StoryEditor
SplitČekamo li Godota?

Dijagnoza pred lokalne izbore: ‘duboka država‘ jača je od svake aktualne vlasti, za ulicu treba devet i pol godina, a za rotor - mandat. Gdje zapinje?

30. siječnja 2021. - 13:30

Lokalni su izbori pred vratima. Komunalne su teme na tapetu. I uvijek, kad je najveći dalmatinski grad u pitanju, jedne te iste: Žnjan, Karepovac, Bračka ulica, Istočna obala... I, kao da je netko zaustavio vrijeme: desetljeća prolaze, a mi se ne pomičemo s mjesta. Ili se pomičemo mravljim koracima, pa je Bračka ulica konačno dobila javnu rasvjetu i nogostup, ali njezina gradnja nije nastavljena prema istoku; Karepovac je saniran, ali nije "demontiran", a Žnjan očišćen od nakaradnih caffe barova čeka da se na toj pustopoljini konačno nešto i dogodi. Čeka i Spaladium Arena iz koje vire armature, jer famozni toranj nikad nije podignut.

Čekamo li Godota zato što političari obećaju previše ili birači imaju nerealna očekivanja? Vjerovali ili ne, nije problem ni u jednom, ni u drugom, jer u četiri godine bi bilo moguće do kraja realizirati barem jedan od gore nabrojenih projekata, međutim, to se nije dogodilo, čak ni onda kad sve razine vlasti drži ista stranka, kad je sve "pod kontrolom".

Zašto? Gdje zapinje?

– Na više strana. Prenormirani smo, procedure su duge, komplicirane, teške, a provode ih činovnici koji imaju plaće u prosjeku pet tisuća kuna. Kad takvima pokucate na vrata, možete sto puta biti gradonačelnik, nećete ih impresionirati i ništa im neće značiti to što ste im rekli da je ovaj ili onaj projekt prioritet za vas kao gradonačelnika osobno, ali i za grad, radna mjesta i što li već drugo. Ti su ljudi preopterećeni i potplaćeni, više okupirani problemom kako popraviti svoj stroj za pranje rublja jer za to već mjesecima nemaju novca, nego tko zna kakvim projektom koji bi trebalo odraditi odmah i sad. Za njih je "odmah i sad" perilica rublja, a ne Žnjan. Primjer koji sam dao je banalan, ali on je, nažalost, naša realnost. Činovnici koji to odrađuju podlegli su uranilovci; još kako-tako ih se nagrađuje, ali ih nitko ne sankcionira za propuste. Nema osobne odgovornosti – kaže Tonći Blažević, potpredsjednik HSLS-a, koji je dugo u gradskoj politici pa zna da ni uz najbolju volju realizacija komunalnih projekata, pogotovo onih koji zahtijevaju angažman velikog broja stručnjaka i znatna sredstva – ne ide tek tako.

image
Na fotografiji: Tonči Blazević
Tom Dubravec/Cropix

Oduzeta imovina

– Kao prvo, živimo u atmosferi "drž' te lopova", i ljudi koji su u izvršnoj vlasti se boje. Radije će i ponoviti neki korak u proceduri, nego da ih sutra prozivaju. S druge strane, poduzetnici koji realiziraju te projekte, zbog konkurencije jedan drugome bacaju klipove pod noge, pa žalba na žalbu i tužba na tužbu, i započetim projektima nikad kraja – kaže Blažević.

Problem nije samo u praksi, već i u teoriji. Zapleli smo se u cijelom moru zakona.

– Zakone smo prepisivali od drugih, a nismo ih prilagodili našoj situaciji. I zato smo u raskoraku između onoga što se događa na terenu i onoga što se traži na papiru. I često se u situacijama koje su potpuno pravno čiste, i gdje su akteri državna tijela ili tvrtke, na jedan potpis nekog činovnika iz tamo nekog ureda – čeka i po osamnaest mjeseci (!), čemu sam osobno svjedočio. Kažu, u Jugoslaviji se moglo, a danas ne može. Kako to? Da; kad se u Jugoslaviji ljudima oduzimalo zemlju i gradilo ceste, a sada, kad krenemo graditi cestu, onda se jave vlasnici kojima je ona u Jugoslaviji oduzeta, i normalno, traže da ih se obešteti, a ako ih se ignorira ili nisu zadovoljni ponuđenom cijenom, kreće dugogodišnji sudski spor. I kako vi mislite da ćemo mi onda naprijed? – pita Blažević, pa sam daje odgovor.

– Jedino timskim radom. Tu vam "one man show" ne prolazi. I stalnim pritiskom: "jaši", pričaj sa svakim službenikom osobno, razgovaraj dok se god problem ne riješi. To što ste vi gradonačelnik i što ste nekome poslali e-mail da se nešto napravi, ne znači apsolutno ništa. Niš-ta! Pritisak mora biti konstantan. I na sve strane! Od ureda do ureda, od Splita do Zagreba, cijeli tim vaših ljudi mora moljakati, koristiti poznanstva, da bi se došlo do cilja i jedan projekt privelo kraju. Nažalost, to je tako. Drugačije ne ide – veli liberal Tonći Blažević, i ne laže.

Naime, jedan od naših najvećih poduzetnika u turizmu, povratnik iz SAD-a Marion Dužić, čovjek čije veze sežu jako visoko i koji prijateljuje s ljudima ne samo iz hrvatskog političkog vrha nego i američkog establišmenta, čekao je punih osam godina na dozvole za izgradnju hotela u Supetru. I zato ga je nazvao "Osam". Taj hotel je svjedočanstvo da u Hrvatskoj možete biti bogat i moćan, i imati tko zna kakve veze, ali vam to ne jamči da ćete realizirati ono što ste zacrtali.

Kako se onda s time mogu nositi obični smrtnici? Nikako. Bolje im je odmah se predati. Odustati dok ne plate zdravljem.

Rastezanje unedogled

Mišo Krstičević, SDP-ov gradonačelnik Ploča, ne odustaje, ali priznaje da nije lako, da smo se zamrsili u cijelom klupku zakona, uvjeta, potpisa i žalbenih rokova.

– Nekoliko mjeseci nakon početka mog gradonačelničkog mandata, između ostalih projekata, krenuli smo i sa koracima potrebnim za realizaciju jednog kružnog toka na sjevernom ulazu u grad, a tek smo prije niti mjesec dana krenuli sa javnom nabavom za odabir izvođača! Do isteka mandata je četiri mjeseca, radi se o projektu vrijednom tek milijun i osamsto tisuća kuna, a mi ga još nismo priveli kraju. Zakoni o javnoj nabavi i gradnji su takvi da se jednostavno sve rasteže unedogled, pa nakon što se odabere izvođač, prođu svi rokovi za žalbu, potpiše se ugovor, prijavi gradilište i onda se tek osmi dan može krenuti s radovima – kaže gradonačelnik Ploča.

image
Liječnik, kirurg i gradonačelnik Ploča dr Mišo Krstičević
Duje Klarić/Cropix

Istinabog, u međuvremenu su se stvari promijenile nabolje, pa čisti imovinsko-pravni odnosi nisu više uvjet za dobijanje građevinske, nego se oni mogu riješiti do ishođenja uporabne dozvole.

– To je dobro, u tom smislu smo se maknuli naprijed, kao i u tome da su se zakonskim izmjenama uvele novosti u vidu e-konferencija i rokova od petnaest dana u kojima vam odgovorni u javnopravnim tijelima moraju dostaviti svoje posebne uvjete na projekt. Ranije su se ti rokovi jednostavno ignorirali – kaže Krstičević.

Problem mogu biti i zadani posebni uvjeti koji se postavljaju od strane ureda za graditeljstvo, a oni su dijelom plod volje onog referenta u čiji ste ured dospjeli. Mali bogovi su najzafrkaniji igrači.

– E, sad, hoće li vas neki od referenata uputiti da tražite posebne uvjete jednog, dva ili dvadesetak javnopravnih tijela, bitno utječe na dinamiku realizacije projekta. Nekima od njih uopće niste važni, i neće vam ništa odgovoriti, no svejedno morate čekati petnaest dana. I tako na dvadesetak strana ovisite o dvadesetak službenika iz različitih gradskih, županijskih i državnih tijela, pa onda vi nešto na vrijeme privedite kraju. Nema šanse - konstatira Krstičević.

Začarani krug

Kako onda kod zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića ide sve tako brzo? Ono što je naumio dovrši, doduše uz brojne repove koji rezultiraju kaznenim prijavama, suđenjima i pritvorom suspektnih aktera.

– Postoji samo dojam da je kod Bandića brži i efikasniji sustav javne uprave. Generalno, sustav grada Zagreba je sinonim za preplaćene radove i vjerojatno najlošiju utilizaciju novca građana. Naravno, ima i svoje prednosti, a glavna leži u tome da su sve službe, što formalno, što neformalno pod ingerencijom gradonačelnika, a može se zaključiti da ga podređeni ponekad bezuvjetno slušaju. Prednost je i mogućnost potpunog hijerarhijskog upravljanja i određivanja prioriteta, što omogućuje brže i efikasnije rješavanje tih prioritetnih projekata. U Pločama nije tako, te smo svjesni komparativne prednosti, zatražili od Dubrovačko-neretvanske županije izdvajanje podružnice Ureda za graditeljstvo i prebacivanje pod ingerenciju grada Ploča, ali smo od strane župana odbijeni, a jasno je i zašto. Frustrira vraćanje projektne dokumentacije na korekcije i nadopune, pogotovo kad su ključni projekti u pitanju. Gradonačelnicima su ruke, kad je dinamika u pitanju, uglavnom vezane. Službe je potrebno decentralizirati sa županija na gradove koji to financijski mogu pokriti.

Nadalje, postoji realan problem nepostojanja noveliranih katastarskih izmjera i nepostojanja zemljišnih knjiga za određena područja kao i kompleksna procedura izmjene prostornih planova. Ova dva spomenuta problema nerijetko rezultiraju odustajanjem potencijalnih investitora već u prvom koraku, tj. pojednostavljeno: investitor, a paralelno i otvaranje radnih mjesta mogu stajati na holdu i po više godina, bez obzira na to koliko potencijalni projekt bio dobar i potentan, ukoliko uvjeti egzistiranja adekvatnog prostornog plana i rješenosti imovinsko pravnih odnosa nisu zadovoljeni. Mislim da upravo kod izrade novih katastarskih izmjera, država treba preuzeti dio materijalnih troškova i ojačati ljudske kapacitete koji će direktno biti uključeni u formiranje novih zemljišnih knjiga jer jedinice lokalne samouprave često nisu u stanju financijski "progutati" izradu novih katastarskih izmjera. S druge strane, zakonodavac poštujući struku treba pokušati pojednostaviti procedure izmjena i dopuna prostornih planova. Vremenom steknete iskustvo, zajedno sa suradnicima prođete kroz niz porođajnih muka, te korak po korak kreirate efikasniji sustav. Komparativno, postoje velike razlike među gradovima, određene kolege gradonačelnici su kreirali iznimno učinkovite i kompletne sustave, kao što je slučaj u gradu Umagu. Dojma sam također da jedinice lokalne samouprave sjevernog i sjeverozapadnog dijela Hrvatske efikasnije funkcioniraju po ovim pitanjima od ostatka - zaključuje Krstičević.

Jedan od problema u realizaciji komunalnih projekata jest i kapilarna korupcija. Nije tajna da u uredima koji reguliraju gradnju postoje i zlonamjerni pojedinci koji namjerno otežu s rješavanjem predmeta ili zlonamjerno investitoru povećavaju broj posebnih uvjeta koje treba zadovoljiti, da bi ga doveli u situaciju da izgubi živce i ponudi im mito.

Dinamika rada

Vice Mihanović, HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita, zaslužan je za velike komunalne zahvate u gradskom kotaru Mejaši. Tu upravo teku radovi na Putu Vrborana koji s Lovrinačke ceste vodi do POS-ovih stanova. Koliko mu je dugo trebalo za realizaciju ovog projekta koji je od vitalnog značenja za taj dio grada jer su neboderi na Kili bili odsječeni od kotara kojem pripadaju.

image
Božidar Vukičević/Cropix

– Devet i pol godina. Stvarno dugo, i što je najgore, u međuvremenu, zbog izmjena Zakona o gradnji, bila je zastarila i postojeća projektna dokumentacija te se onda nužno morala revidirati – kaže Mihanović, koji misli da je najveći kamen spoticanja – vlasništvo.

Nerazjašnjeni imovinski odnosi i neuknjiženo vlasništvo, često su kamen o vratu investitora.

– Naročito ako se za realizaciju projekta aplicira na natječaje za sredstva EU-a. I zato je bitno iskustvo. Ja sam dvadeset i dvije godine u Lučkoj upravi Split, a puno više sam naučio u posljednje četiri, od kada sam ravnatelj, jer se na dnevnoj bazi susrećete s takvim problemima. I tako ih morate i rješavati. Svaki dan i bez iznimke, jer čak i onda kad vas nema na poslu morate tu obvezu prenijeti na drugoga – veli Mihanović i objašnjava da je važno poštovati kontinuitet.

– Morate krenuti od onoga što su vam ostavili prethodnici, a ne inzistirati na tomu da sve radite ispočetka. A da bi ubrzali sustav, bitno je mjeriti rezultate. Svaki rad je mjerljiv, a evidencija o učincima pokazuje koga treba nagraditi, a koga sankcionirati. Nisam za dijeljenje otkaza, s tim se ništa neće postići, ali uvođenjem sustava nagrađivanja i sankcioniranja povećat ćemo učinkovitost. Tamo gdje nema sustava stimulacije i sankcija, ljudi počnu oponašati one koji se izvlače i ne rade, vodeći se logikom zašto bih radio predano, kad to ne čine moji kolege – kaže naš sugovornik.

Mihanović misli da je vrlo važno uspostaviti pravu dinamiku rada.

– I zadaće obavljati fazno. Prvo snimiti stanje na terenu, napraviti projektnu dokumentaciju pa krenuti u ishođenje dozvola, i na kraju se baviti samom realizacijom. Naročito je tu dinamiku važno uspostaviti kad je korištenje novca iz EU fondova u pitanju, jer se tu neminovno radi o timskom radu, koji, kad se uhoda na pravi način – nužno mora dati rezultate – veli.

A, baš toga – rezultata, svi smo željni; i birači, i političari. Moramo napredovati brže. Moderni svijet vozi u petoj, a mi u drugoj brzini. I zato se razlika povećava. Zato ih je teško (su)stići.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. kolovoz 2021 19:39