Kako biste pronašli blago na Marjanu, ne treba vam ljubomorno čuvan zemljovid nagrizen zubom vremena, pa ni lopata, ili kakav tajni prolaz i GPS. Dovoljno je obazrivo koračati njegovim stazama, proplancima i skrovitim zakutcima, upijajući biljni svijet čija raznolikost Splićane čini bogatijima nego što su mogli zamisliti.
Naime, "blago" koje je pronašla ekspedicija istraživača volontera koji su, vođeni Igorom Belamarićem, krajobraznim arhitektom "Parkova i nasada", te Daliborom Vladovićem, kustosom Prirodoslovnog muzeja, pronašli u park-šumi na kraju grada otkriva nam čak 800 biljnih vrsta. To je točno dva puta više od očekivanog, govori nam Belamarić dok u sjeni borovine pratimo napore volontera koji na jutarnjem suncu "češljaju" teren nedaleko od Telegrina, pažljivo bilježeći zatečeno.
– Radimo prvu detaljnu vegetacijsku kartu Marjana. Ovo je istraživanje kao neka priprema, da vidimo s čime imamo posla. Da možemo reći – ovo je dobro, ovo je loše; ovdje treba napraviti put, a ovdje ga zaobići; ove biljne vrste zaštititi, a ove ukloniti. Vidjet ćemo koje su razlike između sjeverne i južne strane, rahlog i sabijenog tla, pojedinih dijelova šume, te što se događa u vegetaciji kad stabala ima manje i, konačno, koliki je utjecaj čovjeka – entuzijastično će naš sugovornik.
Ističe kako je riječ o projektu "VEUlontiranje za bolje učenje", financiranom sredstvima EU-a, kroz program Europskih snaga solidarnosti i Agencije za mobilnost i programe EU-a, koji su osmislili i aplicirali izviđači volonteri Splitskog skautskog zbora, udruživši u svojim nastojanjima "Parkove i nasade" i Prirodoslovni muzej, uz podršku Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan, kojoj će ostati baza prikupljenih podataka.
Određivanje dominantne vrste
– Nadamo se da će im omogućiti pristup koji je nešto širi od šumarskog, jer Marjan je ipak park-šuma – dodaje Belamarić, ističući kako je presudna bila i podrška bivšega gradonačelnika Andre Krstulovića Opare i Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo.
Do sada je, kako navodi, karta poluotoka bila prikazana u jednoj ili najviše tri boje, koje označavaju prevladavanje pojedine vrste, pa se tako samo Bambina glavica pokazala kao travnjak, a postojao je i dio s prevladavajućom brnistrom, odnosno makijom. No nova saznanja pokazuju, kaže, da unutar toga postoji poprilična diversifikacija.
– Već je unutar 10-ak kvadrata moguće pronaći i do 40 biljnih vrsta. Mi analiziramo i uspoređujemo različite površine, te određujemo dominantne vrste, kako bismo svaku površinu mogli pridružiti tablici – navodi ovaj prirodnjak, pridružujući se potom kolegama uronjenima u premjeravanje, fotografiranje, diskutiranje i zapisivanje.
Španjolka Estela Rey Pico u ovu je botaničku priču uključena od studenog prošle godine, a zanat je ispekla na projektima posvećenima zaštiti okoliša.
– Istražujemo i uživamo. Pišemo tablice, vodimo fotodokumentaciju i pokušavamo utvrditi pokrivenost u postotku za svaku biljku koju primijetimo. Iako je ovih dana postalo zaista vruće, ovo je i dalje "posao iz snova" te zanimljivo i korisno iskustvo.
Pratiti šumu iz mjeseca u mjesec, iz tjedna u tjedan, gledati biljke kako niču, rastu i cvjetaju zaista je bilo jedinstveno – govori nam ova volonterka, dodavši kako u početku nisu znali ni imena biljaka pa su se prvih mjeseci posvetili učenju, da bi s dolaskom proljeća započeli s mapiranjem.
Zadovoljna je iskustvom što im se pridružila i Marie Sole Vespasiano, biologinja iz Napulja, koja je na splitskoj adresi završila zahvaljujući doprinosu u istraživanju antiageing molekula u MEDILS-u.
– Volim Split i sretna sam što se mogu uključiti u ovakve aktivnosti – govori nam Talijanka, do struka zapetljana u divljoj zobi. Ni preostalih dvoje volontera nije skrivalo zadovoljstvo, naočigled raspolažući zavidnim poznavanjem terena.
– Kad sam došao, nisam znao ništa o biljkama, a sada sam dobio priliku upoznati ih i vidjeti u svim fazama. Igor ili profesor Dalibor svaki su put s nama, tako da im se uvijek možemo obratiti ako za neku biljku nismo sigurni kako se zove.
Bez obzira na to koliko smo naučili, i sada kad obrađujemo neku sekciju na kojoj pronađemo možda 15 različitih vrsta, za nekoliko moramo od njih tražiti ime. Marjan zaista ima tooooliko puno vrsta – kroz smijeh će Španjolac Pablo Garces Lazaro, na što se njegov sunarodnjak Miguel Iglesias nadovezuje ističući kako je mapiranje Marjana za njih ispalo ugodno iznenađenje.
Otrovni kaktusi
– Naša je inicijalna namjera bila da ovdje radimo s djecom kroz druge projekte s izviđačima, i za to smo se prijavili. Ali zbog mjera opreza od širenja pandemije ponuđena nam je ova alternativa, koju smo objeručke prihvatili – otkriva nam Miquel, pa nastavlja bilježiti zaključke s terena.
– Pobrojili smo 19 različitih vrsta. To je nešto ispod prosjeka za ovakve čestice. No, ovdje nalazimo i ovo divno žuto cvijeće. Meksička opuncija ovdje je došla prije nekih 100, 200 godina, i stvara nam problem jer je invazivna i krade prostor autohtonim vrstama. Proširila se duž cijele južne strane, tako da je treba ukloniti ne bi li se zaštitile naše izvorne vrste – navodi,
Skreće nam pažnju na prepoznatljive kaktuse i kaže kako je u botaničkom smislu ta vrsta otrovna za ovaj okoliš. Sličan odjek, naglašava, imaju i vrste kao što su pajasen, geto palme i agave americane, koje bi također trebalo ukloniti iz marjanskog okoliša.
Nastavlja da će karta na kojoj rade, između ostalog, dati i uvid u rasprostranjenost invazivnih vrsta, koje će se potom predložiti nadležnima za uklanjanje, a izviđači će im u tome ponuditi svoje organizacijske sposobnosti i volonterski doprinos.
– To se zove rehabilitacija prostora, odnosno mjere njege krajobraza, koje su obaveza slijedom odluke Sabora. Jedna od glavnih stvari danas je izumiranje biljnih vrsta. Neke najave kažu da ćemo ih do 2100. godine izgubiti osminu.
Mi ih nastojimo sačuvati dok je moguće, da ne bismo kasnije po herbarijima tražili sjeme i molili Boga da je još živo kako bismo neku biljku vratili u prirodu.
Načelno ljudi misle da treba zaštititi nacionalne parkove, što je u redu, ali ja mislim da i izvan zaštićenih zona treba štititi prirodu – smatra Belamarić i dodaje kako na Marjanu zasad ne bilježimo odumiranje biljnih vrsta.
Prema njegovim riječima, ovih 800 zabilježenih govori u prilog zavidnoj bioraznolikosti, pogotovo kad se u obzir uzme da cijela Velika Britanija ima 1500 vrsta. Posla je, kaže, pred njima još puno, a nada se da će im se u idućoj školskoj godini u monitoringu pridružiti i neki od splitskih učenika, koji su zbog pandemije u prvoj fazi projekta bili spriječeni sudjelovati.