
Splitska III. gimnazija, popularni MIOC, ovih dana slavi svoju 30. obljetnicu postojanja. Za ovu priliku organiziran je niz aktivnosti u krugu škole, čiji je cilj djelovati odgojno i poticajno te upoznati učenike sa plodonosnom poviješću škole.
Tako su na panoima izloženi novinski članci koji ističu vrhunske rezultate bivših i sadašnjih učenika ove ustanove; kako iz natjecanja znanja, tako i one sportske. Tu je i istaknut Debatni klub, najstariji u školi, prikazani su učenici volonteri Crvenog križa, aktivni gotovo od osnutka ove institucije, ali posložene i brojne uspomene s putovanja i projekata. Također, tu su i svi tiskani brojevi nagrađivanog školskog lista "Trema", kao i zbirke pjesama koje su objavljivali učenici i profesori ove gimnazije..
A na prvoj ovogodišnjoj tribini, organiziranoj u sklopu projekta "Noći karijera", škola je (ponovo) ugostila svoje poznate i uspješne učenike koji su s trenutnim polaznicima podijelili mnoštvo zanimljivih dogodovština koje su obilježile njihove dane provedene u školskim klupama. Riječ je o dvostrukoj svjetskoj prvakinji u judu Barbari Matić, IT stručnjaku i poduzetniku Nebojši Veronu te dogradonačelniku Bojanu Ivoševiću.
Članica judo kluba Pujanke se prisjetila usklađivanja školskih i sportskih obveza te istaknula kako su profesori uvijek poštovali njen dvostruki put te joj izlazili u susret s polaganjem predmeta u skladu s natjecanjima za koje se pripremala.
Rekla je i kako joj je disciplina koju je imala u školi pomogla i na njenom sportskom putu, kao i da je preko nje naučila usklađivati rasporede iz različitih sfera života. Matić se čak našalila s bivšim profesorima da, pošto je nedavno upisala postdiplomski studij, se možda i vrati u školu te im postane kolegica.
Nebojša, inače osnivač platforme za naručivanje hrane "Dobar tek", koja djeluje već devet godina, ali i još jedne firme za razvoj softvera, koja zapošljava 25 ljudi - među kojima je i dosta "miočana" - prisjetio se kako je sasvim slučajno upisao ovu gimnaziju - jer nije upao tamo gdje je htio.
Na prvu nije bio prezadovoljan, ali je kasnije shvatio da mu je to jedna od najboljih stvari koje su mu se dogodile u životu, pošto ga je ova škola oblikovala kao osobu i dala mu znanje koje mu je kasnije puno pomoglo na profesionalnom putu. Doduše, otkrio je i da kao srednjoškolac nije uživao čitati klasike pa je tako na polaganju mature kazao da se Ana Karenjina "bacila s terace".
Dogradonačelnika je pak, u MIOC-a "bez pitanja" upisala majka. Iako nije bio odličan učenik (jednon je "natega" prosjek 3,84), poručio je učenicima da ocjene ni diploma i onako nisu najvažniji, jer im neće značajno pomoći u zaposlenju.
- Meni je jedino žaj šta nisan još dovršija faks pa da iman veći koeficijent za plaću. Svakako, važnije je šta usvojite, jer to će van ostat u glavi i poslužit u životu. Na primjer, ovo šta ja sad radin, tu se moraš znat dobro svađat pa mi je bitno da iman dobre osnove iz logike. Znate ono, tražit premise i konkluzije... - zaključio je i dodao da "možda MIOC i je težak i malo izmrcvari", ali kako on, studiravši PMF, "nije taknuo matematiku do zadnjeg kolegija na 3. godini jer je sve to već znao".
Prisjetio se i kako se, "zbog svoje tvrdoglavosti i potrebe za istjerivanjem pravde", jednom suprostavio profesorici koja mu je onda dala jedinicu. I danas se, kaže, zna dokazivati nekim ljudima - uključujući profesore - koje nije vidio godinama, pa zna sam sebi reći, zamišljajući tu osobu: "Eto ti sad!"
Potom je objasnio muškom dijelu publike kako se "izborio za njihova prava". Naime, jednom ga je profesorica poslala kući jer je došao na nastavu sa "tri kvartama". Zbog toga su se kolege i on uzbunili i "zaprijetili" da će, kao i djevojke, doći u školu u haljinama pa je profesorsko vijeće bilo prisiljeno odobriti hlače do ispod koljena.
Nije propustio ni otkriti svoj nadimak iz učeničkih dana - Munja.
- To zato šta si munjen! - dobacio je netko iz gomile.
- E, to odma svi prvo pomisle. Al nije zbog toga. Ovako, prvi je dan škole i upoznavanje s razredom. Dolazi profesorica iz kemije, Matićka, i ispada joj kemijska. Ja san je uspija uvatit i ona mi govori: Brz si ka munja. A pošto san lajav, posli san nešto brblja, pa mi je rekla: "Munja, moga bi ti izletit", prepričava bivši miočanin.
Iz srednjoškolskih dana se još sjeća opuštene atmosfere i druženja van škole. Znao je srijedom otići na "studentsku" u Masters pa u četvrtak doći mamuran na nastavu, dok je vikendom preferirao "O‘Haru" i "Kocku".
Njegov razred je, nastavlja, "probijao barijere" i "postavljao trendove" jer su bili prvi u povijesti bez maturalnog skeča. "Ekavci isto nisu imali skeč, al su oni bili drugi takvi u povijesti jer se gledalo po abecedi pa im je to otelo slavu", objašnjava Bojan, nazivajući svoje tadašnje kolege i sebe "odmetnicima".
Ispričavši se što je malo promukao, jer je upravo došao s utakmice, učenike je zanimalo više o njegovoj ljubavi prema Hajduku.
- Iša san u razred s bubnjaron Torcide, koji kasnije nije iša na ekskurziju jer se poklapala s utakmicon s Deportivon. On je dosta utjeca na nas u ton smislu, a imali smo i navijačke ćelije u školi koje su prkupljale članarine za Hajduka.
Od srednje san možda tri utakmice propustija, isisalo mi je to sve masu novca. Di san pretplaćen? Na istoku, ulaz O, red 16, sjedalo 23. Ma bolje to nego na sjeveru, manja je statistička vjerojatnost da se tu zateknen u incidentnin situacijama. A kad si na Poljudu, najmanje pratiš utakmicu. Eto, isprid mene side četri branitelja, livo je jedan lik, isti Al Bundy, desno tri cure iz Kaštila, a iza ekipa s Brača... Sve ih znaš, a da te ko krivo pogleda bi svi skočili za tebe. To je prekrasan osjećaj", svjedoči dogradonačelnik.
Interesantno, kao svojevrsni razlog ulaska u politiku je naveo upravo Nebojšinog kolegu koji ga je, još kao maturanta, kontaktirao putem Twittera i ponudio mu posao voditelja društvenih mreža za jednu trgovinu.
Upravo tim slijedom je kasnije postao i glasnogovornik Dnevne doze splitskog nereda, a samom inercijom tog građansko-aktivističkog pokreta, konačno i političar.
Dogradonačelnik nije propustio ni poručiti učenicima da se moraju dizati prije devet ujutro, jer im je ovo najsretnije razdoblje u životu, a kad se zaposle i kad ih "uzme žrvanj života", će im "falit sunca".
- To je grozan osjećaj koji odrasli imaju... Budite se ujutro i ajte makar prošetat po kvartu il do mora - savjetovao im je.
Na pitanje gdje se još mora ostvariti u životu, kazao je i kako je probao svašta u životu, i u sportu i IT-u, ali nije u tome bio dovoljno dobar kao ostali sugovornici. Zaključio je kako politiku smatra privremenim zanimanjem, a ne karijeron te da sigurno neće sjediti u saboru 40 godina i primat plaću za to.
- Tek se moran nać. Nisan se u IT sektoru osjeća dobro, gušilo me to. Svakako, volija bi se ostvarit negdi di ću se osjećat sritnin - zaključio je Ivošević.