
Javnost ne prestaje intrigirati iznenadna deblokada "Brodosplitovih" poslovnih računa u četvrtak, dan prije ključnog ročišta na Trgovačkom sudu, čime je ta tvrtka u zadnji čas izbjegla siguran stečaj. Podsjetimo, blokada je bila teška 23,8 milijuna eura, odnosno 180 milijuna kuna, i protezala se kroz 133 dana bez prekida.
A onda se - u danu! - sve promijenilo: blokade su se topile brže od sladoleda na Rivi u kolovozu i sve je odjednom teklo kao podmazano, sve ono što je prije zapinjalo, bilo zapeklo. Deblokada računa, žurni dopis dužnika sudu da su računi slobodni, pa brzinsko sudsko rješenje o obustavi jednog prethodnog stečajnog postupka po službenoj dužnosti, zatim jedno o odbačaju drugog postupka za otvaranje stečaja na prijedlog Fine po službenoj dužnosti…
Sve po propisu i zakonu, ekspeditivno i vrlo učinkovito. Igraj, Mare, prašina se diže, svi se riješili problema, moj spas za mene. Bez odgoda, dugih rokova, ucjepljivanja procedura, žalbi, novih prijedloga, vječnih drugih šansi i slično.
Javnost muči jedno pitanje: kako se Debeljak uspio deblokirati, odakle mu odjednom novac? On sam kaže da je u pitanju osobna zadužnica, ali ne otkriva ima li više ikakvu osobnu i dosad neopterećenu imovinu na temelju koje bi mu itko dao 180 milijuna kuna?!
A nije baš ni da su ga novinari pritiskali tim suvišnim pitanjem u tako radosnom trenutku.
Drugi, opet, sumnjaju u sve te iznenadne milijune, osobne zadužnice i Debeljakove riječi, američke investicijske, odnosno "hedge fondove" i trista drugih čuda.
Ima logike u njihovim tezama, ali o tomu nećemo ništa konkretno i adresirano. Još malo provjeravamo. Moglo bi se pokazati da nije baš uvijek sve samo u novcu. Ima nešto i u lijepoj riječi.
Navodno, ali samo navodno i još bez potvrde - tek na razini kuloarskih priča dobro upućenih poznavatelja prilika koje iznosimo samo kao mogućnost - evo:
Priča se tako da je od onih 23,8 milijuna eura teških blokada najveći dio - povučen. A ne naplaćen. Navodno je jedan veliki vjerovnik, neka banka, pojma nemamo koja, taktički i na kratak rok povukla zahtjev za prisilnu naplatu čak 15 milijuna eura. Pa se još priča da su neke tvrtke, navodno povezane s Debeljakom, povukle pet milijuna eura vrijedne ovršne naloge. I da je vlasnik škvera onda pribavio "samo" preostala tri milijuna. Ili tako nešto. Znate kako već ide s tim našim vječitim "čula-rekla-kazala" pričama bez imena i prezimena.
Pa kad se uhvate jedni s drugima, tko više i bolje zna, pričaju da su opisani manevri tek kupovanje vremena. I da će iste blokade uskoro biti ponovno aktivirane. Ali tek u travnju.
Kada dioničar Debeljak prihvati prijedlog direktora Debeljaka i na izvanrednoj Skupštini dioničara - koja se ima održati 31. ožujka (o tome smo već pisali) - premjesti sjedište "Brodosplita" u Zagreb. Samo što bi tada za splitski škver bio nadležan zagrebački Trgovački sud.
Od kojeg bi onda, kruže tako glasine i ispredaju se scenariji zavidnih Splićana, Debeljak zatražio novu predstečajnu nagodbu. Budući da mu one na splitskom sudu nisu prošle. Njegovom krivnjom, doduše. Tako bi dobio još vremena, koje ionako stalno i iznova kupuje. Kao što rekosmo, tako se priča po gradu. Splitu. Možda su tek tlapnje, vidjet ćemo...
Jer, istovremeno se vrti i druga priča: da su Amerikanci dali kredit s kamatom od 13 posto. Tko bi sve to pohvatao, znate već kakav je naš Split: stoji na kantunu, glava u balunu.