Okrugli stol na temu Što lokalna zajednica (ne) čini za zaštitu žena od nasilja i kako možemo bolje? održan je jučer u Beton kinu MKC-a u organizaciji stranaka Direkt, SDP i Možemo!
Moderatorica Kristina Vidan vodila je razgovor s gošćama: Dunjom Bonacci Skenderović, autoricom istraživanja o partnerskom femicidu u Hrvatskoj „Ili moja ili ničija“; Petrom Sinovčić, koordinatoricom Centra za ženska prava „Vinka Bulić“ udruge Domine; Martom Grbić Barač, voditeljicom Caritasovog skloništa za žrtve nasilja; i Livijom Plančić, predsjednicom udruge Bijeli krug Hrvatske, koje su govorile o izazovima u borbi protiv nasilja nad ženama i mogućim rješenjima.
Alarmi koje ne smijemo ignorirati
U posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je ubijeno više od 400 žena. Samo u 2024. partneri ili bliski članovi obitelji usmrtili su 18 žena, dok su u veljači 2025. prijavljena 507 slučaja obiteljskog nasilja – podaci koji jasno ukazuju na eskalaciju problema.
Stručnjakinje su istaknule konkretne probleme s kojima se suočavaju u svakodnevnom radu s žrtvama, ali i s počiniteljima obiteljskog nasilja u sklopu sudski propisanih tretmana. Petra Sinovčić naglasila je kako bi osnivanje Kriznog centra – sigurne i trajne lokacije za hitno zbrinjavanje žrtava – trebalo biti prioritet. Iako su predstavnici Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije podržali ovaj projekt, njegova realizacija kasni više od dvije godine, dok se žene i dalje zbrinjavaju ad hoc, ponekad i u neadekvatnim uvjetima.
Nedostatni kapaciteti skloništa
Jedino sklonište u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Caritasovo, može primiti samo 12 žena godišnje, dok je prošle godine bilo potrebno zbrinjavanje njih 26. Marta Grbić Barač istaknula je da rad sa žrtvama uključuje psihološko i ekonomsko osnaživanje te stvaranje uvjeta za njihovo osamostaljenje nakon izlaska iz skloništa. Posebno je naglasila važnost prevencije i edukacije o prepoznavanju različitih oblika nasilja, osobito ekonomskog i psihičkog, koji često ostaju nevidljivi okolini i samim žrtvama sve dok ne eskaliraju.
Problem institucionalne neusklađenosti
Livija Plančić iz udruge Bijeli krug Hrvatske istaknula je nužnost boljeg umrežavanja institucija i organizacija u rješavanju visokorizičnih slučajeva, kao i manjak sredstava i stručnjaka u radu s počiniteljima nasilja.
„Sufinanciranje rada s počiniteljima obveza je lokalne samouprave,“ naglasila je Plančić, upozoravajući da bez adekvatne resocijalizacije nasilnici često ponavljaju svoja djela.
Dunja Bonacci Skenderović upozorila je da Hrvatska ne provodi mjere propisane Istanbulskom konvencijom, među kojima su i dovoljan broj skloništa za žene žrtve nasilja. Splitsko-dalmatinska županija posebno se istaknula kao problematična u tom pogledu.
Femicid nije zločin iz strasti – to je planirano ubojstvo
U raspravi o femicidu kao najtragičnijem ishodu partnerskog nasilja, Bonacci Skenderović naglasila je da institucije moraju prepoznati znakove upozorenja – prisilnu kontrolu, uhođenje i prijetnje smrću – kako bi spriječile fatalne ishode.
„U trenutku kada žena odluči prekinuti nasilni odnos i pruži otpor, često dolazi do eskalacije nasilja. Kada prijavi nasilje, situacija je već kritična, a institucije moraju hitno reagirati. Femicid nije ‘ubojstvo iz strasti‘ – to je planirano ubojstvo s karakteristikama likvidacije.“
Zaključak: Hitna potreba za strateškim pristupom
Sudionice su zaključile da je nužan strateški pristup borbi protiv nasilja nad ženama kroz suradnju lokalne samouprave, institucija i udruga. To uključuje kontinuiranu preventivnu edukaciju o nenasilnom rješavanju sukoba i rodnoj ravnopravnosti u obrazovnom sustavu, rad s mladima u riziku, te sustavnu podršku organizacijama koje se bave posljedicama nasilja.
Koherentna i multidisciplinarna strategija borbe protiv nasilja u obitelji mora postati prioritet, a ne samo deklarativni cilj. Osnivanje Kriznog centra bio bi prvi konkretan korak u tom smjeru, stoji u priopćenju s ovog događaja koje je medijima poslala Katarina Prnjak iz splitskog SDP-a.
Komentari (0)
Komentiraj