Letio i sin Ante
– Ante i ja smo puno puta letjeli zajedno za vrijeme Domovinskog rata, i on je sam vješto upravljao letjelicom, mojom cesnom. I sad kad smo bili u PO-2 u jednom je trenutku, u zraku, preuzeo komande. Uživao je. Šteta što nam vrijeme nije više išlo na ruku, pa smo, za prvi put, učinili đir od 20-ak minuta iznad Trogira i Čiova.Najavio je povratak sa željom da ponovno leti, ali i padobranom iskoči iz aviona – otkriva nam gorljivi splitski zaljubljenik u visine, koji je na obnovi svog polikarpova, slavnog ruskog bombardera većinom izrađenog od drva (za kojeg pokrenuti netko izvana treba zavitlati propelu!) radio tri godine i tri mjeseca.
– S Antom je stigao i njegov sin, 18-godišnji Ante, kojeg sam prvog povezao. Bio je zadovoljan i onako smiren, kao što mu je i otac uvijek. I on je želio, bar nakratko, probati komande... – smije se umirovljenik koji je, srećom za javno dobro, jer je i njegov polikarpov kulturno dobro Hrvatske, sve - samo ne umiren.