Dva su temeljna pitanja koja je iznjedrila objava snimke na kojoj se čuje Bojan Ivošević, zamjenik gradonačelnika Splita, na sastanku u Javnoj ustanovi Marjan: je li prilikom njezina nastanka počinjeno kazneno djelo te je li bilo nužno po djelatnicu navedene firme doći na radno mjesto i privoditi je u policiju.
Krenimo redom: članak 143. Kaznenog zakona kaže: tko neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine. Međutim, nakon toga je u KZ-u izrijekom navedeno: nema kaznenog djela ako su navedene radnje učinjene u javnom interesu ili drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe.
Kako bismo bili sigurni da smo pravilno protumačili zakonske članke i stavke, upitali smo pravnog stručnjaka Antu Nobila.
- Nesporno je kako je u ovom slučaju prevladavajući javni interes jer se radi o političaru. Znači, ako je osoba i snimala bez da je obavijestila ostale, a to je u općem interesu, on je prevladavajući, i to je argument da nije počinjeno kazneno djelo.
Ovakvi postupci i afere dogradonačelniku Splita zaista ne trebaju, ali često je bolan proces kada se aktivisti transformiraju u funkcionere. Lako je biti aktivist kada nemaš odgovornosti te tada namjerno privlačiš pažnju javnosti, a posve je drugačije kada dođeš na vlast i moraš donositi racionalne odluke - kazao je poznati odvjetnik.
Odgovor na drugo pitanje potražili smo kod PU splitsko-dalmatinske jer su njihovi službenici došli u JU Marjan po djelatnicu i odveli je na ispitivanje u službene prostorije. Kako su nam kazali, djelatnica JU Marjan nije uhićena, ali je odvedena u službene prostorije, gdje je nakon razgovora postala osumnjičenica.
Naveli su i kako je takvo postupanje bilo isključivo njihova procjena. Unatoč njihovu opširnom objašnjenju (koje su nam dostavili pisanim putem - op. a.), nije nam bilo ništa jasnije zašto je bilo nužno tako hitno postupanje i takoreći privođenje u službene prostorije.
Radi se, naime, o kaznenom djelu u kojem nije ugrožen život i(li) tijelo neke osobe, nije u pitanju teroristički čin i k tome se ne radi o kaznenom djelu koje se progoni prema službenoj dužnosti. Kazneni postupak zbog neovlaštenog snimanja ide tek prema prijedlogu osobe koja se osjeća oštećenom, kao u slučajevima klevete i uvrede.
Da ne bismo nepravedno prozvali policiju za “prekomjerno granatiranje”, upitali smo odvjetnika Nobila i za taj aspekt slučaja.
- Policija može doći u ured i obaviti razgovor na radnome mjestu ili pozvati osobu da dođe u postaju. Oni mogu odvesti osobu u službene prostorije i ja ne kažem da su prekršili zakon, ali je to u ovom slučaju gdje se radi o neovlaštenom snimanju neprimjereno ponašanje.
Radi se o jednoj vrsti pritiska, doslovno demonstraciji sile. Isto tako su toj osobi trebali dati nalog suca istrage da bi im ona predala mobitel - pojasnio je Anto Nobilo.
Osim odgovora o pravnom statusu djelatnice javne ustanove kao osumnjičenice, istražili smo još jedan aspekt. Naime, djelatnica javne ustanove trebala bi biti zaštićena i Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, popularno nazvanim Zakon o zviždačima.
Ovaj se zakon primjenjuje na sva tijela javne vlasti na središnjoj i lokalnoj razini, na pravne osobe s javnim ovlastima, trgovačka društva u većinskom vlasništvu države ili lokalne jedinice te na sve poslodavce privatnog sektora, navedeno je na stranicama Ministarstva pravosuđa i uprave.
Nepravilnost označava bilo kakav oblik djelovanja čija je posljedica ugrožavanje javnog interesa. Isto podrazumijeva kršenje zakona i drugih propisa te nesavjesno upravljanje javnim dobrima, javnim sredstvima i sredstvima EU-a, a nepravilnosti su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca.
Zviždač ili prijavitelj nepravilnosti može biti svaka osoba koja obavlja poslove kod poslodavca te koja ima saznanja o određenim nepravilnostima, a koje su povezane s obavljanjem poslova kod poslodavca. Postoje tri kanala putem kojih se nepravilnosti mogu prijaviti: unutarnje prijavljivanje, vanjsko prijavljivanje i javno razotkrivanje koje omogućuje objavljivanje nepravilnosti putem javnosti i/ili medija.
Nadalje, zakon navodi kako poslodavac ne smije zviždačicu staviti u nepovoljan položaj, a pod time se smatra: otkaz, uznemiravanje, pokretanje stegovnog postupka, izricanje stegovnih mjera ili kazni, nezaštita od uznemiravanja drugih osoba itd.
Poslodavac koji zapošljava minimalan broj od pedeset osoba, u što spada i JU Marjan, kaznit će se novčanom kaznom od 30.000 do 50.000 kuna ako spriječi prijavljivanje nepravilnosti, pokuša otkriti ili otkrije identitet prijavitelja nepravilnosti i ne zaštiti prijavitelja nepravilnosti od štetne radnje.
Sukladno svemu navedenom, djelatnica javne ustanove, koja je snimala javnu osobu u cilju otkrivanja nepravilnosti, trebala bi uživati potpunu zaštitu poslodavca te izbjeći ikakav progon pravosudnih tijela. Umjesto toga, već je u startu iskusila represivni aparat na način kakav se primjenjuje kod postupanja s okorjelim kriminalcima.