Rani teoretičari civilnog društva govorili su da su udruge potrebne jer politika nije dovoljna da zadovolji sve potrebe građana. No, čini se kao da imamo obrnut proces – aktivisti koji su bili glasni oko "prava na grad" izveli su politizaciju civilnog društva. Tako što su napustili udrugarstvo, a neki su se dali u političare.
Split je u prošlom desetljeću imao izuzetno jaku aktivističku scenu u pogledu zaštite javnog interesa. Građanske inicijative pojavile su se kao utjecajan korektiv gradskoj politici nakon što je Željko Kerum zamislio da bi gradio restoran na Prvoj vodi, a brojni Splićani okupili su se te nedjelje 16. siječnja 2011. da mu kažu: Nećeš!
Sve od tada aktivisti su stajali na prvoj liniji obrane zajedničkog dobra – u povijesnoj jezgri, na Marjanu, po gradskim kotarima, pri izmjenama GUP-a... Nije falilo žestine u reakcijama, koja je ponekad prelazila rub histerije. To im je na koncu donijelo i političke bodove, pa su neki od protagonista završili u ovoj izvršnoj gradskoj vlasti, a još ranije počeli su se pojavljivati u izvršnoj vlasti kotara.
No, nije rijetkost čuti da se njihovi simpatizeri pitaju što se dogodilo nakon gradskih izbora. U Javnoj ustanovi "Park-šuma Marjan" gradonačelnik Ivica Puljak odobrio je nova zapošljavanja. Trenutno ih je tamo više od 60, što znači da će ih biti zaposleno više nego ikada. Ranije bi Društvo "Marjan" punilo društvene mreže pri svakom zapošljavanju tvrdeći da je riječ o uhljebljivanju. Sad njihov čelnik Srđan Marinić, koji je postao gradski koordinator za Marjan, kaže da treba čekati novu sistematizaciju.
Prije je Društvo "Marjan" brižno gledalo kuda prolazi koji kabel i cijev po park-šumi, u strahu da se spremaju buduće gradnje ili legalizacija. Sada je "Slobodna" trebala ukazati na to da je gradonačelnik odobrio da se na najatraktivniju zonu park-šume, Bambinu glavicu i prostor preko puta Vile Dalmacije, dovede optička infrastruktura pa da koordinator za Marjan najavi da će se sporni Puljkov zaključak povući.
Što se tiče Pazara, prije su aktivisti tražili urbanističko-arhitektonski natječaj. Sada su dosta tiho popratili čitavu priču oko nejasnog projekta uređivanja Pazara i Hrvojeve, iako je riječ o UNESCO-ovoj zoni.
Teško je sjetiti se neke sfere komunalnog života ili planiranja oko koje se nisu gorljivo javljali aktivisti i uglavnom kritizirali poteze gradskih vlasti. Izuzmemo li udrugu "Get", koja se i dalje očituje po pitanju gradske jezgre, za ostale bismo mogli reći – otkako je povezanosti s vladajućim strukturama, manje je aktivizma.
Aktivističke stranice smanjile su intenzitet ili su se ugasile. Da je prije neki dogradonačelnik odbio komentirati najavljenu gradnju na površini koja je u Katastru i Zemljišniku proglašena šumom, aktivisti bi mu natrljali uši.
Sada Bojan Ivošević, koji je kao aktivist upozoravao na uništavanje borova kod tvrđave Gripe, kao dogradonačelnik ne želi dati odgovor na pitanje je li za gradnju stanova ili za urbanu šumu. Uočljiva je šutnja dogradonačelnika i njegovo ignoriranje pitanja pod čiji resor spadaju urbanizam, gradnja i zaštita okoliša. Običan bi građanin pomislio da Ivošević sada na tome mjestu ima više alata nego kad je bio aktivist. On ne kaže što bi htio, niti što Grad može ili ne može napraviti. Ne kaže: zaštitit ćemo šumu, ili žao nam je, ne možemo je zaštititi, ili nije nas briga. Ne iskazuje namjeru niti mogućnosti da se namjera izvrši.
Zanimljivo je da je, umjesto aktivista, politika preuzela kritičku oštricu. Prema medijima svaki dan pljušte priopćenja stranaka ili obavijesti o tome što je koji od političara stavio na Facebook profil o dnevnim temama. Dakle, opet politika o svemu sudi i odlučuje, kao u "stara dobra vremena".