StoryEditor
SplitINVENTURA

Prošetali smo tamnom stranom Splita i detektirali ‘mine‘ koje čekaju novog gradonačelnika. Gomila ih je, ali jedna bi nas mogla ugušiti

Piše Sandi Vidulić
2. svibnja 2022. - 20:23

Postalo je uobičajeno kad se spremaju lokalni izbori napraviti inventuru splitskog stanja, što često nalikuje otkrivanju tople vode jer mnogi se problemi ne rješavaju godinama, a svi znaju za njih. Tako da je bolje reći kako je riječ o upozoravanju na ustajalu, da ne kažemo usmrđenu vodu, koja se nakupila u nekim segmentima o kojima puno ljudi priča, a malo se ili ništa poduzima.

Ono što donosi dobrobit gradu, odnosno njegovim građanima, jest kvaliteta života, a nju određuju zaposlenost, obrazovanje, briga za mlade i stare, dobra infrastruktura, rekreativne i zelene površine, ponuda u kulturi i sportu. Mi ćemo se “prošetati” tamnom stranom Splita gdje ćemo ukazati na neke očite probleme koji čekaju one koji dobiju izbore.

 

Strašne posljedice pretvorbenih pljački

Split je 1990. imao 82.500 zaposlenih, no u devedesetim godinama je pretrpio strašnu havariju pretvorbenih pljački i beskrupuloznog kapitalizma pa je 2000. godine broj radnih mjesta spao na 38.000 ili na 43.000 (zavisi kako se broji 5000 radnika koji su bili zaposleni, ali zbog stečajnih okolnosti nisu primali plaću).

Premda je broj zaposlenih otada porastao, Split se nije oporavio od ekonomskog tsunamija koji ga je zahvatio devedesetih godina.

Prema Državnom zavodu za statistiku, u 2020. broj zaposlenih je iznosio 63 tisuće što je značajan porast u zadnjih dvadeset godina. Međutim, daleko značajnije se smanjio broj stanovnika od nastanka Republike Hrvatske do danas. Godine 1991. Split je imao oko 200 tisuća stanovnika, dok po popisu iz 2021. ima 161 tisuću stanovnika.

Jedan od većih problema jest što je u Splitu visina plaća malena u usporedbi s drugim gradovima. Splitsko-dalmatinska županija je po broju poduzetnika i zaposlenih druga u Hrvatskoj, ali je među najlošijima u državi po plaćama (prošle godine je bila na 14. mjestu s prosječnom neto plaćom​ od 5150 kuna). Prema jednom istraživanju prosječna plaća u Splitu u privatnom sektoru je još manja, iznosi 4,5 tisuća kuna, po čemu je ovaj grad deseti na listi većih gradova.

U odnosu na broj stanovnika Split je rekorder po nezaposlenosti od većih gradova. U ožujku 2022. je imao 9125 nezaposlenih, dok je Rijeka imala dvostruko manje 4434 nezaposlena, a Osijek 5923 nezaposlenih, prema podacima HZZO-a.

 

Teška dostupnost stambenog prostora

S obzirom na male plaće i visoke cijene stanova, jedan od osnovnih problema jest teška dostupnost stambenog prostora. Dapače, taj problem se neće lako riješiti u bliskoj budućnosti, jer cijene građevinskih materijala rastu, a kupovna moć građana opada.

Stanogradnja je prema Državnom zavodu za statistiku grana industrije koja je stabilna i u konstantnome rastu, ali budući da su građani sve više osiromašeni mogao bi puknuti nekretninski balon. Ili će trend postati ono što sve više uzima maha, a to je da nekretnine kupuju stranci.

Stoga je pitanje povoljne stanogradnje ključno za demografski opstanak Splita. Što se tiče lokacija za jeftiniju gradnju, za naselje Korešnica od 1140 stanova izrađuje se urbanistički plan uređenja, no nije javno objavljeno kada bi počela gradnja, niti pod kojim uvjetima. Neke od lokacija koje su SDP i vlast kojoj je bio na čelu Ivica Puljak predložile za POS su diskutabilne, jer bi novi stanovi zagušivali postojeće već izgrađene sklopove ili bi se utrpavali na neke lokacije koje nisu uređene, niti su primjerene.

 

Jedna škola više, tisuću učenika manje

Što se tiče podizanja standarda odgoja i obrazovanja, Split je 2011. godine imao 29 škola sa 14.279 učenika, a u školskoj godini 2020./2021. imao je 30 škola s 13.318 učenika. Dakle, nakon deset godina ima gotovo tisuću učenika manje, a jednu školu više!

Pad broja školaraca ne znači da ne bi trebalo nastaviti povećavati kapacitete škola i težiti tome da se nastava odvija u jednoj smjeni. Na koncu gradonačelničkog mandata Puljak je dao dozvolu za energetsku obnovu OŠ “Mejaši”, time bi se za nove učionice iskoristio značajan prostor krovišta od nekih 2000 četvornih metara, koji sada stoji kao neuređeno potkrovlje. No, bilo je prigovora od strane arhitekata da krovište koje je osamdesetih godina nadograđeno nije u skladu s ostatkom zgrade iz pedesetih te da je projekt trebalo bolje osmisliti.

S druge strane, na OŠ “Pojišan” se troši 2,2 milijuna kuna u ime arhitektonske vrijednosti. Nakon što su se arhitekti pobunili, nanovo se stavlja kamena oplata tamo gdje ju je pokrila termoizolacija. Krajnje je vrijeme da se gradske službe dogovore sa strukom kako bi se izradio katalog vrijednih zdanja moderne arhitekture koju konzervatori nedovoljno štite, a dio nje je značajan za povijest i identitet ovoga grada.

 

I dječjih vrtića više, a djece manje

S dječjim vrtićima situacija je slična kao i sa školama, 2011. godine bio je 101 vrtić, sa 6457 djece, a u prošloj godini 103 vrtića, ali sa 6231 djetetom. Opadanje nataliteta ne znači da ne treba još vrtića. U tijeku su natječaji za dva vrtića, a jedan je natječaj gotov, dobra je stvar da se u iznalaženju najboljih rješenja surađuje s arhitektonskom strukom i koriste natječaji.

 

"Nema zemlje za starce"

Što se tiče staračkih domova, tu je problem možda veći. Na Zenti se i do šest godina čeka mjesto, a u privatnom domu smještaj iznosi oko 6000 kuna. Gradnja cjenovno pristupačnog staračkog doma bi svakako trebala biti prioritet bilo koje gradske vlasti koja bi na taj način pomogla svojim vremešnim građanima. S druge strane, to bi bila trebala biti investicija koja bi sebe isplaćivala, jer starački dom je, kako veli jedan arhitekt, neka vrst hotela koji je popunjen čitavu godinu.

 

Istočna obala i jedna dobrodošla vijest

Za Istočnu obalu gradske luke je napravljen program za anketni natječaj. Na Vladinoj povjerenici Mirni Veži je da odluči hoće li ona raspisati natječaj, ili će to pričekati novoga gradonačelnika. Anketni natječaj znači prikupljanje ideja, on ne obvezuje Grad da išta od predloženog realizira, a može se odlučiti da odabere što ga zanima.

 

Izgleda kako su nakon rasprava među dionicima i predstavnicima struke i javnosti koje su prethodile izradi natječajnog programa za Istočnu obalu prevladale sugestije da se ne ide u intenzivnu gradnju hotela i kazina, a da se obrati pažnja na kreiranje javnih prostora, što je dobrodošla vijest. Naime, u mandatu Andre Krstulovića Opare, htjelo se, s projektom Masterplan studija za područje Istočne obale i Kopilice, na ovom području graditi niz hotela i luksuzne stanove. No javnost, mediji i struka su se pobunili, kao i prije dvadeset godina u slučaju AFCO projekta.

image

Istočna obala: Struka se pobunila protiv gradnje hotela i luksuznih stanova

Nikola Vilić/Cropix

 

Kopilica hoće-neće imati kolodvor(e)

Predstavnici struke kažu da će natječaj za Istočnu obalu iskristalizirati i pitanje Kopilice, što tek treba vidjeti. Naime, neizvjesno je koliko je HŽ Infrastruktura zainteresirana da u Kopilici gradi veliki kolodvor, ili koliko bi privatnik koji drži ruglo od autobusnog kolodvora na Istočnoj obali htio graditi novi na sjeveru grada. Željezničkog prometa, nažalost, nema puno, pa je upitno želi li HŽ ulagati u novi kolodvor. Autobusnog prometa ima znatno više, ali pitanje je koliko privatnik želi trošiti na gradnju uređenog kolodvora kad mu i s ovakvim dobro ide.

 

Zapadna obala: Koliko bi hotelizacija bila pametno rješenje?

Što se tiče Zapadne obale gradske luke, Kerumovi pristaše govore kako ju je on napravio, a da drugi gradonačelnici nisu napravili ništa. No, gradski projekt Zapadne obale time je djelomično riješen, on obuhvaća prostor iza izgrađene Rive i ceste. Puljak je izišao s idejom da se Banovinu pretvori u hotel i pozvao je druga javna tijela koja tamo imaju urede da slijede njegov prijedlog.

 

To je u duhu AFCO ideje o hotelizaciji gradske luke. No, ono što je malo poznato jest da je gradski projekt Zapadne obale od Banovine do hotela “Ambasador” u GUP-u označen kao ugostiteljsko-turistička namjena i to za hotele (T1). Drugim riječima, duž Zapadne obale hoteli bi se doista mogli graditi i javne zgrade prenamjenjivati u hotele po sadašnjem GUP-u. No pitanje je koliko bi to bilo pametno. Naime, na taj način bi se još jedan dio gradskog središta umrtvio izvan sezone.

image

Koliko bi hotelizacija Zapadne obale bilo pametno rješenje?

Josko Ponoš/Cropix

 

Preseljenje trajektne luke? Hm...

Isto bi se dogodilo u slučaju ako bi se izmjestio putnički promet s trajektima iz gradske luke. Arhitekt Ante Kuzmanić je predstavio ideju da se trajektna luka preseli na Orišac, kao dio projekta urbanizacije tog dijela grada. S druge strane, Vice Mihanović i Lučka uprava rade na projektu preseljenja trajektne luke u Sjevernu luku s obrazloženjem da bi se od tamo kamioni ukrcavali za otoke. Što bi onda ostalo u akvatoriju gradske luke? Ozloglašeni AFCO projekt koji toliko spominjemo je u scenariju pretvaranja gradske luke u monokulturu turizma upravo predlagao da se trajekti presele u Sjevernu luku, a da gradska luka postane područje za kruzere i megajahte.

Dakle, s hotelizacijom Zapadne obale i preseljenjem trajekata, radi čega ni Bračani ne bi imali razloga doći zimi u središte grada, dobila bi se opustjela zona izvan sezone. Teško da je to nešto čemu bi trebalo stremiti. Stoga je, također, važno pitanje koji bi sadržaji bili poželjni na Istočnoj obali – cjelogodišnji ili sezonski. Odnosno u kojem omjeru ih postaviti, da i taj dio grada ne bude izvan sezone pust, nakon što se milijuni potroše u njegovo uređenje i izgradnju.

 

Što će stanare zadržati u Palači?

Sve manje je sigurno da će se sadašnji stanari zadržati u Palači i gradskoj jezgri. Jer se ništa ne radi na tome da im se pruže poboljšice, poput saniranja trošnih zgrada, koje bi ih motivirale na o(p)stanak ili da se daju porezne olakšice onima koji bi otvarali zanate koji nisu samo fast food ili birtije u središtu grada.

Split je od vremena gradonačelnika Ive Baldasare i “Ultre” povećao broj noćenja, ali tako da je privukao neodgovorni mladalački turizam koji kao dekor koristi povijesnu jezgru za opijanje i povraćanje. Pa se mogu po gradu vidjeti letci tipa “Booze and snooze”.

Neki turistički djelatnici tvrde da je to odlično jer će ti mladi ljudi kad budu u zrelijim godinama htjeti doći u Split sjećajući se lijepih uspomena. No je li baš tako? Teško da će ovi mladi turisti kad zađu u četrdesete dovoditi svoju dječicu tamo gdje misle da je raj za orgijastičko opijanje.

Plan upravljanja povijesnom jezgrom se radi u tišini i daleko od očiju i ušiju javnosti. Hoće li javna rasprava privući građane i udruge kao ranijih godina ostaje vidjeti.

 

Otpad – ogroman splitski problem

Za Karepovac još nije pokrenuto otplinjavanje tog područja. U idealnim uvjetima zatvaranje odlagališta otpada dogodilo bi se 2023. godine, što je malo vjerojatno. Iz “Čistoće” procjenjuju da Karepovac ovakvim tempom odlaganja smeća, koji godišnje prelazi sto tisuća tona, može izdržati još tri i pol godine. Zato najavljuju da im je cilj u iduće tri godine, uz uspostavu infrastrukture za odvajanje otpada, dostići stopu odvajanja od 50 posto. To je, također, malo vjerojatno uzmemo li da je Split prošle godine odvajao samo 8,5 posto otpada, s čime se jedva izdigao iznad 5,6 posto iz 2020. kad je bio najgori od velikih gradova u Hrvatskoj.

image

Otpad je ogroman splitski problem - odlagalište Karepovac

Jakov Prkić/Cropix

Pravi je problem što se ne bi imalo kamo sa smećem kad bi se ​Karepovac brzo sanirao. Od ovog paradoksa ne pate Šibenik (koji je pustio u pogon Regionalni centar za gospodarenje otpadom Bikarac) ni Zadar (koji dogodine aktivira CGO Biljane Donje).

Otpad je ogroman splitski problem. Nema više gomilanja glomaznog otpada uz kontejnere kao prije, ali daleko od toga da je takvo neodgovorno ponašanje iskorijenjeno. Prošle dvije vlasti trošile su novce na edukacijske mjere, koje su postigle vrlo ograničene rezultate.

Odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu jest prioritet, ali moralo bi se naći rješenje koje će ići u smjeru afirmiranja reciklaže i kružnoga gospodarenja otpadom, a da to ne dovede do značajnijeg poskupljenja komunalne usluge, jer je pritisak na kućni budžet već sada prevelik.

Što se tiče Lećevice, ona je problem po sebi, šibensko-kninski župan se protivi gradnji regionalnog centra, a udruga “Sunce” je pokrenula postupak pred europskim tijelima jer smatra da je tamo gradnja CGO-a štetna po okoliš. Županija nije dovela bager na teren već dva desetljeća, a potrošeno je 30 milijuna kuna.

S obzirom na to da Karepovac može izdržati još par godina (što ovisi od toga koliki će biti pritisak turizma), vrlo moguć ishod je “napuljski scenarij”. Na vremenu bi se moglo dobiti ako bi Split otkazao korištenje Karepovca drugim gradovima i općinama, što je pokušao Opara, ali mu nije uspjelo. I ako bi, kojim čudom, Grad otkazao “Ultru” čije tone otpada “Čistoća” do sada nije reciklirala.

 

Dračevac – neriješeni vlasnički odnosi

Dračevac se dugo razvlači, vlasnički odnosi još nisu riješeni, jer je Grad suvlasnik s Nadbiskupijom na česticama gdje bi se trebala graditi prva faza Tehnološkog centra, kao i tamo gdje bi trebale doći “Prometove” garaže i “Split parking”.

Do sada je srušeno jedno krilo zgrade. Više puta smo pisali da to nije najbolje rješenje, jer taj dio građevine nije bio trošan, već je u prah otišao radi nove interne prometnice, a teško je povjerovati da se promet nije mogao regulirati bez rušenja oko 500 metara četvornih zgrade.

 

Usput, dok su bivše vlasti “dumale” o Dračevcu, u Zadru je izgrađen jedan inkubator za poduzetnike, drugi inkubator se upravo gradi, a izgrađena je i zgrada centra za kreativne industrije. Sve uz pomoć EU novca.

image

Nepotrebno srušeni dio zgrade u Dračevcu

Paun Paunovic/Cropix

 

Žnjan: Nejasna razlika u viđenju dvaju gradonačelnika

Žnjan je u zastoju. Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture dugo je trebalo da okonča natječaj, a kad je došao na vlast Puljak je rekao da će mijenjati projekt po kojem je Opara dobio koncesiju. Nije posve jasno što bi to Puljak ponudio, ako opet postane gradonačelnik, jer nije suvislo objasnio što mu smeta u sadašnjem projektu za Žnjan. S druge strane, pitanje koje se nameće glasi: do koje mjere natjecatelj nakon što je dobio koncesiju ima pravo mijenjati projekt i raditi novu kalkulaciju, a da ne riskira tužbu od strane natjecatelja koji nije odabran.

image

Žnjan je ‘u zastoju’ i nikome nije poznato kako će on na koncu izgledati

Ante Čizmić/Cropix

 

Oko sportskih prostora pletu se vrlo nesportski interesi

Poljud, Hajdukov plac i Spaladium Arena su prostori koji prvenstveno asociraju na sport. Međutim, ti projekti se ne miču s mrtve točke jer se oko njih pletu interesi koji nemaju veze sa sportom. U vezi Spaladium Arene nitko ne zna što će biti s gradnjom poslovnog nebodera i garaže, niti je sigurno što je s financijsko/imovinsko/pravnim maratonom, odnosno hoće li isplivati neki neočekivani obrat.

Vezano za gradski projekt Poljud, GUP je predvidio sadržaje uglavnom sportskog karaktera, bez puno gradnje, ali postoji niz nezadovoljnih vlasnika zemljišta i vjerojatno investitora, koji bi htjeli hotele i stanove.

Što se tiče projekta Stari plac, i tamo bi neki htjeli više gradnje jer tvrde da im onoliko stanova koliko GUP dopušta nije isplativo. Ukratko, za gradske projekte Poljud i Stari plac već 17 godina nema urbanističko-arhitektonskog natječaja.

 

Osmišljeno ozelenjavanje kvartova – što je to?

O lošem upravljanju Marjanom koje je dovelo do propadanja šume ispisane su stranice novinarskih tekstova i nema smisla ovdje se ponavljati. Za obnovu šume i osmišljeno uređenje park-šume potrebno je dovesti ljude od struke, koji uz to znaju potegnuti financiranje iz EU fondova. Ako izuzmemo Marjan, ostatak Splita uglavnom ima tragično malo zelenila premda EU daje prilična sredstva za zelenu infrastrukturu u svrhu zaštite od klimatskih promjena.

Dovoljno je vidjeti Tursku kulu pa shvatiti koliko se nevjerojatno malo ulaže u parkove, a kamoli za osmišljeno ozelenjavanje kvartova. Tu su potrebne radikalne promjene. Ne može se s deset sadnica alepskog bora posađenih na Marjanu stvoriti dojam da se želi ozeleniti Split, pa makar zbog njih nastao skandal zbog kojeg se raspisuju novi izbori.

 

Na Dom mladih svaka vlast prišije svoju zakrpu

Od kulturne infrastrukture spomenimo ovdje Dom mladih. Naprosto je nevjerojatno koliko se u nekim bliskim gradovima poteže iz EU fondova za kulturne objekte i “brownfield investicije” kojima se kulturna scena oživljava u zapuštenim fortifikacijskim objektima, a Dom mladih koji je namijenjen za kulturu i društveni život stoji neriješen od svog nastanka.

Odnosno “unaprjeđuje se” tako što svaka vlast prilijepi svoju zakrpu. Povremeno postoji stručno vođenje prostorom Doma mladih, od “katakombi” u podrumima do vrha. Budete li u prilici, priuštite sebi to iskustvo u razgledavanju neiskorištenih, zapuštenih, vlažnih i trošnih dijelova zgrade. Riječi nisu dovoljne da opišu viđeno, uz nevjericu kako je moguće da se desetljećima nisu našla sredstva, kao u susjednom Šibeniku i Zadru, koji potežu stotine milijuna kuna za kulturne i društvene objekte.

image
Vladimir Dugandzic/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. rujan 2022 00:03