Kao i svake godine od 1969. godine naovamo, naš dnevnik za svoj 80. rođendan izabire laureate u domeni umjetnosti (nagrada za životno djelo ‘Emanuel Vidović‘, godišnja nagrada ‘Jure Kaštelan‘), znanosti (nagrada za životno djelo ‘Frane Bulić‘, godišnja nagrada ‘Kruno Prijatelj‘) i novinarstva (nagrada za životno djelo ‘Joško Kulušić‘, godišnja nagrada ‘Miljenko Smoje‘).
Naš Damir Tolj, dobitnik godišnje nagrade za novinarstvo, rođen je 1970. godine u Ljubuškom (BiH). Završio je Prirodoslovno-matematičku gimnaziju te diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Splitu 1995. U Slobodnu Dalmaciju dolazi 1996., prvo kao novinar Gradske rubrike, potom Unutarnje politike, sektor brodogradnja i pomorstvo. Reportaže, ljudske sudbine, dramatični događaji koji su obilježili živote običnog svijeta širom Dalmacije, Hrvatske i BiH, elementarne nepogode, požari, poplave, izbjeglička kriza... samo su dio njegova opusa.
Pisao je o žrtvama ratova na prostoru bivše Jugoslavije, genocidu u Bosni, etničkom čišćenju, logorima, masovnim grobnicama, haaškim osuđenicima i ratnim zločincima, neke i intervjuirao, pratio gospodarske i političke afere nacionalne i lokalne razine, izborne procese u Hrvatskoj i BiH…
Bio je zamjenik i šef Gradske te zamjenik i šef Deska SD.
Kolega Tolj lani je razotkrio očajno stanje u "Brodosplitu". Na tom primjeru pokazao je lošu reakciju države koja je posrnule škverove predala privatnim vlasnicima, pružajući im godinama sve moguće potpore: institucionalne, financijske, gospodarske i političke, vrijedne milijarde kuna.
Dok su drugi objavljivali samohvale "Brodosplitova" vlasnika, Tolj je razotkrio da je škver na dnu. Na putu u stečaj. Gubici su se gomilali, radnici ostajali bez posla, ugašeni su deseci škverskih tvrtki s više od tisuću zaposlenih, dok vlasnik -Tomislav Debeljak - ne podmiruje račune i pokušava se izvući, najavljujući učestalo u biranim medijima preporodne poslovne pothvate te svijetlu budućnost za tisuće novih metalaca.
Ukazao na poraz države
Tolj prvi objavljuje i da država (MORH) nije vlasnik četiriju nedovršenih brodova za Obalnu stražu (HRM), naručenih još 2014. i većim dijelom plaćenih. Na njih se uknjižilo brodogradilište, a država se nije zaštitila. Vlada i MORH sve su pokušali relativizirati, ali kolega Tolj nizom tekstova upozorava koliko je čitava priča porazna za državu.
Na koncu je SD donijela vijest da je RH tužila vlastito ministarstvo ne bi li ispravila uknjižbu. Država je izgubila sudski spor i državni brodovi zasad ostaju u privatnim rukama vlasnika uvenulog škvera.
Tolj razotkriva i kako se "Brodosplitov" gazda pokušavao spasiti kroz predstečajne nagodbe i čitav niz raznih pravnih akrobacija, prepuštajući radnike i vjerovnike njihovim neugodnim sudbinama. Dolazi i do Debeljakovih zaposlenika u Velikoj Britaniji koji su doživjeli sudbinu splitskih škverana. Bolje mu nisu prošli ni radnici u Srbiji, a kratkoročno njegov norveški škver, koji je završio u stečaju, tužbom traži golemu odštetu od Debeljaka.
Vrhunac je ljudsko lice priče: škverani koji su nakon desetljeća rada u kompaniji prvi put javnosti ispričali što se sve događalo iza škverske žice u to "zlatno" Debeljakovo doba. Tolj je svoje izvrsno poznavanje pomorske i brodograđevne tematike, u čemu nema aktivnog premca u našem medijskom prostoru, na najbolji mogući način iskoristio kako bi na primjeru škvera pokazao kako izgleda neuspješna hrvatska privatizacija koja je porezne obveznike koštala milijarde.