Udruga "Empatija" koja pomaže potrebitima svakodnevno se suočava s velikim brojem slučajeva građana Splita koji nemaju gdje prespavati. Koliko god se trudili pomoći i pružiti podršku, problemi su kompleksni i često nadilaze njihove mogućnosti.
Jedan od onih koji prolaze kroz životne nedaće je Vlado Kramarić, bivši branitelj, kojemu ova udruga svim silama pokušava pomoći, no - komplikacija je mnogo.
- Vlado je bio branitelj, jedan od onih zahvaljujućima kojima mi živimo tako kako živimo. Kad smo dobili dojavu za Vladu, nije mogao stati na noge.
Nije imao osiguranje, ni ostalu potrebnu dokumentaciju da bi vas itko uopće uzeo u obzir. Spavao je na ulici, skupljao boce... Ljudi su puni predrasuda i krivih predodžbi. Odmah misle da je alkoholičar, da je narkoman, skreću pogled i osuđuju, pretpostavljaju - kaže Jagoda Laco, predsjednica Udruge "Empatija".
- Nitko ga ne traži, nikog nije briga. Naravno, postoje pojedinci koji će pokušati pomoći, no to je sve kratkoročno. Ima prijatelje koji mu pomažu i daju smještaj, no to je sve na 15 do mjesec dana. Skupili smo i donacije, no to nije dovoljno. To nije život za njega, već život od danas do sutra. Ljudi su doista pokazali dušu i daju sve od sebe da pomognu koliko god mogu, no, nažalost, to je sve kratko. Zaslužuje bolji život.
Udruga "Empatija" već mjesecima se svim silama trudi pomoći ovom hrvatskom branitelju, a priča je počela još u travnju kad je Jagoda primila poruku u gluho doba noći s njegovom slikom.
- Dobila sam poruku sa slikom Vlade koji je pronađen ispred KBC-a Križine. On je branitelj dobrovoljac koji ima 287 dana ratnog puta, što smo provjerili. Nije tražio ništa, a u obranu domovine išao je sa srcem. Potraga za njegovim krovom nad glavom ide teško - rekla je voditeljica udruge. A ta potraga još uvijek, šest mjeseci kasnije, nije završena.
U splitskoj je bolnici proveo 83 dana, a društvo su mu redovito pravile volonterke udruge koje su se pobrinule da mu donesu sve potrepštine.
- Sretan je kad ima posjete, a sestre na odjelu ga hvale. Rekle su da je svima u bolnici pomagao, čak je i mijenjao pelene, želio je pomagati gdje god je stigao. Stao je na svoje noge, a nije mogao ništa! Sa smiješkom kaže da su doktori rekli da će nakon rehabilitacije moći igrati za Hajduka! Naš veseli Slavonac ne žali se, nikoga ne krivi zbog svoje sudbine koja ga je zadesila, a mi mu dugujemo za mir i slobodu u kojoj uživamo, a za koju se on borio. Vrijeme je da se borimo za njega! U našoj je bolnici proveo nešto više od mjesec dana, nakon čega je prebačen u Veteranski centar Sinj.
Još se u travnju zabrinuta Jagoda pitala što će biti s njim nakon što bude pušten iz bolnice.
- Pitam se što nakon Sinja... Potreban mu je krov na glavom. Bez naše pomoći neće moći! - napisala je i zahvalila KBC-u Križine gdje su se danonoćno brinuli za Vladu.
Bitka za pronalazak smještaja još uvijek traje, a cilj je, kaže Jagoda, Vladi, ali i ostalima bez sigurnoga mjesta za život, kojih je danas sve više, osigurati miran život, odnosno pronaći neki dom iz kojeg ih se neće tjerati.
- Problem je u institucijama koje ne rade svoj posao. Obećavaju se brda i doline, a nitko ništa ne poduzima. Naša administracija je prespora, sve to traje predugo, a u međuvremenu Vlado se svakodnevno brine oko svoje sudbine pitajući se što će biti s njim - kaže Jagoda.
Od Centra za socijalnu skrb Vlado je dobio jednokratnu pomoć u iznosu od 130 eura, no čak i to se dugo čeka.
- Centar za socijalnu skrb mora se pridržavati zakona, a svu tu traženu papirologiju nije jednostavno dostaviti kad je riječ o čovjeku koji ne može stati na noge. Nema pravo na pomoć dok ne donese sve te papire, ali kako da se ide prijaviti na biro kad jedva stoji na nogama - objašnjava.
- Doista zaslužuje bolji život. Molili smo za pomoć i, osim donacija, pomogla je i Udruga "Snaga vjere" koja mu je pružila mjesto za prespavati.
Njihov je princip da daju ljudima smještaj, no mogu doći navečer, a ujutro moraju izaći. Cijeli su dan prepušteni sami sebi. Što da radi čovjek koji je bolestan? Gdje će on na ulicu? Ne možete ga tako pustiti - kaže Jagoda, koja pokušava pronaći način da mu pomogne, no ni sama ne zna na koji način.
- Naša udruga je mlada, postojimo godinu i pol dana i ovakvi problemi jednostavno nadilaze naše mogućnosti da pomognemo. Nemamo prostor, ne znamo što učiniti - tužno objašnjava situaciju.
Ovo je jedna od mnogih priča koja još nije dobila svoj, nadamo se sretan završetak. Uz Vladu, Jagoda je istaknula i majke koje su izbačene na ulicu s bebama, s djecom, a ima i trudnica koje nemaju gdje.
- Slučajeva je mnogo i Udruga ne može svima pomoći koliko god mi to željeli. Previše je ljudi koji nemaju gdje - tužno je poručila voditeljica Udruge koja se osjeća bespomoćno u ovom slučaju.
Kad ljudima postane glavna briga hoće li imati što jesti, kad ne znaju gdje će večeras zaspati, a nemaju se kome ni obratiti, vrijeme je da se hitno nešto poduzme. Što poduzeti najbolje znaju institucije koje se bave (ili bi barem trebale) socijalnim slučajevima.
Uz svu dobru volju i želju da se Vladi i ostalima pomogne, ne nazire se nikakvo rješenje, stoga je vrijeme da oni u čijim je rukama njihova subina provire kroz prozore svojih klimatiziranih ureda, blindiranih automobila i prostranih stanova i poduzmu radnje koje su u njihovoj nadležnosti, a kojima bi osigurali bolje živote onima kojima je to najpotrebnije.
