StoryEditor
SplitOsan miseci pod zvizdama

Ante: Bolestan živin u šatoru i na suvoj spizi

Piše PSD.
7. veljače 2014. - 23:14
U neposrednoj blizini jednog od najpoznatijih i “najgradskijih” hotela – hotela “Park” na Bačvicama – pod stablom već gotovo osam mjeseci živi Ante Kokeza (42), “polubeskućnik”. To bi bila donekle prihvatljiva formulacija njegova statusa budući da je iz obiteljske kuće u Rupotinama kod Klisa otišao dragovoljno, ali pod teškim psihičkim pritiskom, kako sam kaže.

Ante, s kojim smo razgovarali uz kavu u hotelu “Park”, pokraj “njegova” parka stanovanja, veli da nije mogao više ni dana podnijeti suživot s dvjema sestrama, dvoje nećaka i starom majkom, koja ga je jedina odgovarala od te drastične odluke. Ima i brata koji živi sa suprugom u Podstrani, no “nisu u nekim odnosima”, a Ante ne voli smetati, napominje.

Majka ga zove...

– Bivši sam ovisnik, sa sedam godina teškog staža na igli i oko dvije po zatvorima zbog manjih prijestupa koji ponekad idu pod ruku sa svim tim. Ali, već dobrih desetak godina sam čist – napominje Ante, kojemu taj dio životopisa danas više nije problem.

No, tvrdi da su ga zbog toga u kući toliko šikanirali da je beskućništvo izabrao kao nužno zlo, da ne bi upao još i u pakao obiteljskog nasilja. Majka ga, veli, povremeno zove da se vrati u svoju momačku sobicu u Rupotinama, ali on smatra da tamo ne bi izdržao ni dana.

– Ništa ja nisam tražio ni od koga, ali ne mogu reći da je ovo nešto što sam htio od života. Znam da ima težih slučajeva od mene – govori Ante, koji unatoč pustinjačkim prilikama u kojima živi na nekadašnjoj Kerumovoj, a danas građevnoj parceli u vlasništvu Denisa Pavlovića, gdje je trebao niknuti luksuzni hotel, posjeduje dozu dostojanstva.

Čisto i pristojno

Jede suhu hranu, nuždu obavlja u šipražju, za kišna vremena skloni se pod darovani “šator za dvoje” koji je dodatno “impregnirao” lišćem palme, a ljeti se odlazio otuširati na plažni tuš kod “Žbirca”. Jednom tjedno odšepa do javnog zahoda u Gradskoj luci, gdje se i obrije. Unatoč uvjetima nedostojnim čovjeka, Ante djeluje čisto i pristojno, a njegov problem senzibilizirao je i Jagodu Miše, susjedu s Bačvica. Ona mu ponekad da sto kuna za bon za mobitel i cigarete, a Ante novac uzima teška srca; sretniji je kad sam zaradi kojih desetak kuna dnevno od prodaje boca.

No, Antin primarni problem čak nije ni loš životni standard, nego – zdravlje. Prije osam godina teško mu je stradala jedna noga u prometnoj nezgodi, a još i prije toga ima tegobe s drugom nogom. “Suveniri” su to od višegodišnjeg drogiranja. Tu se stanje drastično pogoršalo otkad živi na otvorenom. Na žalost, ni to nije sve: Ante ima i hepatitis C.

– Kad sam jednom podijelio iglu s jednim bivšim kompanjonom, nakon što sam je upotrijebio poslije njega, rekao mi je: sad smo braća, imamo isti virus u krvi. Poludio sam, ali to su bili dani drame, kad mi je trebalo po 500 kuna dnevno samo “za ispravit kosti”. Sva sreća, droge sam se davno riješio, a puno mi je pomogla moja dobra vila – govori Ante pokazujući na Anitu Ćudinu, sociologinju iz Crvenog križa, koja ga je kao ovisnika primila na tretman u Svetom Kaju 1998. godine, i koja nam je posvjedočila da Ante više nema problema s heroinom.

Fali snage

Što se tiče krhka zdravlja nesretnoga Ante Kokeze, ono ga, dakako, priječi u nalaženju kakva posla budući da s osnovnom školom ionako ima skroman izbor mogućih zanimanja.

– Prijavljivao sam se na Zavod za zapošljavanje u Solinu, a onda san se štufa, presta sam dolazit, ali rekli su mi da imam važeću zdravstvenu knjižicu, tu su mi pomogli. Imam i novu osobnu! Šta se tiče liječenja, zva sam Hitnu prije misec dana jer me ova jadna noga jako bolila, ali rekli su mi da se na ultrazvuku ne vidi ništa – i spremili me na Psihijatriju. Meni tamo nije misto – smatra Ante, koji priželjkuje neki ljepši život od ovoga, ali kao da se nema više snage boriti za nj...

Lenka Gospodnetić
Snimio Tom Dubravec / Cropix

‘Uključimo ih u društvo’

– Nije rješenje donijeti mu hrane kao što smo mi danas učinili, Splitu treba više mjesta za zbrinjavanje beskućnika i program njihova uključenja u korisno društvo. Predlažem da to bude jedna od točaka na sjednici Gradskog vijeća što prije – apelira Anita Ćudina, sociologinja u Crvenom križu i predsjednica društva žena “Hrvatsko srce”, gradskog HSS-a.

Lelas: Neka dođe k nama

– Na žalost, naši su kapaciteti popunjeni, osim tri prazna kreveta u ženskom dijelu, a i lista čekanja je podugačka. Ista je situacija i u prihvatilištu Sveti Jerolim u Kaštelima, no Ante može svaku večer doći kod nas na Zlodrinu poljanu 4, iza Biskupske palače, kod željezničkog kolodvora. Tamo će dobiti obrok, može se istuširati, presvući odjeću, a pomoći ćemo mu i u rješavanju zdravstvenih i pravnih pitanja. Na žalost, to je sve što za sada možemo – kazao je susretljivi Dado Lelas, voditelj programa za beskućnike udruge MoST.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

20. siječanj 2021 00:45