Dom mladih u Splitu zamišljen je kao ponos mladosti, žarište i pogonski motor nove generacije, da bi naposljetku (p)ostao spomenik nedovršenosti i možda jedini javni objekt u Hrvatskoj na čiju se finalnu izgradnju čeka nevjerojatnih 50 godina!
Tijekom godina, sustavno su se izmjenjivali ambiciozni planovi za konačni završetak ovog prostranog objekta, a preprekama nije bilo kraja. I nedavne odluke o rezanju proračunskih sredstava te preusmjeravanju financija privremeno su usporile dugoočekivanu potpunu rekonstrukciju. Zapravo je nezapamćeno da se tako dugo čeka dovršetak nekog objekta koji se kontinuirano koristi, u kojem god to obliku bilo.
Sama gradnja velebnog objekta počela je davne 1974. godine, uoči nadolazećih Mediteranskih igara, a zgrada u Ulici slobode do danas nije dovršena. Na svojem je putu, uz godine praznog zjapljenja, često mijenjala imena, od Doma omladine, preko Doma mladeži, do Multimedijalnog kulturnog centra.
Prvotnu inicijativu pokrenula je Općinska konferencija Saveza socijalističke omladine, želeći na jednom mjestu objediniti prostore i sadržaje za mlade. Slobodna Dalmacija je 12. prosinca 1974. objavila tekst "Konačno Dom mladih", u kojem je Filip Omelić (26), tadašnji zaposlenik gradske uprave, poručio da o Domu omladine "ne treba više ni raspravljati" jer je krajnje vrijeme da ga mladi Splita dobiju. I eto, još ga nisu dobili.
Turbulentna povijest
Gradnja je onomad financirana prodajom dijela prostora omladinske organizacije, samodoprinosom i novcem Grada, koji je početkom 1977. dodao sedam milijuna dinara. Na pozivnom natječaju izabran je projekt poduzeća "Tehnogradnja", autora Frane Grgurevića, Ede Šegvića i Grge Udovičića, a uz prostore za mlade u zgradu su trebale stati i druge društveno-političke organizacije, klubovi, umjetnička društva, sportske udruge te RTV centar.
Dio objekata dovršen je za Igre 1979. godine, no već je tada ponestalo novca, a dio je čekao provedbeni urbanistički plan iz 1980. I opet je Slobodna Dalmacija 1987. godine, na desetu obljetnicu početka gradnje, objavila tekst "Neslavni jubilej Doma omladine", uz želju da se zgrada dovrši sljedeće godine. Naravno, opet do toga nije došlo. Projekt je mijenjan, a posljednja je podignuta zgrada Zavoda za platni promet 1992. godine, i to na mjestu predviđenom za sportsku dvoranu.
Devedesetih je Dom ostao u roh-bau fazi, bez novca za krupnija ulaganja. Grad je 1996. osnovao Kulturno središte mladih, a od 2004. zgradom upravlja Multimedijalni kulturni centar. Udruge su prostore uređivale same, onoliko koliko su im dopuštali volja vlasti i novac, pa su nastali galerija i Beton-kino.
Nakon kampanje "Dom mladih – mladima", Grad je u lipnju 2001. godine Koaliciji udruga mladih, prvoj takvoj u Hrvatskoj, dodijelio neuređeni betonski podrum koji su same opremile za koncerte, izložbe i radionice, te je tako nastao klub "Kocka". Ministarstvo kulture je pak 2012. najavilo ulaganje iz europskih fondova, a Grad i Županija pridružili su se u proljeće 2013., kad je projekt dobio status regionalnog razvojnog projekta, no do radova ni tada nije došlo.
Danas Dom funkcionira kao improvizirani centar nezavisne kulture. Vlasnik je Grad Split, njime upravlja MKC, a koristi ga tridesetak udruga i umjetničkih organizacija koje će se za vrijeme obnove morati iseliti. Bivši gradonačelnik Ivica Puljak predstavio je 2024. kompletan projekt, uz najavu promjene fasade iz "pankerskog" u "tehno" izgled. Planiralo se uložiti 25 milijuna eura, no onda je došla još jedna kočnica, izmjena građevinske dozvole zbog revidiranog projektnog rješenja i smanjenih sredstava financiranja.
Minimalno i - robusno
Ljudi koji stoje iza projekta obnove, oni koji su Domu najveća podrška i vodilja, svakako su arhitekti Miranda Veljačić i Dinko Peračić, supružnici koji godinama impresioniraju svojim vizijama javnog prostora te u skladu s time osvajaju brojne nagrade. Kao osnivači aktivno djeluju i unutar "Platforme 9.81", arhitektonskog kolektiva i instituta za istraživanja u arhitekturi koji je osnovan još 2000. godine, te se neumorno i dalje zalažu za to da konačno vidimo finaliziran projekt.
Kako nam kažu, ovaj projekt obuhvaća rekonstrukciju cijele zgrade, uz različit intenzitet zahvata u pojedinim prostorima. Cilj je da Dom mladih dobije sigurne, pristupačne i funkcionalne prostore za programe koji se u njemu već odvijaju, ali i da postane atraktivan za nove inicijative i novu publiku.
– Trenutačno se u zgradi redovito događa kulturni program, ali još uvijek ima dijelova koje nije moguće koristiti ili ne zadovoljavaju minimalne sigurnosne i tehničke uvjete. Projekt je usmjeren upravo prema tome da svi prostori u Domu zadovoljavaju suvremene tehničke propise i da prostor bude organiziran prema novim potrebama. Uređenje će biti vrlo jednostavno, minimalno i robusno.
Ulagat će se samo u nužne sustave i osnovnu razinu uređenja – poručuje ovaj dvojac, te dodaju da zahvati uključuju nove evakuacijske putove i sustave gašenja požara, dizala i više podiznih platformi, prilagodbu prostora osobama smanjene pokretljivosti, obnovu krovova i dijelova pročelja te potrebna ojačanja konstrukcije.
Najvažniji je i najzahtjevniji zahvat uređenje oba auditorija i zajedničke pozornice jer se time aktivira puni kapacitet Doma i otvaraju nove mogućnosti za različite scenske, koncertne i filmske programe.
– U prizemlju se uređuje hol kao zajedničko mjesto boravka i okupljanja. On je ujedno i prepoznatljivi ulazni prostor iz kojeg se pristupa svim ostalim prostorima, nešto što do sada nije postojalo, a važno je za preglednost zgrade i okupljanje svih korisnika, posjetitelja, izvođača i publike. Uz taj unutrašnji trg uređuje se pet dvorana: Beton-kino i višenamjenska dvorana u prizemlju te klub, skate park i prostori za plesne izvedbe i glazbu u podrumu. Dio tih sadržaja već postoji, ali u improviziranim uvjetima. Na gornjim etažama dodaju se dvorane za edukaciju, probe i radionice. Predviđeni su i medijski te studijski prostori u južnoj vertikali – objašnjavaju nam.
Smanjena sredstva
Dotaknuli su se i samog rezanja troškova od strane Grada. Novi okvir iznosi približno 15 milijuna eura, no barem je građevinska dozvola i dalje pravomoćna, i nisu se odali pesimizmu.
– Zadržavamo zahvate potrebne za sigurnost, pristupačnost i funkcioniranje zgrade, dok se dio opreme i složenijih sustava ostavlja za buduća ulaganja. Primjerice, sada se planira izvedba osnovne scenske infrastrukture, a složenija mehanizacija i audiovizualni sustav dopunjavat će se naknadno. Projekt se planira kao niz minimalnih nužnih intervencija, što je princip procesnog projektiranja kojim smo se bavili od početka rada na Domu i koji smo predstavili na Venecijanskom bijenalu 2016. pod geslom "to trebamo – to radimo". Svaki zahvat procjenjujemo prema tome koliko pridonosi korištenju prostora i ograničeni budžet usmjeravamo na ono što je stvarno bitno i prijeko potrebno – tvrde naši sugovornici i smatraju da je i dalje zadržana ideja Doma kao otvorenog prostora stvaranja, susreta i suvremene kulture.
Pitali smo i u kakvom su stanju konstrukcija i instalacije nakon pola stoljeća te je li se pojavilo nešto neočekivano.
– Nosiva je konstrukcija u dobrom stanju, ali ne zadovoljava današnje propise, koji su bitno zahtjevniji od onih po kojima je zgrada izgrađena. Potrebno je izvesti ojačanja stupova, čeličnih krovnih rešetki i nekih slabijih dijelova nosive konstrukcije. Moramo zamijeniti sve hidroizolacije i limene pokrove jer su dotrajali. Instalacijski sustavi uglavnom nisu izvedeni, posebno oni koji se tiču sigurnosti, klimatizacije i ventilacije. Praktički, treba izvesti sve nove instalacije. Zadržat će se samo mali dio postojećih sustava.
Pojedini prostori koji su nedavno uređeni, na primjer Razred, ostat će sačuvani. Zadržat će se i sve unutarnje obloge gdje god je to moguće. Projekt je povezan sa zahvatima na poslovnim prostorima u zgradi i sadržajima u blizini jer je sve izvorno projektirano kao jedan cjeloviti sklop.
Da bi se projekt mogao provesti, trebalo je prethodno urediti odnose s više privatnih tvrtki i javnih ustanova, što je uzelo jako puno vremena i angažmana te je projekt učinilo značajno kompleksnijim – objašnjavaju Veljačić i Peračić, koji su trenutačno u finalnoj fazi prilagodbe projektne dokumentacije novom zadatku i financijskom okviru. Raspisivanje natječaja i ugovaranje izvođača prvi su idući koraci.
‘Zgrada živi‘
Što se tiče modela upravljanja, on se temelji na koncepciji prema kojoj Domom upravlja gradska ustanova Multimedijalni kulturni centar.
– Formalni model upravljanja i pravila korištenja trebaju definirati Grad, MKC i korisnici. Iz naše perspektive, presudni su transparentni uvjeti pristupa, mogućnost sudjelovanja korisnika u odlučivanju te osigurana sredstva za održavanje i programe. Uspjeh obnove mjerit će se prema tome koliko je prostor prilagođen stvarnim korisnicima, ali i prema uvjetima rada i odnosima među svima u zgradi koji taj program stvaraju – smatraju.
– Činjenica da Dom toliko dugo nije dovršen pokazuje koliko je bilo teško osigurati kontinuitet ulaganja u prostor za mlade i suvremenu kulturu. U prostor se ulagalo postupno, uvijek principom minimalnih intervencija, imajući u vidu cjelinu, no uređujući dio po dio. Istodobno, u tim se desetljećima dogodilo mnogo vrijednog. Tijekom godina, napravljeni su ozbiljni iskoraci i preduvjeti za održavanje niza programa. Korisnici su održali zgradu živom, ulagali su u prostore, razvijali programe i stvarali publiku u vrlo zahtjevnim uvjetima.
Ta je zajednica najveći razlog za optimizam. Obnova treba omogućiti da se njezina energija više ulaže u stvaranje, a manje u svladavanje prostornih i tehničkih problema. Dom mladih već ima život, korisnike i publiku. Pred nama je prilika da im osiguramo uvjete koje dugo čekaju i otvorimo prostor onima koji tek dolaze. Geslo "to trebamo – to radimo" i danas za nas znači pažljivo prepoznavati potrebe i pretvarati ih u konkretne prostorne mogućnosti — zaključuju zaslužni arhitekti.
Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....