
– Hipodrom imamo. Imamo i aerodrom u Glavicama, Piket se zove i stariji je nego splitski. Imamo sad i baziliku. A ovde mu je pleme i kolino. I do Gospe su tri miseca, pa se ima kad i spremit. Samo triba doć…
Ne triba njima puno, ako čovik znade di su jin botuni: upreš u pravi i sve ti se samo ispriča. Važno je jedino da su u grupi – ne vole jedan na jedan – onda baza bazu stiže, lete batude i sivaju rebatajice.
Zato je obično najbolji izbor gostiona. Po cesti i samački neće niko, samo produže dalje.
Likovi su: Vedran Štor, Frano Jelinčić, Željko Medvid, Ivan Jurić i Ratko Levantin, koji je naletijo samo u prolazu. Ako nas nisu privarili! Sinjska Pijaca, glavna gradska špica. Replike u bunar ubacuje ko prije stigne!
Počelo je oprezno, još se ispituju snage. Pa, je li onda Papa iz Sinja i bi li smijo trčat Alku? I šta mu dođe sinjsko pleme Preost? Nije to slučajno, jedino što je u Pape prezime Prevost, ali ništa zato, poznato je u našemu narodu da se slova gucaju kad riči lome jezik.
A ovo Prevost baš ko da se ubilo da mu se ukine ono “v”. Ko višak.
– Oni su Furlani. Talijani. Ali su bili za Francuze kad je ono Napoleon ukinijo Mletke…
– Kakvi Furlani?!
– Pa ovo sinjsko pleme! Pišu se Preost, a zovu ih da su Furlani. Napoleon je vlada Sinjon šest godina. Francuzi. Od 1805. ili 1806. Do 1812., nemoj me vatat za rič…
– Zabranili su bili Alku! Imali dogovor s Turcima! Otiđi u muzej, tamo će ti sve kazat…
– Bijo je i Marmont Francuz, zapovida čitavon Dalmacijon. Živijo je u Sinju prije nego će se spuštat u Split. Mi mu ne tili dat ulicu, a vi mu odma onu najglavniju u Splitu!
Možda je Ognjen najpoznatiji sinjski Preost. Oni general što je bijo. Pet puta Alku odnijo. Kasnije se u sve usra.
– Sad ispada da mu je did papa! Ognjenu. A jedan je stari papin stric bijo Jakov Furlan. Oni što je u nas konje potkiva…
– Kako ne, ja ga se sićan kad je bijo mali. Lava. Liti bi dolazijo obać toga strica.
Nije to nikakvo čudo. Svak je živ stiza u Sinj od pamtivika, pa je varoš puna ritkih prezimena: ima Dalbello, pa ima Delonga, a ima i Franceschi. Oni više vuku na Mlečiće i Talijane.
– Ko god dođe na kavu, taj i ostane. Tako i ovi moji, Štorovi, došli iz Male Azije, čuli da je dobra paša u Sinjskome polju…
– Evo sad kažu da je i Trump iz Sinja. Da mu je did bijo zapovjednik grada od četrdesetprve do četrdesettreće…
– Mogu onda oba u Društvo Sinjana i Cetinjana!
– I fra Pava Vučković. Što je iz Rame dovejo narod...
Vele naši junaci da smo tribali otić ispod crkve, po novome – bazilike. Pod one velike lipe. Tu da svako popodne sidne Saša Preost.
Malo živi u Berlinu, malo dođe amo. U pensiji. Precizni tokar. Radijo u Mercedesu, šef bijo, svake godine dotra novoga. Nema dice. Sumnjaju neki da je u pitanju slovenski korijen prezimena.
– Nema ti danas puno Preosta, možda desetak: Jašina dica i ćaća in Jašo, rođak Ognjenov. Pavini sin i ćer s unučadi, pa ona mala što radi zubariju. Onda Baldina dva sina, ovi Saša, što smo spominjali, i Vinko. A ima i Ivo Preost, slavodobitnikov ćaća.
– Mi smo u svojti s Preostima. Od dvi sestre dica. Samo ja ne znan više ko je odakle dolazijo. Evo, na primjer, ja: mi smo jedini Levantini ovde.
Došli s Levanta, znaš li di ti je Levant?! U Libanonu i Siriji. Odota najprije u Metkoviće, pa onda u Sinj.
Dali su mu ime da je Ratko. Rodijo je se u ratu, pa ga tako i zapisalo. Ali nije to uvik logika, nije se ni ovi američki Papa rodijo u džungli da bi zato izabra da ga zovu Lavon. Moga je po toj logici bit i Tarzan! Svidilo se njegovin Sinjanima što je baš Lav. Lipše in je nego da je Leon. Ko oni što je bijo u Glembajevima, oni što nije bijo dobar u glavi:
– U mene je prezime Medvid. Ljudi misle da zajebajen. Ja pružin ruku i kažen “Medvid”, a oni kažu “Zec”...
– Ima i Vuk, pa ima Vučić i Vučko. Vučak! Ima i Lisica, Zeca smo rekli, oni su ti iz Krstatica, iz Zečevine…
– Pivac! Iz Zavojana…
– Sokoli iz Rašćana…
– Možemo se mi zajebavat, ali je činjenica da se Crkva triba reformirat. Triba fratrima pustit da se ljudi žene. Nisu pravoslavni budale, bit će manje pedofilije…
Pitali smo družinu kad bi papa Lav moga u Sinj. Nadaju se za Alku i Gospu. Jedino ih muči bosanski kardinal Puljić. Ugura je se bijo prvi do Pape na balkonu.
Ko u onome vicu kad su Mate Biljarista i papa bili zajedno gori na taraci, a ozdala s trga svak se pita ko je ono s Maton.
– A bijo je reka da neće ić! Puljić. Da ga boli…
– Dali mu malo adrenalina, smije se ko mladić! Bojin se da će svrnit papu u Sarajevo, tako su bili i pokojnoga Franu…
Postavilo se logično i škakljivo pitanje: bi li više naroda došlo vidit papu Lava na Hipodrom u Glavicama ili će veća gužva bit ovoga lita na Thompsonovu koncertu u istin tin sinjskin Glavicama?
Teško je se bilo družini složit, ali jedna teza kaže da je više ljudi kupilo kartu za Thompsona na zagrebačkome Hipodromu nego što je papi Frani u sprovodu bilo vjernika.
Ali Frane nije ima rođake u Sinju da mu viču: “Papa Lave, sinjske slave!”
Komentari (0)
Komentiraj