Ponekad je zbilja dobro i važno objaviti “interni povjerljivi” dokument kao što su kolege s Tportala objavile zapisnik na 17 stranica po prijavi Maje Đerek, donedavne pročelnice koja se potužila osobi za zaštitu dostojanstva službenika i namještenika grada Splita na svoj teški položaj u Banovini. Saznali smo, zahvaljujući tom dokumentu, kakvi odnosi vladaju unutar zidina gradske uprave. Kao što je komentirao jedan drugi kolega, otkrili smo “Dječji vrtić Banovina, grupa Mališi”. Ali šaljivo je samo na prvu. Pažljivijim iščitavanjem ozbiljno se zabrineš.
Kad smo već kod Mališa, u ovoj priči glavni su akteri dvoje mališa i jedan profesor koji s njima ne može izaći na kraj. Valjda jer je navikao na studente, a do studentskog doba ipak stekneš zrelost i naučiš komunikaciju s drugim ljudima, što u slučaju naših mališa Maje Đerek i Bojana Ivoševića, godinama unatoč, nije slučaj. Ona njega optužuje da je vikao i bacao stvari pa je ona plakala i zaključavala se u sobu, a on nju optužuje da ne govori istinu.
Kaže da je ona ta koja je vikala na suradnike, nazivala ih glupanima, prijetila prijavama. A, eto, prije svega toga su skupa išli na rođendane i koncerte. Tako su se isto svađale moje unuke, ali kad su imale četiri godine, a i njih nitko ne plaća javnim novcem niti očekuje da vode drugi po veličini grad u državi u kojemu, a to je nesporno, vlada potpuni kaos.
Moram priznati da mi se u početku sviđala ideja angažiranja zviždačice i aktivista. Valjda od silne želje da netko konačno uvede malo reda u gradu. Ali mi se ta ideja prestala sviđati zbog njezine sklonosti javnom prokazivanju kolega i objavljivanju popisa korisnika gradskih prostora i stanova jer ne podnosim liste imena još iz doba devedesetih kad su bile popularne i uništavale živote. Slično se dogodilo i sad. A u njegovu slučaju sklonost javnim obračunima po društvenim mrežama. Od ljudi s kravatama očekujem da znaju bolje koristiti ulogu institucija.
Međutim, ozbiljno sam zastala na pasusu u zapisniku u kojem Ivošević Đerekičinu sklonost osvetničkom ponašanju potvrđuje izjavom da je tražila provjeru plaća li obitelj moga kolege Marina Prvana odgovarajuću komunalnu naknadu za stan na Bačvicama koji iznajmljuju, a nakon što je napisao članak o njezinu radu koji joj nije legao. Nije se ni Ivošević libio na društvenoj mreži zadirati u obiteljske poslove Prvanovih. I tu je debelo prijeđena granica tolerancije.
Jedna od stvari na koje sam ponosna u svojoj dugoj karijeri što me nikad nitko nije uspio nagovoriti da se petljam u tuđe privatne, obiteljske živote i poslove. Zanimale su me isključivo javne karijere, osobito onih koje plaćamo javnim novcem. Sklonost korištenju moći koju ti daje profesija ili trenutna funkcija za privatne obračune smatram lošim karakterom ili dijagnozom. Kojom? Ne znam, nisam kvalificirana. Ali prezirem takva ponašanja i smatram ih izuzetno opasnim od koga god dolazila.
Zato, dragi putnici u prolazu, računajte da će vaš javni posao i dalje biti pod našim povećalom. I računajte da vam se neće uvijek svidjeti ono što ćemo objaviti. Ali na to su vas, prije ulaska u zgradu, trebali pripremiti savjetnici. Nas jesu. I zato ostajemo tu.