StoryEditorOCM
SplitSTRUČNA ANALIZA

Bi li Sveti Duje i poljudski stadion izdržali potres kakav je pogodio Petrinju? Poznati splitski profesor odgovara nam na to pitanje

Piše Tanja Gattin
14. veljače 2021. - 12:02

Imali su dom i sigurnost, a onda su ostali na cesti kada je Baniju tog 29. prosinca 2020. godine pogodio rušilački potres magnitude 6,2 po Richteru.

Građani Gline i Petrinje u nevjerici su gledali svoje razrušene domove, a i u obližnjim selima obitelji su ostale u blatu ispred svojih razrušenih ili teško oštećenih kuća. Bolesni i djeca danima su po hladnoći spavali u automobilima, dok im ljudi velikog srca iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja nisu dovezli kamp-kućice ili im je država osigurala stambene kontejnere.

Ali tlo se nije prestajalo tresti - 6. siječnja udario je još jedan, magnitude 5 po Richteru. Podrhtavanja su se osjetila i u okolnim županijama, te u Zagrebu, čiji građani još nisu zaboravili 22. ožujka 2020. godine, kada ih je zatresao potres jačine 5,5 po Richteru s epicentrom na Markuševcu.

Bolje nakon Skopja

O protivpotresnoj gradnji u Hrvatskoj razgovaramo s Antom Mihanovićem, profesorom emeritusom s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, gdje predaje protivpotresnu gradnju, redovnim članom Hrvatske akademije tehničkih znanosti, te suradnim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

image
Profesor emeritus Ante Mihanović
Jakov Prkić/Cropix

O tome gdje je najlošija, a gdje najbolja protivpotresna gradnja, prof. dr. sc. Mihanović nam je kazao:

- Od početka 20. stoljeća solidnija gradnja odvijala se u sredinama gdje su djelovali prvi obrazovani inženjeri - arhitekti i građevinari. Bila su to gradska središta i njihova okolica u područjima Hrvatske za koje se znalo da su se u prošlosti pojavljivali potresi - Dubrovnik, Ston, Zadar, Zagreb, Split i šire područje Rijeke. U ostalim područjima manje se pažnje pridavalo protivpotresnoj gradnji, premda je to do 1964. godine jako ovisilo o slobodnoj odluci projektanta i graditelja. Dosta je zgrada i obiteljskih kuća koje su stare 100 i više godina, a imaju solidnu potresnu otpornost. Nakon 1964. protivpotresna gradnja slijedila je pravila tehničkih propisa i seizmoloških karata koje su tada ozakonjene, sve kao posljedica potresa u Skopju.

Kakva je situacija s protivpotresnom gradnjom u Dalmaciji, posebno u Splitu, Makarskoj i Dubrovniku? - prvo je pitanje profesoru Mihanoviću.

- Izgradnju u periodu 1964. - 1981. nazvao bih solidnom jer su se već tada primjenjivala protivpotresna pravila u svim većim zgradama i u velikom postotku obiteljske gradnje. Bez obzira tko je izvodio radove na obiteljskim zgradama, čak i kada su građene mimo dozvole, uvijek su konzultirani građevinski inženjeri.

Sva zakonito kontrolirana gradnja nakon 1981. vrlo je dobra u potresnoj otpornosti, a nakon 2008. je izvrsna. Potresna otpornost zgrada Splita 3 je zbog konstruktivne koncepcije - velike visine, puno armiranobetonskih zidova, vrlo dobra i uglavnom zadovoljava današnja pravila koja su stroža od onih koja su bila u trenutku gradnje.

Ugroza je dotrajalost

Koliko jaki potres mogu izdržati Dioklecijanova palača, zvonik sv. Duje i stadion na Poljudu?

- Strogo stručno gledano, ne bih mogao odgovoriti bez izravne analitičke provjere potresne otpornosti, međutim načelno mogu zaključiti da građevina koja je izdržala više od 1700 godina i sve potrese kojih je itekako bilo dosta, ima solidnu potresnu otpornost. Konkretno za konstrukciju Protirona imam podatke istraživanja mojih kolega gdje se pokazuje otpornost iznad razine 10 stupnjeva po Mercalliju, tj. iznad 0,40 gravitacije. Jedna skraćena analiza otpornosti zvonika sv. Duje pokazuje da je iznad onoga što današnje norme nalažu. Gornju granicu se može utvrditi detaljnim provjerama.

Što se tiče stadiona Poljud, on je tako koncipiran da je neznatno osjetljiv na potres. Pravo opterećenje stadiona predstavljaju gledatelji, njih 52.000, dok se je u gledalištu djelomično stajalo, zatim udari bure i juga. Najnoviju pravu ugrozu za stadion predstavljaju dotrajalost i neodržavanje zbog djelovanja sila od vlastite težine građevine.

image
Stadion na Poljudu tako je koncipiran da je neznatno osjetljiv na potres
Jakov Prkić/Cropix
image
Bozidar Vukičević/Cropix

Koju jačinu potresa može izdržati najveća zgrada u Hrvatskoj koja se gradi u Splitu, a na kojoj i vi radite, te koji su tu najveći izazovi?

- Westgate toranj B u Kopilici sa 108 metara od razine tla, za dva metra je viši od Zagrebačke katedrale, i izrazito je otporan na potres. Zanimljivo, potres za njega uopće nije mjerodavno opterećenje, već je to vjetar. Nepisano pravilo je da su zgrade visine 16 i više katova osjetljivije na vjetar nego na potres. Ovaj broj katova ovisi o vjetrovnoj i potresnoj zoni same lokacije zgrade. Čim je vjetar mjerodavno djelovanje, automatski znači da je potresna otpornost veća ili daleko veća od one koja se traži tehničkim propisima.

image
Joško ŠupićCropix

Europska pravila

Kakvi su sada protivpotresni kriteriji tijekom gradnje?

- S obzirom na to da u posljednjih 20-ak godina u stručnom poslu dominantno obavljam oficijelne kontrole projekata, a bilo ih je nekoliko tisuća, po svim dijelovima Hrvatske, a najviše u Dalmaciji, onda uistinu mogu tvrditi da je kvaliteta gradnje tih građevina, a to su građevine s više od 800 metara kvadratnih površine, vrlo dobra. Iz povremenih nadzora i informacija mojih kolega na manjim gradilištima vrijedi isti zaključak. Danas postoji konkurencija u projektiranju i gradnji, a pojavili su se visoko educirani investitori.

Kriteriji potresne otpornosti slijede europske tehničke propise i potresne karte koje su izrađene sukladno europskim pravilima. Potresna otpornost u Splitu se zahtijeva na razini 0,22 gravitacije, a to znači nešto više od 8 stupnjeva po Mercalliju (njegova skala: 0,10 gravitacije je 7 stupnjeva, 0,20 gravitacije je 8 stupnjeva, 0,30 gravitacije je 9 stupnjeva, 0,40 je 10 stupnjeva). U digitalnom obliku na internetu imate potresnu kartu Hrvatske na kojoj za svaku kuću možete očitati zahtijevani stupanj potresne otpornosti. Npr., Zagreb je u zonama 0,20 do 0,28 gravitacije, zaleđe Neuma 0,32. Kriterij za most Pelješac je nešto iznad 0,40 gravitacije.

image
Petrinjska apokalipsa
Boris Kovačev/Cropix

'One man show'

Jesu li se nakon Domovinskog rata za objekte na Baniji, vi kažete u Banovini, projekti konstrukcija radili prema pravilima struke, koje su bile greške u obnovi, tko je najodgovorniji da kuća bude obnovljena sukladno zakonu, tehničkim pravilima i uzancama struke?

- Obnovu je vodilo tadašnje Ministarstvo obnove i financirala ju je Hrvatska država. Princip obnove se zasnivao na kategorijama oštećenja. Kategorija 1-3 bile su kuće koje su, narodski rečeno, popravljane tako da su vraćene u prvotno stanje. To zovemo adaptacijom pri kojoj nema bitnog zadiranja u nosivi sustav. Dio kuća obnovljen je tako da su to radili sami vlasnici.

Kategorije 4-6 bile su građevine koje su manje-više građene nanovo. To znači standardna primjena pravila struke - izrada projekta, kontrola projekta, javni natječaj za izvođenje, izbor izvoditelja radova, imenovanje šefa gradilišta i nadzornog inženjera. Svatko u tom procesu ima svoju odgovornost. Za konačno izrađenu građevinu odgovaraju i garantiraju izvođač i njegov šef gradilišta. Nadzorni inženjer potvrđuje kvalitetu radova i odobrava plaćanje.

Propuste u obnovi ne bih nazvao greškama. Najveći problem su bili relativno niska cijena radova i veliki opseg radova koji su ugovarale pojedine tvrtke, pa su u nemogućnosti izvođenja preprodavale poslove. Najozbiljnijim problemom osobno smatram, a taj je i danas prisutan, da se u javnim natječajima s visokim udjelom ne vrednuju reference, odnosno iskustvo ponuđača.

Tu vam i leži odgovor zašto su propale gotovo sve iole veće građevinske tvrtke. "One man show" je veliki propust tadašnje javne nabave.

image
Jedna od brojnih slika užasa koji je zadesio Banovinu
Goran Mehkek/Cropix

Rekli ste da su bila dva tipa obnove – sanacija koja je bila dominantna, a koja nije dirala u nosivost objekta, već se građevina vraćala u prethodno stanje, te rekonstrukcija koja podrazumijeva da se nešto ojačava na razinu norme koja tada vrijedi. U kojim slučajevima se nije diralo u spomenutu nosivost objekta, zbog čega je to tako bilo, je li to moralno i prihvatljivo građevinskoj struci te tko je donio takvu odluku?

- U smislu odgovornosti za sigurnost i kvalitetu gradnje ne može se govoriti o moralu niti o načelnoj odgovornosti. U našoj struci stvari su jasne. Ako ste projektirali i izgradili građevinu sukladno zakonu, tehničkim propisima i normama, vi ste amnestirani za sve što će se događati. Odgovor na vaše pitanje glasi - takvo je bilo građevinsko zakonodavstvo.

Pitanje za seizmologe

Zašto su u vrijeme obnove seizmološke karte bile napravljene za vrlo nisku potresnu otpornost i zašto su i sada relativno niske kada se govori o horizontalnom potresnom ubrzanju koje zapravo ruši objekte? Objasnite utjecaj tih karata na standarde u gradnji i na primjeru Petrinje.

- Slikovito, potresna otpornost u Splitu se temeljila na najmanjem horizontalnom potresnom ubrzanju koje građevina mora izdržati prema godinama, 1964. 0,05 gravitacije, 1981. 0,10 gravitacije, 2003. 0,20 gravitacije, te nakon 2008. do danas 0,22 gravitacije. Sličan omjer vrijedi i za Petrinju i okolicu. Danas 0,14-0,16 gravitacije, a u vrijeme obnove 0,02-0,05 gravitacije. Trenutno još nemamo službene podatke o veličini ubrzanja u zoni Petrinje za ovog potresa. Neslužbeno je u širem epicentralnom području to ubrzanje iznosilo 0,26 gravitacije. Nakon ove činjenice pravo je čudo da rušilački učinak potresa nije bio i znatno veći. Jasno je da su praktično sve građevine, uključivo i one svježe sagrađene, mogle doživjeti velika konstruktivna oštećenja, pa i rušenja.

Naši seizmolozi su pred ulazak u EU prihvatili europske kriterije koji su stroži. Je li potres u Petrinji razlog da se seizmološke karte naprave tako da pokažu potrebu za još većom potresnom otpornošću prilikom gradnje?

- Disciplina koja izrađuje karte je inženjerska seizmologija. To je znanstvena disciplina koja se razvija kao i svaka druga. Pojavom sve kvalitetnijih uređaja za mjerenje potresnog učinka - akcelerografa i seizmografa, kao i razvojem računalnih metoda proračuna u seizmologiji, napreduje se. Upravo zahvaljujući preciznom i brojnom instrumentariju otkrivene su naravi potresne opasnosti znatno veće nego u periodima prije 1943. godine.

Koji će se protupotresni kriteriji primijeniti u novoj obnovi? Kako sad treba graditi i do kojeg stupnja potresa novi objekti trebaju izdržati?

- Poznato mi je da su takva pitanja potegnuta na dosta razina. Ima li smisla graditi ako je potresna ugroza sa zadnjim potresom znatno nadmašila onu koju imamo u našim tehničkim pravilima? Mislim da je to pitanje isključivo za seizmologe. Primjerice, moguće je da je potres 29. prosinca 2020. onaj koji je iznimno rijedak i ne spada u potrese koji se očekuju u povratnom periodu od 475 godina koliki je sada u našim normama, nego u bitno duljem. Seizmološkoj struci će trebati dosta vremena da prikupi sve podatke, izvrši potrebne analize i donese odluku treba li mijenjati postojeću kartu. U svijetu, naročito Italiji, bilo je i jednog i dugog. Poznato mi je da je tehnički odbor državnog zavoda za norme, u kojem se odlučuje o potresnim kartama, za sada odbio prijedlog izmjene seizmoloških karata za Petrinju i okolicu.

Što je NATO tražio?

Objasnite što je povratni period događaja.

- Potresi, kiša, vjetar, morske struje, morski valovi su prirodne pojave koje u matematici imenujemo procesima. Svaki ponaosob ima svoje zakonitosti. U tim zakonitostima temeljem praćenja procesa u prethodnim periodima, pa i njihovom ekstrapolacijom dolazi se do matematičke procjene, nakon koliko godina se pojedina pojava ponavlja. To vrijeme se naziva povratni period. Zbog slučajnog karaktera pojedinog procesa, povratni period ne znači da će se on striktno pravilno pojavljivati, već da će se uz određenu vjerojatnost pojaviti, ali u tom periodu možda se i neće pojaviti. S gledišta potresne gradnje bitno je znati koliki intenzitet pojave očekujemo uz određeni period, a ne nužno kada će se zbiti. U potresnom inženjerstvu od seizmologa dobivamo jakost potresa, odnosno intenzitet ubrzanja koji očekujemo na odabranoj lokaciji.

Zašto je NATO prije više od 10 godina tražio karte potresnih zona za područje Balkana?

- Koliko je meni poznato, NATO je financirao izradu potresnih karata Balkana. Vjerojatno je to uradio i za druga područja saveza. Logično je da takav vojni savez zna za prostore gdje niti u mirnodopskim uvjetima ne bi bilo mudro smjestiti osjetljivu opremu. Poznato je da podaci o dubinskom sastavu tla mogu, zbog mini varijacije gravitacije po terenu, utjecati na vođenje raketa koje se šalju neposredno iznad tla. Stoga su im potrebni i geotektonski podaci o tlu. Doduše, danas ih ionako lako dobivaju iz satelita.

Trebaju li se urbanisti uključiti u novu obnovu?

- Urbanisti su itekako potrebni, naročito u iole većim naseljima. Samo se bojim da će ih vrijeme pregaziti ne budu li vrlo brzo davali prijedloge i donosili odluke. Svima u ovom procesu obnove vrijeme nije veliki saveznik. S obzirom na digitalizaciju, računalne pakete i najnovija iskustva, štoperice im moraju biti ugrijane.

- Jeste li za obnovu montažnim tipskim kućama ili za zidane kuće, i kolike su razlike u cijenama takvih gradnji i razlike u otpornosti na potrese?

- Rekao bih neka cvjeta tisuću cvjetova, kriteriji trebaju biti brzina gradnje, cijena gradnje i naročito trajnost građevine. Nema smisla da protokom desetak godina građevine treba ozbiljno sanirati. Potresna otpornost se može postići u svakom materijalu i tipu gradnje. Građevinski inženjeri dobro vladaju time.

Sad možemo plakati...

Kakvi su kriteriji u obnovi Zagreba nakon potresa i što na to najviše utječe?

- Mislim da je obnova Zagreba puno veći zadatak nego što ga trenutno vidimo. Što se tiče potresne otpornosti za rekonstrukcije, razumno je donesena izmjena tehničkog propisa kojim je uveden povratni period od 225 godina ili ubrzanje tla na razini cca 75 posto od onoga što imamo do sada. Ovaj kriterij se ne odnosi na javne građevine - one moraju biti obnovljene po povratnom periodu od 475 godina.

Poteškoće će stvarati način i mogućnost financiranja, vlasnički odnosi i konačna razina obnove. Konstruktivna obnova je logična, ali u konačnici nije dovoljna. Umjesto sustava grube gradnje, treba doći do sustava ključ u ruke bez obzira na način financiranja. Za takav pristup trebat će kompletni projekti, kakvi se rade za potpuno nove zgrade. Jer kako ćete znati što ste sagradili bez kompletnih troškovnika? Njih se ne može kvalitetno izraditi bez potpune projektne dokumentacije.

I na kraju, iako imamo dovoljno stručnih visokoobrazovanih kadrova u svim dijelovima struke, nedostajat će tehničari, zanatlije svih struka, pa i fizički radnici. Sad zapravo možemo plakati za toliko uništenih respektabilnih građevinskih tvrtki.

POJAŠNJENJE Mercalli i Richter

Magnituda ili jakost potresa iskazuje količinu energije oslobođene u hipocentru (žarištu potresa). Mjeri se Richterovim podatkom, čije se vrijednosti izražavaju kao decimalne brojke: 1,0 do 10,0 i više, dosad najjači iznosio je 9,5, a pogodio je Čile 1960. godine. Najviša očekivana magnituda na splitskom području je 5,5 Richtera. Hrvatska ima tri zasebne vršne lokacije magnituda, i to: šira zona Stona 7,5, Medvednica 6,5 i Crikvenica 6,2 stupnja prema Richteru.
Magnituda je jedinstvena mjera za jedan potres, a intenzitet je distribuirani podatak različit za svaku pojedinu lokaciju potresenog područja. Ne postoji izravna, već samo posredna veza magnitude i intenziteta u epicentralnom području.
Potres iste magnitude sa žarištem pri površini, npr. dva do pet kilometara, ima neusporedivo opasniji učinak od onog na velikoj dubini, npr. 20-30 kilometara.
Razorni učinak na građevine, ljude i promjene u Zemljinu reljefu prikazuje se kao intenzitet potresa iskustvenom skalom popularno nazvanom Mercallijeva s 12 stupnjeva. U novije doba intenzitet precizno iskazujemo mjerodavnim horizontalnim ubrzanjem na konkretnoj lokaciji. Najčešće ga izražavamo u omjeru prema gravitaciji planeta Zemlje. Upravo takav podatak je relevantan inženjerima za projektiranje i osiguranje potresne otpornosti - kaže prof. dr. sc. Ante Mihanović.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. lipanj 2023 11:55