Objava priče o mlađariji sa Sućidra, koja pokazuje uznapredovale rasističke i kriminalne tendencije, uslijed kojih pljačkaju jeftinu radnu snagu, nije ostavila Splićane ravnodušnima.
Njih 300-njak je imalo potrebu ovu situaciju prokomentirati na društvenim mrežama.
- Preslika svojih roditelja jer sta čuju u kući tako se i ponašaju.
- “Ne bi moj sin nikad, on je divno dite”.
- Kućni odgoj je postao raritet. Rodi pa pusti da ih YouTube i TikTok odgaja...
- Kasnije će se pričestit i bit će sve u redu.
- Nažalost svi smo svjedoci vrimena u kojem živimo. Ne tako davno izabrali smo kapitalizam i sve ono šta ide uz njega. Dvadesetak godina nakon imamo posljedice koje se još nisu manifestirale u svom punom sjaju... Dakle, gledajmo i uživajmo!
- Ne vjerujem, mi smo sigurna država. Tako kaže AP i vozi se u blindiranom autu i još u pratnji tjelohranitelja.
- Sućidar je postao sredina primitivaca koji su doselili ko zna odakle iza rata. Nažalost, to anti-civilizacijsko ponašanje prenosi se generacijama. Uzalud vam se obratiti roditeljima, njima je to smiješno.
Je li stanje zaista tako alarmantno, upitali smo ravnatelja osnovne škole Sućidar.
- Navedena situacija se nije dogodila za vrijeme nastave. Također, zašto gospođa koja je svemu svjedočila nije obavijestila roditelje počinitelja? Ima li problema s ponašanjem djece u našoj školi? Ma nema, kakvi. Sve je u najboljem redu. Uvijek isto - obavijestio nas je Vlado Dragun.
Nailaze li često strani državljani, koji rade za Glovo ili Wolt, na ovakve situacije, upitali smo Matu Dučića; poznatijeg kao Meta Mate. Riječ je o agregatoru koji u Splitu zapošljava preko 20 azijatskih dostavljača.
- Zasad nismo imali problema, osim jednom u Zagrebu. Napali su jednog vozača u Avenue Malla, ali verbalno, ništa fizički. Pa smo prijavili policiji - rekao nam je Mate.
Đordana Barbarić, iako ne pretjerano začuđena sućidarskom pričom, kaže da Udruga MoSt nije imala dojave o eskalaciji maloljetničke delikvencije u tom kvartu.
- Naviknuti smo na periodična intenziviranja problematičnih ponašanja djece, koja se prilično nasumično pojavljuju po kvartovima. I to se, u suradnji brojnih udruga i institucija, uvijek nekako stavi pod kontrolu. Svakako, današnje društvo nije prijateljski raspoloženo prema najmlađima i njihovim potrebama. U školi se više vremena posvećuje bubanju podataka o kritosjemenjačama, nego što se dozvoljava djeci da razmijenjuju svoja razmišljanja u sigurnom okruženju - kritična je humanitarka.
Iako se volimo hvaliti da smo otvoreno i napredno društvo, kaže Barbarić, očito još nismo naučili u potpunosti prihvatiti drugačije među nama, u što spadaju i došljaci.
- To je nešto što dolazi iz obitelji. Roditelji danas premalo provode vremena sa svojom djecom. A pričaju još manje, barem o onome suštinskome. Kako se dijete osjeća, što ga muči, koje su njegove želje... Umjesto toga, priča ostaje na razini biologije. Jesi li jeo, koliko si spavao, kako su te ocijenili u školi... Naše društvo je previše orijentirano na političke i komunalne probleme. To nam je fokus. Ubrzan život modernog doba ne dopušta da se posvetimo mladima, pa se oni posvećuju jedni drugima. A kad u čitavu priču uvrstite i tehnologiju... Bojim se da polako gubimo kontrolu nad odgojem, barem u tradicionalnom smislu... - govori Barbarić.
I, vjerojatno je u pravu.