StoryEditor
SplitTRBUH GRADA

Ante na splitskom Pazaru prodaje već dvadeset godina, kaže da je stanje svake godine sve gore: ‘Uskoro više neće biti domaće hrane, krumpir već sad stiže iz Indije i Egipta‘

Piše Hana Perković
24. studenog 2021. - 17:48

Splitski Pazar na glasu je kao mjesto koje pršti bojama i vrvi životom. Lako je zamisliti mirisne plodove izložene na štandovima, darove prirode po kojima prebiru snažne ruke težaka i nad koje se naginju dobro raspoloženi kupci.

Ipak, stanje koje smo tamo zatekli u jednu osunčanu srijedu bitno odudara od sadržaja turističkih brošura ili nostalgičnih naklapanja vremešnih građana. Većina je proizvoda uvezena tko zna odakle, dotrajalim betonskim bancima prijeti rušenje, pola ih je ionako prazno. Prodavači su nezadovoljni, kupci malobrojni.

Doznajemo to od ljudi koji ondje sjede, s onu stranu izloženih poljoprivrednih proizvoda, iz dana u dan, i tako već godinama. Svi oni uzdišu i sliježu ramenima, mršte se i odmahuju glavom, a premda nisu osobito raspoloženi za razgovor, istovremeno imaju potrebu izraziti nezadovoljstvo.

- Svake je godine za dvadeset posto gore - požalio se gospodin Ante, sedamdesetogodišnjak koji je dobrih nekoliko minuta negodovao zbog posjeta novinara, ali nam je ipak odlučio ponešto otkriti, a zatim se čak pomireno smjestiti pred objektiv.

'Najgore je otkad je poskupio parking'

"Loše". Tako je on na samom početku, lakonski odlučno, rezimirao situaciju, previše složenu da bi se o njoj razglabalo s potpunim neznancima, koji svojim sugovornicima podmeću kojekakve diktafone ili ih drže na nišanu fotoaparata. U taj se razgovor radije ne bi upuštao.

U pravoj se neprilici našao tek kad su ga stale bodriti prodavačice sa susjednih štandova, a nakon što im je nekoliko puta u šali odbrusio, Ante je, kao pravi kavalir, ipak prigrlio nenadani intervju.   

- Tu dolazim više od dvadeset godina. Stanje je jednostavno loše. To nije novost, odavno je tako - rekao je naš sugovornik malodušno, ali je ipak priznao da je u dva desetljeća stalo i sretnih trenutaka.

Nasmiješio se sjetivši se nečega što nam ni u ludilu ne kani otkriti, pa nas pribrano uputio u praktične probleme koji čine sumornu svakodnevicu takozvanog "trbuha grada".

- Posebno je teško zadnjih godina otkad je poskupio parking. Danas je parking dvadeset kuna. Ako pet minuta priđeš uru, već je četrdeset. To mi je kruva za tjedan dana - kaže Ante. 

Cijene su, dodaje, "krešile" na cijelom Pazaru, iako više gotovo ništa nije domaće.

- Evo, krumpira uopće nema. On dolazi iz Egipta i Indije. Kapula, na primjer, iz Cipra - negoduje Ante, pogledavajući sa žaljenjem i vlastiti štand.

Iako su stvari krenule nagore već prije nekoliko godina, pandemija je sve dodatno poremetila, primjećuje naš sugovornik, ali poručuje da je od svega najvažnije živjeti u miru.

- Mater i otac su mi umrli u sedamdesetima, tako da i ja planiran poživit' još koju godinu i to mi je dosta - zaključuje gospodin Ante, koji unatoč razočarenjima koja su ga više puta dočekala upravo na ovom mjestu, svakog jutra i dalje pažljivo namješta kašete s voćem i povrćem, sjeda na svoje mjesto, pozdravlja kolegice i promatra prolaznike. 

item - id = 1145740
related id = 0 -> 1145776
related id = 1 -> 1145745
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. studeni 2021 22:30