Činilo se kao čitava vječnost: Tito je vladao 35 godina, ali ispalo je da nije bio konkurencija Giri, on Sirobujom upravlja 38 godina i sada je osvojio mandat na još četiri godine.
Njegova prava konkurencija samo je pokojna engleska kraljica Elizabeta II. koja je prekinula trku, a Ivica Grubišić Gire (68) tek počinje. U kvartu na istoku Splita osvojio je pet vijećničkih mandata i mjesto predsjednika, za njega se govori kako može dobiti vlast kad god poželi, a nekako tako i ispada, i nikakvo čudo što se ova četvrt prozvala Girobuja. Ima tu i nekih zasluga, očito.
– Na Sirobuji sam rođen kad je tamo bilo desetak kuća i nazivala se Barutana po “Brodomerkurovom” skladištu baruta. Od toga je ostala uspomena u imenu Torcida Barutana. Još kao srednjoškolac sam se aktivirao u omladinskoj organizaciji, a tada Sirobuja nije postojala kao kotar nego je bila podijeljena između Stobreča, Kamena i Mejaša.
Osamostalili smo se 1986. godine kad sam ušao kao delegat mjesne zajednice u Skupštinu općine Split i odijelili se od mjesne zajednice Stobreč.
Na čelu Sirobuje nisam bio samo od 2018. do 2022. jer sam od 2017. do 2021. bio savjetnik gradonačelnika za komunalu. Dakle od 1980. kad sam postao predsjednik podružnice mjesne zajednice borim se za svoju voljenu Sirobuju i njezine građane, a i kao gradski vijećnik od 2013. do 2017.
Od tada je Sirobuja narasla, nekoć je bila pretežno napučena doseljenicima iz Imotskog, Slivna i Zagvozda, a danas ima ljudi odasvud i broji oko 3500 stanovnika.
Radne akcije
Govori se kako se Tito morao povući s povijesne scene da bi od te godine zavladao Gire!
– Neka se priča, ali ovako je. Još davno smo naši građani i ja shvatili da od Sirobuje, koja je tako daleko od središta Splita, neće biti ništa ako se ne pobrinemo za sebe, i to na principu samodoprinosa i radnih akcija. Prije 1990. otkupili smo prinosima građana pet tisuća kvadrata za izgradnju zgrade kotara, u koju smo smjestili ambulantu, poštu i zubara, četverogodišnju školu, te sportski centar.
Nakon 1990. na isti način je izgrađena crkva i dječji vrtić u sklopu samostana karmelićanki. A od 2012. do 2015. proveli smo kanalizaciju i totalno izmijenili dotrajalu infrastrukturu: vodovod, elektromrežu, telekomunikacije, javnu rasvjetu, asfaltirali i proširili ulice...
Sirobuja sada ima najbolju infrastrukturu u županiji. Te 2012. godine legalizirali smo i sve objekte, tako da je danas Sirobuja najurbaniji kvart u Splitu.
Dajte savjet ostalima, kako?
– Rekao sam, radom građana, a ja sam obijao pragove ureda u Banovini i molio, žicao... Naravno, ljubav prema svom kvartu i nesukobljavanje s gradskim vlastima koja god opcija bila u Banovini. Imao sam ljudski pristup, za bilo kakav problem ljudi mi se mogu javiti.
Sve to na koncu je stvorilo zajedništvo građana na kojem nam svi mogu biti zavidni. Pa i naša izlaznost tradicionalno je najviša, na izbore izlazi 30 posto naših stanovnika.
Što ste obećali u novom mandatu pod parolom “Nastavljamo zajedno”?
– Puno toga: osnovnu školu koju moramo dobiti po GUP-u, gradski vrtić, kolni pristup s nadvožnjaka, spoj Trenkove i Alkarske ulice, brzi internet za cijelo naselje, park za kućne ljubimce, još jedno igralište, reciklažno dvorište...
Ne dirajte tajnike!
Imate li terena za sve to?
– Imamo zemljišta koja su uzurpirana, a u vlasništvu su Grada. Gradska vlast ima mogućnost preuzeti te površine umjesto da otkupljuje od privatnika, a ima svoje tisuće kvadrata.
Uspjet ćete?
– Sumnjate u Giru!?
Sumnjate li vi u plan pretvaranja kotarskih tajnika u komunalne i prometne redare?
– Nije to dobro. Naš tajnik Mate Buljubašić poznaje svakog čovjeka na Sirobuji i svaki kantun našega kvarta. Kako ću ja to objasniti nekoj službenici koja će sjediti u Banovini, a bit će zadužena za pet do sedam kotara? Tko će rješavati papirologiju i javne nabave? Kako će brzo reagirati, ako budu zatrpani poslom?
Stvarati komunalne redare od tajnika, među kojima je većina starijih ljudi koji nisu terenci, nije dobar potez, nadam se da će odustati od toga.
Nekad je sramota bila baviti se kotarskom politikom, ali čini se da je sada u trendu?
– Znam ja to najbolje, nekad se smatralo da je to za penzionere koji ne znaju di će sa sobom, kao neki “seljački posal”.
Danas je na sreću drugačije, u kotarska vijeća dolaze sveučilišni profesori, liječnici, vrhunski sportaši, nikome nije ispod časti, i u nekim kotarevima stvari se mijenjaju nabolje. To postaju mali gradski centri u kojima je život puno ugodniji nego u kotarima za koje se nitko ozbiljno ne brine.