Prijateljici je nedavno izišla knjiga na talijanskom, imala je književnu večer u Rimu i sve je bilo super dok nije shvatila da joj je glupi izdavač zbog nečega, između stotina tisuća rimskih soba u hotelima, pansionima i privatnim apartmanima, unajmio jednu u samostanu časnih sestara. Namrštena časna majka pokazala joj je oskudno namještenu ćeliju, s uskim tvrdim krevetom i raspelom na zidu i upozorila da se samostan zaključava u jedanaest. Tko ne dođe do toga vremena, može spavati na klupi u parku.
Prijateljica se pobunila da ni doma ne ide spavati prije ponoći, a u Vječnom gradu joj se pogotovo ne žuri u postelju. U jedanaest ona želi lagano pijuckati bijelo vino i grickati sir i masline u nekoj rimskoj trattoriji, zatim je naumila slušati pjevače kancona na Španjolskim ...