Ante Tomić: Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Ali, onda je došla devedeseta i hrvatski je čovjek shvatio da je to bezveze

Jednom smo u Splitu imali Urbanistički zavod. Kada se grad nakon Drugog svjetskog rata širio na istok preko njiva, vinograda i maslinika, kad su neboderi nicali na blagim padinama Smrdečca, Blatina, Firula i Trstenika, na kosim crtaćim stolovima u Urbanističkom zavodu su se crnim tušem planirale ulice i križanja, nathodnici, pothodnici, parkirališta, garaže, trafostanice, vatrogasni prolazi, hidranti, parkovi, igrališta, ambulante, škole, vrtići, biblioteke, samoposluživanja, kafići... svi oni javni sadržaji koje jedan kvart treba.

Dođete li na Trstenik, u Ulicu Šime Ljubića, na primjer, vidjet ćete kako je to i danas organizirano, četrdeset godina nakon što su useljeni nizovi lijepih zgrada Dinka Kovačića, svatko ima svoje mjesto u bučnoj mediteranskoj zajednici, i dječac...