StoryEditor
Splitoderi dok možeš

Dok je uživala na suncu i pila kavu na Rivi, Splićanki je pukao film kada je vidjela što konobar radi: ‘Ciljam ga pogledom, mrtav je hladan...‘  

24. veljače 2020. - 20:15
Zvonimir Barišin/HANZA MEDIA

Postoje neka ne baš primjerena ponašanja, događanja i pojave u Splitu o kojima svi sve znaju, i koliko znaju, toliko i šute.

I onda, a dogodi se to bar jednom godišnje, pukne vam film. Nađete se u situaciji u kojoj ne želite više zatvarati oči, a opet ne znate na čiju biste stranu stali, jer u narodu sve ima svoje objašnjenje, a i naš čovik ti je uvik nekako bliži od stranca.

Evo situacije, iz prve ruke. Mjesto radnje: kafić na početku splitske Rive, sunčani radni dan u veljači, negdje oko 10 sati.

Naručim kavu, produženu, cijena devet kuna. Potvrđuju to i cjenik i račun. Do mene sjedne par u četrdesetima, Azijati, nema šanse da procijenim iz koje su zemlje. Naručuju i oni kavu. Običnu i s toplim mlijekom. Nakon dvadeset minuta, žele platiti. Računa nema, no konobar je brz, dvije kave za njih - pet eura!

Bespogovorno plaćaju, za račun ne pitaju. Kontam, njihova je kava dobro preplaćena. Uzimam cjenik, i gledam, kava s mlijekom 11 kuna.

Dakle, da ja plaćam bila bi 21 kuna s računom, a kad su turisti iz daleke Azije - malo manje od 40, bez računa. I još plaćaju u eurima, što, prema zakonu, nije dozvoljeno.

Ciljam konobara pogledom, mrtav je hladan, ne brine ga je li učinio nešto neprikladno i protuzakonito. Azijati me, opijeni zimskim suncem i morem, pitaju hoću li ih fotografirati. Hoću, naravno.

Još uvijek u dilemi, pitam ih je li im skupo. Kažu, ekskluzivne lokacije se plaćaju, Split im je predivan.

Ostajem sama sa svojim mislima i prebirem što reći na politiku: oderi i zaradi dok možeš, ovakav turistički bum dogodi se jednom, tko zna što sutra nosi.

Poznanici iz ugostiteljske struke uvjeravaju me da je ovakva situacija uobičajena svakodnevica, ponekad čak prešutno blagoslovljena od poslodavca.

Dobrog konobara teško je naći, treba im izići u susret. Posao je zahtjevan, radi se danju i noću, uzimaju se gotovo sve valute. Cijene se tuku odoka, pogotovo ako turist dolazi iz kraja svijeta gdje treba dvaput preračunavati iznos - iz matične valute u eure, pa u kune...

Nisam otkrila toplu vodu, znam. Stotine ljudi prije mene nisu reagirali, jesam li trebala ja? Trebamo li svi? Dok ne nađemo odgovor, školskim rječnikom - barem nisam ispala cinkaroš. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. rujan 2020 07:24