Postoje neka ne baš primjerena ponašanja, događanja i pojave u Splitu o kojima svi sve znaju, i koliko znaju, toliko i šute.
I onda, a dogodi se to bar jednom godišnje, pukne vam film. Nađete se u situaciji u kojoj ne želite više zatvarati oči, a opet ne znate na čiju biste stranu stali, jer u narodu sve ima svoje objašnjenje, a i naš čovik ti je uvik nekako bliži od stranca.
Evo situacije, iz prve ruke. Mjesto radnje: kafić na početku splitske Rive, sunčani radni dan u veljači, negdje oko 10 sati.
Naručim kavu, produženu, cijena devet kuna. Potvrđuju to i cjenik i račun. Do mene sjedne par u četrdesetima, Azijati, nema šanse da procijenim iz koje su zemlje. Naručuju i oni kavu. Običnu i s toplim mlijekom. Nakon dvadeset minuta, žele platiti. Računa nema, no konobar je br...