StoryEditor
SplitKomentar Sandija Vidulića

Ako pacijentu izvadite pogrešan bubreg, o vama će se pisati kao o monstrumu. S druge strane, urbanističko ubijanje grada isplativ je biznis. Zašto onda ne biste ubijali grad?

Piše Sandi Vidulić
22. kolovoza 2021. - 12:39

Žnjan je ovoga ljeta hit s urbanističkim malverzacijama. Još se nije ohladila priča s nezakonitim gradnjama oko hotela "Amphora", kod kojeg se ovih dana pojavljuju neke masti u moru uz plažu za invalide, a novi skandal na koji je upozorila "Slobodna" objavili su svi mediji – Marko Perković Thompson nastoji sudskim putem izbaciti sa svoje čestice susjede, iz bespravno sagrađenih donjih etaža, gdje su oni čudnim ugovorima kupovali prostore od investitora "Dal koninga".

Oko ovog imovinskopravnog pitanja emocije su na društvenim mrežama uzele prilično maha. Mnogi koji brane Thompsona vjerojatno bi se drugačije postavili da je, recimo, Severini palo na pamet da sudskim putem izbacuje sa svoje čestice susjede koji već dvadesetak godina žive u prostorijama koje su kupili, ali se ne mogu uknjižiti na njih, i k tome da traži od njih odštetu. Dakle, da je u pitanju osoba s drugog kraja ideološkog spektra, isti bi je ljudi sigurno nimalo nježno napadali da ljude izbacuje iz domova.

image
Zvonimir Barišin/Cropix

Ideologije i novac

Neki su komentatori u medijima pisali kako je ovo što se dogodilo sa Žnjanom plod naših nesretnih ideologija koje su zadnja dva i pol desetljeća zahvatile hrvatsko društvo. Ali, ideologije nisu isključivi krivci, riječ je prvenstveno o novcu. Dapače, ideologije u svojem najrigidnijem obliku ne podržavaju urbanističko mafijašenje. Mussolini je htio stati na kraj mafiji, a u tome su ga spriječili Amerikanici, kojima je u Drugom svjetskom ratu mafija poslužila kao logistička podrška u borbi protiv fašizma. Hitler je zagovarao red, rad i disciplinu. Za vrijeme Tita i samoupravnog socijalizma nije bilo jačeg privatnog sektora, pa ni urbanističkih skandala. U današnjoj su Kini kazne zbog korupcijskih afera drastične. Diktature ne trpe paralelnu vlast. U naprednim demokratskim društvima, kakve su skandinavske zemlje ili Švicarska, također se uspješno bore protiv građevinskih malverzacija.

Kod nas su na snazi kvaziideologije koje samo načelno zagovaraju dobrobit države i boljitak društvene zajednice. Imamo neuspješnu pravnu državu, a povrh svega zakone koji evidentno upropaštavanje prostora ne progone kao kazneno djelo. Dapače, neki urbanistički planovi mogu vam izazvati muku u želucu, jer je jasno da će posljedice života u takvim kvartovima biti očajne, ali njih su izglasali gradski vijećnici u predviđenoj proceduri. Znalo se događati da desni vijećnici podrže izglasavanje planova ako bi lijevoj koaliciji koja bi bila na vlasti ponestalo ruku, ili bi nekad bilo obrnuto.

Ponekad bismo se zapitali vlada li Splitom nadstranačka mašinerija. Ne zaboravimo na dobit stranih banaka koje su godinama našim ljudima s valutnim kreditima zaračunavale više kamate nego državljanima u matičnim zemljama.

Problem sa Žnjanom nije bio u tome što je Detaljni plan koštao jednu kunu, kako pišu neki komentatori, jer se DPU mijenjao šest puta za ovaj dio Žnjana (usput, nije se na njega odnosila priča o jednoj kuni). Dakle, moglo se sve "popeglati" kako treba, nego je problem što se ključni plan, onaj iz 2000. od kojeg su krenule nevolje, donio prije GUP-a iz 2005. godine.

image
Tom Dubravec/Cropix


Od rušenja nikad ništa

Stari GUP iz 1978. nije propisao parametre gradnje za ova područja, pa je tako preko detaljnih planova politika manipulirala, zajedno s bankama i poduzetnicima, gdje će se i koliko graditi.

S obzirom na to da se u posljednje vrijeme spominje "Dal koning" d.o.o., koji je bio moćna tvrtka prije dvadeset godina, kad su počele ozbiljnije gradnje, valja reći da je jedan od suvlasnika, Zvonko Kotarac, počeo kao asistent na FESB-u, a Marina Wallner bila je pravnica i supruga švedskog časnika koji je radio za mirovne snage. Samo po tome sudeći, ne bi se reklo da su imali početni kapital dovoljan da bi mogli graditi zgrade. Vrata koja su im se otvarala da bi se gradilo na nekim područjima, planovi koji su se donosili i mijenjali, krediti koje su davale banke, poput Hypo banke, politička volja koja je sve podržavala počevši od vremena kad je vladala koalicija SDP-HSLS (od 1997. do 2001.)... sve je to uključivalo određenu skupinu upućenih ljudi.

Vrhunac u ovakvim urbanističkim skandalima bude ako građevinska inspekcija utvrdi da je neka gradnja nelegalna. Ali od rušenja velikih objekata ne bude ništa. No, i za to se našao lijek. Prvo je sredinom dvijetisućitih smišljena dozvola o uporabljivosti zgrade, koja je zamjenjivala uporabnu dozvolu. Referente nije bilo briga kako je izvedeno stanje unutra ako je izvana sve uredu. Investitor je iznutra mogao izgraditi više stanova nego što je prijavio u građevinskoj dozvoli i dobio bi potvrdu o uporabljivosti zgrade ako ne bi premašio vanjske gabarite. No, to nije bilo dovoljno s obzirom na brojne prekršaje, zato se krenulo s legalizacijom, prvom, pa drugom, a spominje se da bi moglo biti i treće.

image
Pripadnici PNUSKOK-a već neko vrijeme "češljaju" dokumentaciju vezanu za izgradnju novog objekta hotela "Ambasador"
Josko Šupić/Cropix

Legalizacija je došla kao božanstvo koje je iznad svega. Novi zavjet kaže da je Isus pretvorio vodu u vino, no legalizacija pretvara bespravno građene kuće koje jedva zadovoljavaju minimalne tehničke uvjete u zakonite objekte, a njihove tvorce u poštene graditelje. Legalizacija je kao da blatnjavu vodu pretvorite u vino.

Thompson je imao svoje razloge zbog kojih je ušao u spor sa susjedima, oni imaju problema s njim, ali glavnu je dobit od njihovih međusobnih nevolja izvukao investitor. Gradeći zgrade protivno propisima, takvi zarađuju na prevarenim kupcima.

No, zašto investitori, banke i neki uključeni političari ne bi tako radili, kad su kazne nerazmjerno malene, organi gonjenja ne ubijaju se od truda da otkriju nedjela, a oštrica zakona previše je tupa da bi kaznila počinitelje? Koliko je puta Državno odvjetništvo za slučajeve bespravne gradnje gdje je investitor prodavao "višak" stanova podizalo optužnice pod osnovanom sumnjom za gospodarski kriminal i koliko je sudskih presuda izrečeno?

U Italiji se zna da mafija stoji iza građevinskih muljaža, zna se da i u nekim razvijenijim zemljama građevinski lobiji potiču korupciju. Kod nas nadležna tijela slabo istražuju te teme. Reklo bi se da kriminala u tom sektoru nema, iako je stanje u prostoru kriminalno loše. O nekvaliteti prostornoplanske dokumentacije na osnovi koje se gradi i problemima da se dođe do zadovoljavajućih rješenja svjedoče izvještaji o stanju u prostoru koje podnose nadležna tijela. Dakle, problem je očit, postoji, na njemu se ostvaruje velik profit, svi to vide, no nadležni slabo istražuju u kojoj je mjeri na djelu pranje novca, a rijetko se u javnom govoru spominje lihvarenje koje provode strane banke sudjelujući u upropaštavanju našeg prostora.

Nema pravog kriminala

Kada čitate razne službene izvještaje, ispada da su krivi neučinkovita administracija, nepregledna šuma propisa, dvoznačni zakoni koji se stalno mijenjaju, nedorečenosti ove ili one... No, istina je da se zapravo isplati igrati s one strane zakona u pogledu građevine. Osobito je to bilo izraženo od 2000. do recimo 2010. godine. Na koncu, to i nije pravi kriminal, jer kaže se "nullum crimen sine lege" (nema kaznenog djela bez zakona).

Zakon kažnjava službenike ako svjesno stavljaju potpis na akte koji su protivni zakonu i pogoduju investitorima za ostvarenje dobiti. Problem je što su planovi najčešće, počevši od GUP-a pa do niže razine, već toliko blagonakloni prema devastacijama, odnosno imaju malo zaštitnih mehanizma za kvalitetno razvijanje grada, da kršenje zakona jedva da je potrebno. Osobito jer grad uglavnom nije pokriven detaljnijim planovima pa se parametri i odredbe za gradnju uzimaju na osnovi onoga što propisuje GUP, što tumačenja referenata čini "fluidnijim".

Dok liječnik koji našteti zdravlju pacijenta može biti sudski gonjen, čak i otpušten, dotle se ono što trajno devastira prostor uglavnom tretira kao prekršaj, a šanse da se sruši vrlo su malene.

Ukratko, ako pacijentu izvadite pogrešan bubreg, o vama će se pisati kao o monstrumu, slika će vam osvanuti u medijima. Ako sudjelujete u uništavanju grada, oduzimajući mu ono što čini dostojanstvo življenja u takvoj sredini, vjerojatno se neće ništa dogoditi jer će dozvole biti pokrivene nakaradnim planovima, a o vama će se čak pisati kao o uglednom poduzetniku. Zašto onda ne biste ubijali grad? Ionako nam treba još koji apartman ili možda stan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. svibanj 2022 20:47