Ne bih točno znao otkad postoji kafić "Žbirac", ali bit će vjerojatno dvadeset godina da je on na onoj travnatoj kosini što se spušta do pješčane plaže Bačvica. Dolazio sam u njega dok su moja djeca, danas studenti, bila sasvim mala, u kolicima, a davno vrijeme kad je na tome mjestu bio javni zahod samo mutno pamtim.
Beskrajna sam popodneva proveo u tome kafiću, dovodio u njega prijatelje iz Zagreba, Beograda, Sarajeva i Skoplja da im pokažem kako je ponekad lijep i opušten naš život u Splitu.
Teofil Pančić nedavno me je podsjetio na jedan takav trenutak. Na Lovrincu smo sahranili Predraga Lucića i došli gotovo bez dogovora, već po navici, na Bačvice na piće. Predivan, topao siječanjski dan je bio. Sinan Gudžević je pokazao valiće što su se zlatno ljeskali i kazao...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....