Ponekad mi je žao što nisam televizijski novinar.
Da jesam, ovih bih dana od urednika i producenata užicao da dignu jedan od onih fensi-šmensi dronova. Operateru te zgodne sprave nastale u miješanome braku patuljastog helikoptera i filmske kamere, naložio bih da preleti preko splitskoga škvera, preko svih pogona, navoza i dizalica nekadašnje industrijske košnice. I bogami, imao bi što i letjeti.
Jednoga pradavnog ljeta u škveru sam radio punih mjesec i pol, i kroz to vrijeme uspio sam steći samo okvirnu, grubu, odokativnu predodžbu o dimenzijama prostora na kojemu je taj proizvodni kolos smješten. Nisam siguran da je itko od kandidatkinja i kandidata za gradonačelnika Splita ikada prekoračio prag ove tvrtke koja već trideset godina uredno propada. A nitko pametan nije je obilazi...