Nogu pred nogu, niz Marmontovu, moru u susret... Kad sunce padne, popale se svitla na kandelabrima, užitak.
Oku ugodno.
Pardon, ne baš uvijek...
Svaki, ali baš svaki rasvjetni stup duž opjevane nam ulice - prepun je naljepnica, bez reda, bez smisla, daleko od estetike, daleko od, recimo, dobra ukusa. Neki su zalijepljeni pa odlijepljeni, neki su poredani jedno preko drugoga, u svakom slučaju - ajme!
E, sad, vrlo vjerojatno postoji negdje netko tko je zadužen da se tako nešto ne događa. Možda da svrati, prošeta, vidi, nogu pred nogu, niz Marmontovu, moru u susret...