Dok svi drugi u državi 'skejtaju', oni 'voze', a ono šta voze je, normalno, skejt. Al' osin skejta, ekipa iz udruge 'Skateboard klub Kolo' vozi i svoj film i to već skoro pet godina. Tad su se, naime, uselili u jedan od zapostavljeni(ji)h prostora u Domu mladeži i od njega učinili trening centar, dvoranu za društvene događaje i svoj omiljeni dnevni boravak na kojen su im, kažu, zavidne i kolege iz Pariza.
- Nisu mogli virovat da mi, ka udruga, sami upravljamo skateparkon. Vanka je to već, ka i sve, debelo komercijalizirano - priča nan Luka, jedan od perjanica lokalne skejt scene i voditelj škole za male skejtere.
Priča sa Kolon se zakotrljala kad je 2017. Opara potaraca ilegalne objekte na Žnjanu, a u ton zaletu je, skupa s njima, razmontiran i tamošnji skatepark kojeg je, inače, tamo postavija sami Grad, a u isto vrime je maknut i onaj na Spinutu. Kad su vidili da in se scena urušava, grupica skejt entuzijasta se, praktički iz nužde, organizirala i 'posupala' oronulu opremu pa se dala u njeno renoviranje i adaptaciju.
Sve su, sa svojih dvistotinjak prstiju, složili njih desetak, a za izradu bazena in je bila potribna i asistencija geodeta. Financirali su se pripremivši tri koncerta, tu i tamo bi uletija i neki sponzor, a ostalo se pokrpalo sredstvima samih članova. Usput su, čisto da se nađe, na Koteksu montirali i street course, ilitiga uličnu stazu. Jer, ipak je skejt kultura niknula na ulici.
- Splitska skejterska priča pokrenuta je još 80-tih, kad se vozilo di se stiglo, a posli su po kvatovima počeli nicat mini skateparkovi. Jedan od takvih je bija na Pujankama ili kod mene na Plokite, a neko vrime je i na Zvončacu bila velika rampa. Al prvi pravi pravcati park je bija onaj legendarni na Matejušci. Skejt je onda, za razliku od danas, bija čista ulica, underground, a MTV i Jackass su ga krajen 90-tih približili širin masama. U to vrime je ekipa najviše slušala skate-punk, ali ono šta je meni osobno bilo puno drago je šta su skejt vozili, između ostalog, i metalci i reperi. Bila je to jedna šarolika, a opet kompaktna ekipa - prisjeća se Dare, predsjednik udruge.
- Ovi mlađi sad slušaju trap i slikavaju se za Instagram... - sliježe ramenima Luka.
- Tako da ispada da smo mi od dvadeset-trideset već old-school - dobacuje Rinka.
- Ma prije je scena sigurno bila veća, al moguće sa manje kvalitete. Bili su contesti na Matejuški, Morska bolest na Rivi, dowhill na Marjanu... Svi su znali da smo tu, a i prije se više visilo vanka... - govori Šteka, nekadašnji član legendarnog skejt tima Beduini.
- Dica danas teško da će ić sama na ulicu vozit. Triba in škola, trener, mogu bit samo od te do te ure... Meni je skejt bija zanimljiv baš zato šta je to bilo područje bez ograničenja, ideš lipo vanka s ekipon i guštaš. Al skejt scena je krajen 90-tih bila ogromna i jako vidljiva. Uvik smo visili po Standi, Općini, ZAP-u... Sve jako frekventnin lokacijama. Svako dite kad bi tu prošlo bi se odma zainteresiralo - zaključuje temu predsjednik Dare, u slobodno vrime arhitekt.
Njega je, kaže, pomalo nesvjesno skejt odveza prema današnjoj struci koja je podloga urbane kulture u kojoj skejteri pronalaze način korištenja otvorenih prostora koji je atipičan, a čije su akrobacije interesantne za većinu građana.
- Split je kod skejtera poznat i ka mala Barcelona, koja je broj jedan skejt destinacija. Svi iz svita skejta znaju za nas i dolaze vamo. Jugoslavenska arhitektura je, sa svojin zidićima i sveprisutnin bridovima, jednostavno savršena za skejt, dok u Parizu i Bruxellesu arhitekti surađuju s gradon u prilagođavanju javnih površina skejt kulturi. Evo, baš ovih dana ekipa iz Kanade, koja snima dokumentarac o skejtu na Balkanu, dolazi odi u park - najavljuje Luka.
- Starijim ljudima je skejt, pogotovo prije deset - dvadeset godina, malo čudan i glasan i znali su se često bunit na nas. Ali kad naša generacija, koja je navikla na to, preuzme njihovo misto, sigurno se nećemo puno obazirat na takvo klapanje ispod prozora, dapače... - uvjeren je Paško, prije petnaestak godina znan i ka jedan od ekipe sa ZAP-a.
Luka, inače student sociologije, koju je dijelom upisa zbog urbane kulture kojoj pripada, tvrdi da je skejt već davno izaša iz područja subkulture. Za ne falit, Louis Vuitton, Gucci i druge marke 'visoke' mode su izbacile posebnu liniju patika i robe baš za skejtere.
- Sve se ovo desilo posli Olimpijade na kojoj je skejtanje bilo jedno od gledanijih događaja. Iako će puno skejtera reć da je to dovelo do pretjerane komercijalizacije, sad nas više ne mogu tek tako tirat s ulica i trgova, jer ko kaže da ne vježbamo za Tokio 2024.? Kolko ovaj sport ulazi u mainstream pokazuje i gimnazija u Malmou koja polaznicima nudi edukaciju centriranu oko skejtanja, a koja uključuje film i fotografiju, dizajn i bussines tečaj usko vezan za našu dragu dasku s kolima - otkriva Luka.
Danas se, pričaju, hrvatska skejt scena diže. Tu su purger Peković, naš Coce čiji je video objavljen na Thrasheru, jednom on najjačih skejt magazina, i - Luka, koji već ima i nekoliko sponzora u rukavu. Svakako, daleko je to od Amerike ili Japana, ali je konkurentije nego ikad. A kako će i bit u vrhu kad nije lako doć do opreme. U gradu ima jedan i po dućan za to, a još je u koroni puno ljudi počelo vozit pa je tek sad nedostatak svega.
- Prije je u gradu bilo malo ili ništa opreme. Znan da su neki iz starije generacije išli u Trst u nabavu pa to na Općini prodavali iz kombija. A, kako se kaže, 'u moje vrime' smo već imali skate shop, dobri stari Atlantis, al nije svako ima para pa su se znale vozit daske bez nosa il repa, sa skrpanon osovinon i tako... Tamo, u dućanu kod Pike, koji je ima glavnu ulogu u stvaranju splitske skejt scene, znali smo se skupljat i gledat skejt videa... Skejt je uvik bia dio šireg kulturnog pokreta, a neki naši prike su danas neko i nešto u svojin branšama - ponosno ističe Šteka.
Neki od njih su Rino, snimatelj i režiser s par Porina i ZFF-ovom nagradom za najbolji kratki film, Đole, montažer, animator i bubnjar nekoliko bendova, uključujući Alejuandra Buendiju, Vaso, poznati gradski ugostitelj, vlasnik Corto Maltesea i organizator Sna sustipanske noći, Mariano, DJ i producent s respektabilnin inozemnin angažmanima, i Jakov, snimatelj i najveća nada hrvatskog skejta ranih 2000-tih, a čija slika, ka uspomena na dragog prijatelja, stoji na posebnon mistu u skateparku Kolo.
Zato nije ni čudo da je park korišten za snimanje epizode Eksperimenta, glazbenog Youtube kanala, u kojem su gostovali Saša iz TBF-a i Rolo, da je tu održavano nekoliko filmskih projekcija, al i kako je betonsku halu koristija čak i Arhitektonski fakultet za jedno svoje predavanje. Ali većinu vrimena su, ipak, rampe i bazeni pod okupacijon skejtera, baš ka i večeras. Zalijeću se, skaču, klapaju i izvode pizdarije, a mi s gušton te pizdarije gledamo.
Malo na dasci, malo u zraku je i Luka, čija je ruka u gipsu. Slomija je dvi male košćice u zglobu prije dva dana, al sljedeći tjedan ima natjecanje u Sloveniji pa... jebiga. Uvjerava nas da u skejtu ozljede nisu ništa češće nego u drugin sportovima. Ima ljudi koji su, govori, osjetljiviji na ozlijede i koji su manje osjetljivi, a sve ovisi kako voziš, koji ti je cilj i bacaš li se priko 15 skala il' samo voziš po podu. A stvar je i, jasno, fizičke spreme.
- Prije deset - dvadeset godina je ekipa puno više partijala. Stalno se pilo i pušilo, šta je stavilo određenu stigmu na skejt kulturu. Danas je to sve skupa više sportski đir. Ide se u teretanu, zdravije živi, trenira, a i roditeljima je draže da im dica imaju nešto organizirano i pod nadzorom nego da su ko zna di - sažima mladi sportaš.
Među njima ih je dvadesetak šta voze redovito, na tjednoj bazi, a sve češće in se priključuju i - skejterice. Čak je, kažu neki, u Đardinu zadnja dva lita vozilo više žena nego likova. Zimi su, svi skupa, češće na Domu, al i dalje ih zovu ulice.
- Prije nego šta se uredia park smo vozili u Đardinu, na Dalmi il na Žnjanu, dok je još postoja. Al to ne znači da i dalje ne idemo na ta mista - sa smješkon objašnjava Rinka.
- Tamo smo dok ima dana, a onda se prišaltamo odi. Al koliko god Split ima parkova, uvik će se vozit po ulici - potvrđuje Luka, napominjući da još nisu odustali od skateparka na Žnjanu, čije ga buduće rješenje i predviđa, al inzistiraju da oni budu uključeni u njegovo projektiranje, a ne neko ko nije upoznat s potrebama skejtera. Osin toga, jednu od prostorija namjeravaju preuredit u svlačionu s ormarićima i tušen, a sigurno će organizirat još koje natjecanje i nastavit suradnju s Xstatic festivalon, s kojin su baš, baš zadovoljni.
Splitskoj skejt sceni, uz ovakvu volju i znanje, čini se da nema kraja. Jer, ka šta su nan rekli kad smo ih pitali kad si prestar za vozit skejt; star si samo onda kad prestaneš vozit. A Kolo se, sve nan se pari, neće skoro prestat okrićat...
