StoryEditor
Splitbravo, dico!

Bili smo s učenicima OŠ Visoka koji su u nadi da će ova godina biti lipša napravili i lipi kalendar: ‘Samo da ne bude korone i da Hajduk proigra!‘

4. siječnja 2021. - 12:43
Učenici OŠ Visoka sa svojim kalendarom i profesoricom Zdenkom BiliškovJosko Šupić/Cropix

Kada su posljednjeg dana 2019. zapalili prskalice i zatvorili oči – zaželjeli su mnogi puno zdravlja, mira i radosti u predstojećih 365 dana. Toliko o neispunjenim željama! Ni zdravlja, ni mira, a ponajmanje radosti. Godina duplog broja 20 pokazala se očajnom, u svoj svojoj raskoši, dodajmo.

No, dosta je nevolje, ispunili smo normu za dobro desetljeće. Ovoga puta, prije nekoliko dana, točno u ponoć, 31. prosinca - želje su svima bile jednake. Neka "mini bube" nestane, zauvijek, za vijeke vjekova.

- Ostali smo bez ekskurzije – kaže nam Ivan Vuko (14), budući profesionalni vojnik.

- I bez "osmaškog" puta u Vukovar – dodaje vršnjak mu Borna Erkapić.

- Bez skijanja, bez putovanja, bez izlazaka – nadopunjuje crnu top listu Karla (13).

Dosta je bilo! Slažemo se s glagoljicoljupcima, ekipicom Osnovne škole "Visoka", dok sukladno epidemiološkim preporukama – ćakulamo propisno udaljeni i na otvorenom.

- Izlazak nam je kada moramo do dućana i natrag – kazuje nam Nikolina Jakelić, koja sa svojih 13 godina jako dobro zna kako će biti uspješna u onom što odluči raditi. Odlučila još nije, ali – glagoljica joj ide sjajno.

Vratimo se malo na tu glagoljicu, staro hrvatsko pismo, kojeg profesorica Zdenka Biliškov ne želi prepustiti zaboravu, pa iz generacije u generaciju prenosi znanje. Spojila je ekipa s Visoke ljubav prema tom starome pismu i sve svoje umjetničke talente – i u svijet su pustili kalendar za iduću – onu koja će biti super – godinu.

- Pred vama je kalendar za 2021., izrađen u znaku Hajduka i Torcide, jer 110. i 70. rođendan nisu male brojke – pojašnjava nam profesorica Biliškov.

- Hajduk živi vječno, oćemo li, napokon, biti prvaci – pitamo više, onako, reda radi.

- Očekivanja i nade ima, šanse, realno, i ne – odgovaraju tinejdžeri.

Listamo stranice. Listamo trud. Maštu. Ljubav. Kako se to ljubav lista, pitate sigurno. Vrlo jednostavno, postoje ljudi koji uče mlade ljude i mladi ljudi koji uče nas starije, na životnom putu ponekad se zaboravi kako je uistinu jedino ljubav važna, a mladi to znaju. Nisu još uvijek stigli to zaboraviti. Pa na neko vrijeme, planski, obrnemo uloge i dozvoljavamo da oni nauče nas:

- Godina pred nama će biti bolja! Bolja! Puno bolja – uvjerava i sebe i nas sedmašica Josipa Mamić.

- Doći će nam cjepivo, nestat će korone, biti ćemo svi živi i zdravi – mantra Katja Vidović, a mladi se Vuko, s početka ove priče, javlja sa željom svih želja:

- Neka sve bude ka prije!

Prebacivanje nastave online njima kao tehnološki naprednoj generaciji nije palo teško, primijetili su, doduše, da su profesori stroži... Izolacija ostavlja danak. Valjda. (Ovdje bi vam ostavili onog smajlića koji namiguje, ali Novina to ne trpi, starci, šta ćeš!)

Polako se naši mali prijatelji opuštaju, pa razgovaramo kao da se znamo od ranije. Priznaju nam da u svemu ovom neželjenom – ima i malo dobrog. Obitelji su zajedno. Češće. Internet je brži. Omogućeni su im tehnološki uređaji koje su prije roditelji odbijali nabaviti, ali sad jesu, jer im "treba za školu". Ti roditelji su stvarno naivci! Žele sve omogućiti svojim potomcima, svjesni da ih ovi maslaju, ali guštaju u tim pokušajima. Tako su, filozofiramo, vjerojatno razmišljale i bake i djedovi dok su (samo) mame i tate bili.

- Zamisli Split kao preklani! Ono, na Rivi svit šeta bez maski na licu – zaneseno će Hana Erceg, rodila se prije 14 ljeta, a već sigurno zna da će kruh zarađivati kao – kirurginja.

Pa kad već zamišljamo, stavljamo, zajedničkim snagama, sve novogodišnje želje na papir:

- Da se više ni ne sjetimo COVID-a!

- Da viđamo prijatelje!

- Da u gradu bude manje smeća i da se Karepovac pretvori u igralište!

- Da sportaši dobiju bolje uvjete za trening!

- Da se stariji češće sjete svojeg djetinjstva!

- Da nam turizam živne, jer to znači da može biti i obrnuto, da možemo i mi putovati!

I niti jedna, ni najmanja želja nije vezana uz išta materijalno, jeste li to primijetili? Naši "glagoljaši" sanjaju bolje sutra, a bolje sutra je – zdravo sutra! Sve im je jasno, a još nisu niti osobnu iskaznicu dužni imati! Nemojte više da čujemo onu "ah, ta današnja mladost!", jer ova današnja mladost je divna.

Među divnima su nam i Josipa Gojsalić, Iva Glavan, Gracijana Luković, tri gracije kojima umjetnost kao da teče venama. Kada uzmu olovku u ruke – čuda nastaju.

- Ove cure su mi osmašice i rade ko najveći rudari, malo sam i tužna što mi odlaze – šapnula nam je profesorica Biliškov, ponosna kao da ih je sve redom sama rodila.

Učeći ih i – jest. Rađaju se u školi neki novi ljudi, pripremaju ih na život, uče ih da poštuju ono što su nam stari namjerili, ali i da uvijek, baš uvijek – traže svoj put, potpuno samostalni.

- Sve su to jako aktivna djeca, redom osvajaju nagrade na natjecanjima, silno sam ponosna na njih – veli nam "profa" i dodaje:

- Ispoljili su svu svoju kreativnost, i to u ovom vremenima! Odradili su lavovski posao, radišni i kreativni i pametni!

I zato se slažemo s njom – neka i grad i svijet vide što su sposobni uraditi – ovaj kalendar je dokaz za to. Spojili su i zavičajnu povijest i tradiciju i ljubav prema klubu i poznavanje glagoljice i talent. Ekipa s Visoke je čudo!

I pazite sad – oni su sve nacrtali, osmislili, stvorili, a onda su se naša profesorica povijesti i njezina kolegica pedagoginja Mara Marasović Dundić uhvatile grafičke obrade, pa je onda "uletila" ravnateljica Natalija Radić i pomogla im da kalendar otiskaju. Neće ravnateljica u "foje", na njoj je samo da radi i da omogući normalne uvjete za rad svojim djelatnicima i svojoj djeci, ali nam ipak veli, onako u prolazu, da će se svaka kuna od prodanog komada kalendara proslijediti obitelji jednog učenika u potrebi.

Teško nam je rastati se od "glagoljaša", pa nastavljamo sa sanjanjem na otvorenom, sad kad smo izmaštali i zaželjeli život bez maski na licu i bez dezinficijensa na rukama (smijemo se na onu: dokad će se prati ruke, zna li se šta?), pa se zamišljamo za deset godina. Di si bija 2030.?

- Zaminit ću Ronalda, jer će on do tada u penziju!

- Stat ću u red za kupit Play Station 12!

- Radit ću i živit sama! Ići ću mami svaku nedilju na obid.

- Imat ću vozačku!

- Ma, koja vozačka, imat ću osobnog vozača!

- Do tada će ti standardna oprema bit samokontrola vozila, ići će sam.

- I neće bit korone! Je l' možete napisati NEĆE velikim slovima?

Mogu, naravno da mogu, NEĆE bit korone!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. siječanj 2021 01:31