Vijest da je njemački Airbus A320 Neo u utorak poslijepodne zbog tehničkog kvara odustao od slijetanja u Split, te se okrenuo i vratio u München, izazvala je veliko zanimanje javnosti. Zbog čega taj avion nije mogao biti popravljen u Splitu, zar - jadni li smo - nemamo mehaničara koji to mogu popraviti, imaju li putnici pravo na obeštećenje, kako im je bilo provesti let od Splita do Münchena znajući da im je avion u kvaru....
Da sigurnost putnika i posade nije bila ugrožena, znalo se odmah. No, lako je zamisliti i da putnicima nije bilo baš svejedno kad su čuli da im je avion u kvaru i da će se zbog toga vratiti u München. Pritom ih je najmanje mučilo saznanje o skraćenom odmoru ili pokvarenim planovima. No odluku o prekidu procedure slijetanja i povratku u Njemačku, pilot nije donio napamet, niti ju je donio zbog mehaničara (koji uvijek pripadaju nekoj kompaniji, a ne aerodromu).
Njegova je odluka u ovom slučaju, po svemu sudeći, bila ekonomska.
Naime, proizvođač za svaki tip zrakoplova kategorizira popis zrakoplovnih sustava, instrumenata i opreme koji mogu biti neoperativni za vrijeme leta, a da se taj let ipak može nastaviti. Riječ je o tzv. Master Minimum Equpment Listi. Kompanija u čijem je vlasništvu avion dodatno još propisuje i svoju MEL-listu, koja je stroža od one koju je propisao proizvođač.
Na osnovu kompanijskog popisa minimalne opreme pilot donosi odluku o nastavku leta, ili pak o tehničkom i u najgorem slučaju, prisilnom slijetanju na neki (najčešće alternativni) aerodrom. Kad se na avionu, tijekom leta, pokvari nešto bez čega se let ipak može normalno nastaviti, taj dio treba zamijeniti ili popraviti nakon slijetanja, a dok se to ne obavi - avion je prizemljen.
Konzultirajući MEL listu, pilot je očito donio odluku da će se kompaniji više isplatiti ako obešteti putnike, nego da nakon slijetanja nekoliko dana čeka rezervni dio na stajanci splitske zračne luke. S obzirom na raspoložive kapacitete na stajanci splitskog aerodroma i na pojačani promet kojeg smo nakon pandemije toliko dugo čekali, zbog pilotove odluke je vjerojatno odahnula i operativa Zračne luke Split.
Inače, Airbus A-320 Neo je unaprijeđena verzija jednog od danas najboljih uskotrupnih aviona kratkog i srednjeg doleta. U odnosu na ranije modele, Neo troši 20 posto manje goriva, pa mu je za toliko manja i emisija ugljičnog dioksida.