StoryEditor
Splitne boji ih se

Branko Buljan: Neću više šutjeti! Reketarili su me i oteli mi Trajektnu luku, isto hoće i s Imex bankom. Upozoren sam: ‘Pripazi se, da te ne udari kamion...‘

14. travnja 2021. - 08:55
Branko Buljan: Ja nisam jedini u ovoj zemlji kojeg se reketari na taj način. Nije im dovoljno što su zauzeli sve državne tvrtke, institucije, ministarstva; treba oteti i privatne firmeDarko Tomaš/Cropix

U skoro tri desetljeća od kada je Branko Buljan vlasnik Imex banke i nešto kraće Trajektne luke Split, vrlo rijetko je istupao u javnosti. Umjesto njega, to su radili prvi suradnici. Zato nas je prilično iznenadio kada nam je koncem prošlog tjedna proslijedio dva pisma koje je uputio predsjednicima i sucima Vrhovnog i Visokog trgovačkog suda. U njima Buljan piše kako je već duže vrijeme izložen 'harangi od strane sudova', za što optužuje neke političko-interesne skupine, te najavljuje da o svemu više neće šutjeti. Vlasnik jedne od rijetkih preostalih hrvatskih novčarskih kuća pristao je nakon toga na razgovor za Slobodnu Dalmaciju.

- Ja de facto – kaže Buljan - nisam imao problema dok 2000. godine nisam ušao u kupnju dionica Trajektne luke Split (TLS). Očito je da su neki, konkretno ljudi iz i oko Lučke uprave Split (LUS) željeli kupiti TLS, ali htjeli su to uraditi bez kune, mukte. Fond za privatizaciju je tri puta objavljivao prodaju, nitko se nije javljao, da bi isti Fond prodao dionice. Ja sam zamoljen od bivše Uprave TL-a mogu li reotkupiti dionice od ovih kojima je Fond prodao. To sam i napravio čisto da njima pomognem, jer su se bojali da će dolaskom novog vlasnika dobiti otkaze i slično.

Međutim, kada su to shvatili ovi iz LUS-a, koji su imali razrađen plan sve to formalno uzeti na neke ljude izvan, a koji su se kasnije našli u Upravom vijeću, požurili su se podijeliti parkinge, koji su tehnološka cjelina ukrcaja i iskrcaja vozila i putnika. Stvar je u tome da na području luke nitko nije mogao obavljati taj posao osim TLS-a, pa ni djelatnost parkinga, jer se radilo o prvenstvenoj koncesiji. Oni koji su sjedili u Upravnom vijeću zapravo su sami sebi dali te parkinge. Mi smo naravno pokrenuli pravne sporove, dobili ih na sudu, da bi oni nama zabranili djelatnost parkinga iz 'sigurnosnih razloga'. Isti ti razlozi, kada su sebi davali parkinge, nisu bili bitni, već su dugo vremena nastavili iznajmljivati parkinge kod Dalmacijavina i lučke zgrade.

Mi se i dalje nismo mirili, ali nastupio je reket. Slali su se poruke tipa 'pet parkinga njima, dva meni', 'njima ukrcaj vozila, meni...'. Ja naprosto nisam želio sudjelovati u krimimalu te vrste.

Od koga su vam konkretno dolazile te ponude?

- Od ljudi iz Lučke uprave, ali u ovoj fazi još neću o konretnim imenima. Nisu na tome stali, već su i direktno poručivali ako ćemo mi uzeti parkinge sebi, ukrcaj putika i vozila, te naše poslovne prostore, onda će oni nama tarife priveza i odveza smanjiti za 50 posto. Oni su ih smanjili ne za pola, već 75 posto. Da smo imali tarife kakve imaju sve ostale luke u Hrvatskoj, mi smo minimalno godišnje trebali imati prihod od 75 milijuna kuna, a imali smo ga svega 6,5 milijuna kuna. Zapravo, kada smo preuzeli posao ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, radili smo ga mukte, jer su donijeli protuzakonite tarife. Oni su i naše poslovne prostore iznajmljivali za 2,5 milijuna kuna.

image
Darko Tomas/Cropix

Vi ste zbog svega pokrenuli i sudske sporove prije više od 15 godina, ali do dana današnjeg oni nisu okončani. Gdje je zapelo?

- Ja sam se uzdao u sudove i pravnu državu, vjerujući da vam netko ne može samovoljno odrediti tarife ukrcaja i iskrcaja putnika i vozila, te priveza i odveza od 400 kuna po brodu. Takva djelatnost naprosto ne postoji u Zakonu o morskim lukama, jer jedno je privez i odvez, a drugo ukrcaj i iskrcaj putnia i vozila. Prvo se svugdje radi po bruto-registartskoj toni (BRT), a drugo po broju i vrsti vozila, odnosno broju putnika. Čvrsto sam vjerovao da će sud odmah poništiti takvu pravnu nebulozu, ali se brzo vidjelo kojim će pravcem stvari krenuti. Državno odvjetništvo je dio oko parkinga, gdje su ih sami sebi ih dodijelili ljudi oko Lučke uprave, bacilo u kantu za smeće. Tužili smo na Upravni sud, koji je poručio da nije nadležan. Tužili smo i na Općinski sud, koji se također proglasio nenadležnim. Jedino se Visoki trgovački sud proglasio nadležnim, iako je kasnije u sličnim predmetima donosio posve kontradiktorne odluke.

Tu je, međutim, interesantna jedna druga stvar, a to je da su uvijek, ama baš uvijek četiri ista suca činili vijeće u slučajevima Trajektne luke, a javnosti se godinama plasiraju informacije o navodnom kompjutorskom dodjeljivanju predmeta. Nama 20 godina sudi jedno te isto vijeće. A kako to rade, kako su proturječni sami sebi, navest ću vam primjere. Kada je 2010. godine TLS tužila Jadroliniju radi isplate ukrcaja i iskracaja, izvjestiteljica u predmetu sutkinja (podaci poznati redakciji op.a.) konstatira da tarifom LUS iz 2003. nije određena posebna naknada za privez i odvez broda i posebna naknada za ukrcaj i iskrcaj putnika, pa ne postoji osnov za naplatu od državnog brodara, te je podnositelj tužbe ovlašten sam odrediti naknade i naplatiti ih od tuženika. Ista ta sutkinja, koja je, gle čuda, 2015. opet izvjestiteljica u predmetu gdje TLS tuži LUS radi poništenja protuzakonito nametnute tarife iz 2003. godine, kaže da je tarifom iz 2003. LUS odredila najviši iznos lučkih naknada za svaku pojedinu uslugu. Znači, dijamatrelano suprotno i s pravom se postavlja pitanje tko je tu lud, jer jednom se kaže da LUS nije odredila tarife, a drugi put da jest.

Ista se stvar ponovila kada je TLS tužila LUS radi izvršenja ugovora o koncesiji, gdje druga sutkinja (podaci poznati redakciji op.a.), koja je sada izvjestiteljica i jedan od četiri suca koji nam uvijek sude, 2014. godine kaže da je tarifa LUS-a iz 2005. protivna kogentnim /prislinim odredbama, jer nisu određene tarife za svaku pojedinu djelatnost, a onda samo godinu poslije, kada tužimo LUS radi poništenja tarife iz 2005., mrtva hladna će u presudi napisati kako ista ta tarifa LUS-a iz 2005. godine nije protivna kogentnim odedbama.

Imate i treći slučaj gdje ta ista sutkinja, kada 2018. TLS tuži Jadroliniju radi isplate ukrcaja i iskrcaja navodi da TLS se ne može naplatiti jer to nije određeno tarifom LUS-a iz 2005., dok njezina kolegica s istog suda, kada TLS tuži LUS i RH radi naknade štete zbog tarife prošle godine, kaže da je LUS 2005. odredio najviše iznos naknada za svaku djelatnost posebno i da LUS i RH nisu odgovorni za štetu. Da nisam to doživio, da nisam svojim očima vidio presude, ne bih vjerovao da se takvo nešto može desiti. Isti sud, isti suci, isto vijeće, jednom ovako, drugi put onako, kako očito nekome treba. To je katastrofa i ne može se nikako drugaćije objasniti nego dijelom organiziranog kriminala.

image
Darko Tomas/Cropix

 

Vi baratate iznosom štete koju ste pretpili nešto manjim od 200 milijuna kuna. Da ste uspjeli u svojim nastojanjima, bi li ta potraživanja odvela Jadroliniju u propast?

- Ne. Zašto bi, ako Jadrolinija u svim drugim lukama osim u Splitu plaća puno veće tarife. Dubrovnik na privez i odvez godišnje ima 30 milijuna kuna. Prema tome, TLS je trebao imati minimalno 25 milijuna, jer ima više i BRT-a, i uplova... Jadrolinija je od 2003. godine za sebe zadržala nešto što joj ne pripada. Sami se, osim toga, hvale, da mi nismo ni 0,5 posto njihovog ukupnog troška.

Finale je cijele priče da je TLS ostalo bez koncesije, ušao je novi koncesionar. Što je na kraju bilo s ovim potraživanjima?

- Mi smo izgubili sva potraživanja na VTS-u, Vrhovnom i svim drugim sudovima, jer se radi o organiziranom kriminalu koji je definitivno ušao u naše u sudstvo. Pokušava se prikazati kako oni štite državu. Ali, kako možete štititi državu, ako ne poštujete njezine zakone?! Suci koje sam spominjao, i ne samo oni, su uzeli zakon u svoje ruke i oni su zapravo iznad države. To je kazneno djelo. Dok suci ne budu odgovarali, ne stvori se mehanizam koji će kontrolirati njihov rad, ovdje nema ni 'p' od pravne države. Problem je što su na isti način pokrivene sve instance do Ustavnog suda. Ja postavljam pitanje tko su te dvije sutkinje da izigravaju, ismijavaju zakon?! Osim toga, tko je taj predsjednik suda koji im delegira uvijek iste predmete?

U organizaciji ljudi povezanih s LUS-om osnovana je fantomska privatna tvrtka i na nju prebačeni svi moji dojučerašnji radnici, njih 45. Čak su i na svojim službenim stranicama objavili poziv. Pa gdje to ima osim u nas da jedna državna institucija radi u korist privatne tvrte, ja vas pitam. Mi smo dobili i pravomoćnu presudu da su otkazi koje su ti ljudi dali očito po nagovoru ovih iz LUS-a protuzakoniti. Sve je bilno odavno pomno isplanirano, jer kako drugačije objasniti da se baš tražilo 45 radnika, koliko smo mi imali, i to s dvije godine iskustva na privezu i odvezu brodva, ukrcaju i iskrcaju putnika i vozila. A nama još nije bila počela teći ni prvenstvena koncesija po presudi VTS-a. Umjesto da ih DORH privede i ispita zbog očitog kriminala, oni su stali na njihovu stranu.

Ovih dana poslali ste pismo predsjednicima Vrhovnog sudu i VTS-a, kao i svim sucima i najavili da ćete javno objaviti sve presude koje su donosili u vašim slučajevima. Što želite time postići?

- Oni su do sada donosili kriminalne presude i bavili se kriminalom. Izdvojio sam samo neke primjere, ali ima ih još najmanje 20. Kada i ako bude trebalo, do i jedna će izaći u javnost. Ja ću izabrati način na koji će to biti. Ako bude potrebno, snimit ću i video uratke. A što hoću postići? Pokazati da su radili za kriminalnu organizaciju koja za sebe hoće uzeti luku. To su i uspjeli kriminalnim presudama koje su prolazile ispod radara javnosti. Što je najgore, ja te iste suce plaćam kao obveznik koji je zapošljavao do 300 radnika, podmirujući poreze i doprinose. Jedino što sam očekivao jest poštivanje zakona.

Je li od vas itko ikada tražio neko mito za presudu? Pitam jer se u pismu pozivate na Zdravka Mamića, koji je otvoreno priznao kako je kupovao suce.

- Zdravka Mamića sam spomenuo ne da bi aludirao da je od mene netko tražio mito ili ga ja davao. To ovdje nije slučaj. Jedino sam želio poručiti da ću istupiti javno kao on i razokriti kako se radi u Hrvatskoj. Pa ovi iz LUS-a javno govore kako Buljan s njima nije želio dijeliti firmu i zato mu je oduzeta. Dobro znaju da nikada nisam želio ući ni u kakav kriminal. Kod mene je bilo tisuću kontrola, ali nisu našli niti jedan lažni putni nalog, kamo li nešto više.

image
Darko Tomas/Cropix

Za vaše nevolje optužujete harangu političkih i interesnih grupacija. Hoćete li reći da netko stoji iza ljudi u LUS-u i onoga što rade?

- Definitivno. To je Mladen Bajić, to je Branko Bačić. Ako je Bačić tu, a Ustavni vam sud poništi presude koje nekim slučajem dobijete u svoju korist, onda nije teško ni zaključiti tko je na Ustavnom sudu to sve rješavao i riješio.

Mislite li na čelnog čovjeka Ustavnog suda Miroslava Šeparovića, kojeg se povezuje s Bačićem?

- Neka zaključe čitatelji, neka zaključe građani. Ja nisam jedini u ovoj zemlji kojeg se reketari na taj način. Nije im dovoljno što su zauzeli sve državne tvrtke, institucije, ministarstva; treba oteti i privatne firme.

Mi smo jedinu presudu u svoju korist dobili nakon što smo prestali radili, nakon što nam je oduzeta koncesija 2016. godine, jer su očito mislili da su s nama završili. Donijela ju je sutkinja Trgovačkog suda u Splitu (podaci poznati redakciji op.a.), koja je jasno rekla da ja TLS ta koja određuje tarife, da se ne mogu spajati dvije djelatnosti u jedno, da mora biti posebno privez, posebno odvez, posebno ukrcaj i iskrcaj, voda i struja..., a da je LUS ta koja može korigirati tarife ako netko iskorištava svoju monopolističku poziciju, odnosno ne poštuje zakon, što oni nisu napravili.

Kada je stvar došla na VTS, presuda je preinačena, a ne ukinuta, jer su očiti mislili da sutkinja koja je sudila po zakonu neće promijeniti svoj stav. Mi smo na kraju ostali bez 100 milijuna eura prihoda od 1997. godine. Još nismo digli ruke od svega, jer još postoje neki predmeti na Ustavnom sudu, ali od njih ne očekujemo ništa. Jedina nada nam je još sud u Strasbourgu.

Osim u slučaju luke, tvrdite da je i vaša Imex banka izložena pravosudnom reketu i spominjete slučaj s nenaplaćenim potraživanjima koje imate od bolnica.

- Meni nikada nije palo na pamet intervenirati kod bilo kojeg suca, bez obzira je li niža ili viša instanca u pitanju. Znao sam da me se promatra kroz spor oko luke i ovu družinu s Bajićem i Bačićem na čelu. Mi smo imali ugovor o cesiji, ustupu potraživanja s jednim od dobavljača bolnica, Hironom, gdje je jasno rečeno da prestaje obveza bolnica prema dobavljaču i da se bolnice obvezuju platiti potraživanja banci. Svi sudovi osim onog u Osijeku sudili su protiv nas, a kada je predmet došao na VTS, ta sudska instanca je sve presude preinačila u korist Imex banke. Njihov stav je bio da bez obzira je li ili nije oplaćeno dobavljaču, oni su dužni banci, jer su preuzeli takvu obvezu.

Ali onda slučaj dolazi na Vrhovni sud, gdje je revizija u slučaju bolnice u Dubrovniku određena u rekordna četiri dana. Jasno i zašto, jer je gore Đuro Sessa, a dolje ta dubrovačka linija. Isto je i sa Šibenikom, gdje smo također imali preuzeta potraživanja prema tamošnjoj bolnici, ali glavnu riječ vodi Željko Burić, koji je također HDZ-ov kadar iz interesa. Da tragedija bude veća, oni niti na prvom, niti na drugom stupnju, niti na reviziji nisu nikada pokazali niti jedan dokaz da su platili svoje račune. Ako je cesija bila na primjer 700.000 kuna, oni su podastrli posve drugi nalog, s drugim iznosom od npr. 600.000 kuna, s drugim brojem računa i drugim datumom. Ako ništa drugo, zašto sud nije presudio razliku u korist Imex banke?!

Na koncu je na Vrhovnom sudu sve izrežirano, ali ne da bi se spašavalo bolnice, jer to ne možete raditi na račun nekog poduzetnika. Objašnjenje je bilo da je dobavljač odgovoran za naplatu potraživanja, bez obzira je li otišao u stečaj ili bilo što drugo, ali bolnice nisu oslobođene potraživanja. Sve u svemu, mi smo ostali bez 25 milijuna kuna s kamatama, a utvrđeno je kasnije od strane DORH-a i ovlaštenog vještaka da potraživanjana nikada nisu plaćena, a roba isporučena. Dobavljač je završio u stečaju, uzeo novac, vjerojatno podijelio novac s onim kojim je trebao.

image
Darko Tomaš/Cropix

Koliko svi ovi slučajevi utječu na Imex banku i njezinu likvidnost, pa i opstanak?

- Utječu prilično. Meni su i slali poruke, neću još reći preko koga, da će oni uništiti banku uz pomoć HNB-a. Tu se i događalo puno stvari, ali Imex banka je, dok sam ja bio na čelu njezine uprave, zaradila toliko novca da ima priličnu likvidnost, radi bez poteškoća i radit će i dalje. Poruke su mi slali tri puta preko jednog generala, pa onda preko nekih ljudi iz obavještajnih struktura i špijunskog podzemlja da će na isti način kako mi je oteta luka odraditi i banku preko HNB-a, prisilna uprave i slično. Iz istih tih struktura puštena je bila i lažna informacija o hakiranju banke. Mi nikada nismo bili u situaciji posuđivati novac za svoju likvidnost. Dapače, uvijek imamo višak novca i radimo bez ikakvih teškoća. Nama je najveći problem bespravna država i očiti pravosudno-politički reket kojemu smo izloženi.

Pa meni je je jedan od ljudi koji je bio zaposlenik u Trajektnoj luci, a zapravo radio za interese ljudi iz Lučke uprave, jednom prilikom na telefon rekao da se pripazim na autoputu, da me ne udari kamion. I 15-20 dana iza toga, a radilo se baš u vrijeme otimanja luke tamo 2015. na 2016. godinu, vozio sam se autocestom tu iz Dugopolja prema Šibeniku. Bio sam iza jednog tegljača, čiji je vozač u trenutku dok sam ga prelazio, naglo skrenuo ulijevo. Pukom srećom sam ga zaobišao i pretekao, ali sam stao. Stao je i vozač kamiona s registarskim oznakama BiH. Izišao je spuštene glave, sav blijed. Kada sam ga pitao što se dogodilo, nije me mogao pogledati u oči, kamo progovoriti jedne riječi. Pružio sam mu ruku i rekao da za 500 metara ima odmorište. Ne da nije stao, već sam vidio da je produžio do prvog izlaza i okrenuo se nazad. Tek tada s mi proradili klikeri i da sam napravio grešku što nisam zapisao tablicu i sve prijavio policiji da istraži.

Mogao sam ja sve umisliti, ali ovo nisam. Duje Kuzmanić, čovjek koji je bio direktor i član NO Luke, koristio je službeno vozilo. Jednog dana krenuo je do servisa u Sinju i na Kukuzovcu začuo lupanje prednjeg desnog kola. Kada je stao, vidio je da nema niti jedne od pet-šest vida. U to se pojavljuje dvojac izbrijanih glava i donose mu vide s pitanjem je li ih izgubio. Toliko je bio u šoku da nije pozvao policiju.

Nešto slično desilo se i bančinom pravniku. Čovjek igra košarku na Gripama i kako ne vozi automobil, dolazi tamo biciklom. Vidio je da ga s tribina promatra čovjek kojeg prije nije sretao. Po povratku doma skinute su mu vide s točka. Imao je sreće, ali očito je bila u pitanju poruka i meni i njemu, jer je u Luci radio kao prokurist. Osim toga, opiturali su mu crvenom bojom retrovizor na ženinom automobilu, kojim ga ona često vozi. To je prijavio policiji.

Sve to nikako nije slučajno, ali ja od ove bitke ne odustajem, bez obzira tko je s druge strane.

----------

Reakciju predsjednika Vrhovnog uda ročitajte OVDJE:

Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa: Nisam bio ni sudac izvjestitelj ni član vijeća u predmetu broj Revt- 243/15, pa time nisam mogao u tom predmetu ni suditi

Reakciju gospodina Buljana na reakciju predsjednika Vrhovnog suda pročitajte OVDJE: 

Branko Buljan: Presuda je donesena u roku od 4 dana od dana raspoređivanja predmeta nadležnom sucu Vrhovnog suda

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. lipanj 2021 08:45