"Od mene će odpuh praška biti...", stih je dičnog Luke Botića uklesan na ploči ispod njegove biste kraj "magarećeg" ZOO-a na Marjanu.
Pjesnik je, naravno, bio svjestan vlastite smrtnosti, a zamislio je čak i kako njegov u grob zatvoren "prašak za slobodu razigrat se hoće". Ali, teško da je i u najluđoj svojoj pjesničkoj imaginaciji mogao zamisliti ovu sliku. Svog spomenika, naime, pred koji su istovarene bale sijena za hranu magarcima.
Ovakve "umjetničke instalacije", spoja veličajnog i prizemnog, možda bi se dosjetio neki suvremeni konceptualni umjetnik, ali ovdje je ipak samo riječ o običnom (is)tovaru.
