsko vijeće je na prijedlog Kerumove vijećnice Lidije Bekavac (HGS) donijelo odluku da se postavi spomenik papi Ivanu Pavlu II. na Trgu Franje Tuđmana, za koji će se provesti natječaj. Ali bivši gradonačelnici Krstulović Opara i Puljak nisu oko toga pokazali entuzijazam. Dodajmo da niti jedan od naših gradova koje je ovaj papa posjetio nije njemu postavio spomenik na glavnoj promenadi. Tako da izgleda kao da se razni sazivi splitskoga Gradskog vijeća već godinama natječu tko će predložiti lošiju lokaciju kako se u Splitu ne bi postavio spomenik Ivanu Pavlu II.

Matejuška je obnovljena po projektu Ede Šegvića, uporabnu je dozvolu dobila u kolovozu 2009. pa ju je svečano otvarao Kerumov ondašnji zamjenik Jure Šundov, ali je projekt započet još u vrijeme Ivana Kureta.

image
Nikola Vilić/Cropix

Za razliku od Rive, Matejuška je naišla na bolji prijem kod fetivih Splićana, i onih koji su skloniji umjerenim rješenjima u povezivanju tradicionalnog i modernog. Zanimljivo je da se u GUP-u spominje mogućnost faksimilne obnove “Gusarova doma” (ključnog djela splitskog modernizma Josipa Kodla iz 1927.) i njegove nove namjene, ali nitko do sada to nije ozbiljnije potegnuo.

Prostor od Matejuške, uključujući i rivu ispred hotela “Ambasador”, uređen je u vrijeme Ive Baldasara. Hotel je dobio sadašnji izgled nakon peripetija koje su trajale otkad ga je 1997. kupio legendarni trener “Hajduka” Tomislav Ivić.

No petljavinama nije kraj, jer je prošle godine USKOK preuzeo dokumentaciju u vezi s izdavanjem dozvola i ne zna se kakav će biti ishod. Jedna od spornih stvari jest što u GUP-u piše da je obnovu trebalo izvesti metodom faksimilne obnove, uz mjere zaštite, posebne uvjete i suglasnost nadležne službe, uz maksimalnu bruto razvijenu površinu 8500 četvornih metara.

image

Prema GUP-u, obnovi hotela ‘Ambasador’ bila je određena metoda faksimilne obnove

Božidar Vukičević/Cropix

Problem je, smatra USKOK, što je izgrađen drugačiji objekt koji je nabujao toliko da ima najmanje dvije etaže više od onog što odredbe GUP-a dozvoljavaju. U svakom slučaju, investitor hotela još nije nakon toga dobio izmjenu i dopunu građevinske dozvole koju je zatražio 20. listopada 2021., a gradski službenici koji su odgovorni za izdavanje prethodne dozvole suspendirani su. Hotel “Ambasador” do daljnjega stoji zatvoren unatoč brojnim najavama o njegovu otvaranju koje su ga pratile prošlih godina.

Željko Kerum često se hvalio da je on izgradio Zapadnu obalu, dok drugi nisu napravili ništa. Zapravo je ne bi ni on izgradio da nije preusmjerio sredstva koja je Fond za zaštitu okoliša namijenio za sanaciju odlagališta Karepovca. Arhitektonski natječaj je proveden, ali nije se radilo po nagrađenom projektu studenata arhitekture Ivana Jurića i Jure Bešlića, nego po onom Nenada Mikulandre, koji je nešto tradicionalniji.

Za razliku od Keruma, njegov nasljednik Ivo Baldasar nije bio za to da Zapadna obala postane privezište za megajahte, tvrdio je da će to zakloniti pogled na Gradsku luku. Na koncu će izgleda ipak pobijediti Kerumova vizija, pokazalo se da je gradska tvrtka “Splitska obala” nelegalno naplaćivala vezove, a od 1. lipnja Lučka uprava SD županije preuzima naplatu bitvi.

image

Luksuzne jahte na zapadnoj obali

Duje Klarić/Cropix

Hoteli na papiru

No to je samo dio gradskog projekta “Zapadna obala”. Ovdje zapravo dolaze do izražaja utjecaji projekta AFCO jer je u GUP-u obalno područje od Banovine do hotela “Ambasador” (izuzev stambenih zgrada) turistička zona za hotele. To je omogućilo Ivici Puljku da kaže kako bi Banovinu prodao za hotel, a gradsku administraciju preselio na Trg Hrvatske bratske zajednice, čak je na sjednici Gradskog vijeća pokazivao nekakav nacrt buduće zgrade. Pozvao je i druge javne službe na Zapadnoj obali da slijede njegov primjer.

No, na Zapadnoj obali je moguć turizam s hotelima, ali njih nema u funkciji. Hotel “Marjan” tek je nedavno ishodio dozvolu da mogu izvršiti sidrenje ispod susjednih ulica zbog građevinske jame. Hotel “Ambasador” je zatvoren.

Hotel “Bellevue” ovih je dana zatvorio vrata nakon što je “Laurus” završio u stečajnoj agoniji. Uz Banovinu se prema GUP-u može izgraditi jedna nova zgrada za hotel visoke ili više kategorije od 600 soba, ali nema nikakve inicijative.

Tako da hotelizacija Zapadne obale već 15 godina, otkako je donesen GUP, postoji samo na papiru, a prostor je u žalosnom stanju. Zgrade hotela zapuštene su ili zatvorene, gradilišta krenu pa se zaustave. A dotle se povijesna gradska jezgra pretvara u zonu duhova izvan sezone, jer su splitskim turizmom ovladali investitori koji nemaju duboke džepove da grade velike atraktivne hotele.

image

Zapadna obala viđena sa zgrade hotela ‘Ambasador

Tom Dubravec/Cropix

Oni su u zadnja dva desetljeća pokupovali stare nekretnine, pa je Split ispao grad fenomen jer je ostvario rekordan rast turizma, a bez pravih hotela. Iz Turističke zajednice su posljednjih godina govorili da bi se trebao dogoditi zaokret prema hotelskom turizmu, koji bi bio zahtjevniji i kvalitetniji, ali to se ne događa u željenoj mjeri.

Split nije grad obiteljskog turizma, nego grad za partijanere s ruksacima. To je jedan od razloga zašto je pao projekt AFCO, ali to je ujedno znak da bi za prostore u Gradskoj luci i jezgri trebalo ponuditi novi koncept. Po mjeri građana ovoga grada i njegovih gostiju. Na to se čeka već 20 godina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. lipanj 2023 06:41