Evo je jučer nokautiralo gradonačelnika Visa usrid grada. Mica je klupice i kušine na nekome štekatu. Naglasak na ”nekome”. Prošli vikend je Joshua nokautira Prengu u drugoj rundi, cili svit još priča o tome, a već je Hrvoje na Visu pa‘ u prvoj. Na veselje brojnih turista koji vole borilačke sportove. Pogotovo bare knuckle, boks bez rukavica.
Koji dan prije lik je udrija nogon u dičja kolica. Pa je onaj drugi skočija sa stola, valjda ćaća od diteta, video se tu prikida. To be continued. Zapratite nas za više lajkova. Narod se uzjogunija, svi smo slabi na dicu, sve mi moš, ali mi dite ne diraj, jesi čuja!? Pa govore i pišu da liku triba slomit i ruke i noge.
Poznati ugostitelj Ante nija moga proć onon uskon ulicon radi njihova dva-tri stola, pa je malo puka‘, prvo on, pa kolica, vruće je ajme, znoj se cidi, nije lako. Vi koji se nikad niste bavili ugostiteljstvon nikad nećete razumit kako je nama teško. Mislite da je laka i velika lova, a nije, krvavi je to dinar. Doslovno. Ni policija to ne razumi, pa ga je privela.
To je bilo u Primoštenu. U isto vrime, 150 kilometara južnije, u Tučepima su dvojica fizički napali trećega zbog ležaljke. ”Pred mojom djecom su me bacili na pod i tukli, sve zbog ležaljke”. I oni su privedeni, iako su i njihov posao i novac, ka i u onoga barbe u Primoštenu, krvavi. Na Jadranu doslovno krvavi.
Slično se prije dva ljeta događalo u Vodicama, isto je frka oko ležaljki bila u điru. A sigurno se sićate i one scene sa rive na Hvaru kad su se ona dvojica potukla oko toga ko ima pravo iznajmljivat brodice. Prid gostima. Boks bez rukavica je najviše rastući borilački sport u svijetu. Na Hvaru živi primjer kako sport i turizam idu ruku pod ruku, da su jedno drugome prilika.
Vis, Primošten, Tučepi, Vodice, Hvar... Lipo raspoređeno. Upoznaj Hrvatsku da bi je volio. Jbg, znate kakvi su južnjaci, temperametni. Udre im krv u glavu. Pa se dovate za svaki stol i stolicu, klupicu i kušin, za ležaljke, brodice, jet skijeve, za svaku kuglu sladoleda, za svaki liz. Jer se sve masno naplaćuje. Nisu to obični kušini, ovi su jači i od Tempurovih. Ovi štancaju pare. Nije to obična tkanina...
Lova. Novac. Pare. Keš. Ratovi su se oduvik vodili zbog žena, zlata i love. Ovi na našoj obali nisu zbog žena. Nego radi love. Bude li love bit će i žena.
Lova, novac, pare, keš. Vila, kućerina, bazen, bungovila, benđo, mečka, bokunić broda, zlatni lanac, tetovaža sidra...
Zato živci pucaju. Nema za svih. Kale su tisne, nema mista za moj i tvoj štekat, a ni plaže nisu bog zna kolike, nađi drugu za mećat svoje ležaljke.
Živci pucaju, razum se gubi. Pomračenje uma zbog novca. Argumenti i razgovor uzmiču pred pohlepom, šake su jedini argument i razgovor u pohlepi. Sve ljudsko nestaje, materijalno je jedini kriterij vrijednosti i životnog uspjeha. Ko ima više.
U trci za novcem ljudskost se potpuno izgubila. Spremni na najgore, samo da je koji euro više u džepu. Vadi kume, keš, keš, nema noćas oš, neš... Takujin sve deblji, duša sva tanja. Pa rade šake. U Primoštenu, Tučepima, Vodicama, na Visu, Hvaru.... E da, taksiste san zaboravija u ciloj ovoj priči, a i zaštitare koji se tuku za pravo čuvanja nekog objekta.
U Splitu je na Gripama u deseti misec Golden Fight 14. Mi koji volimo borilačke sportove ne moremo dočekat. A ni svjesni nismo da on već cilo lito traje duž naše obale. Glavne face nisu Martinjak, Patrlj i Stupalo, nego iznajmljivači svega i svačega.
U ringu imamo kickbox, mma, bare knuckle, klasični boks, a ovdje borbe na otvorenom za pojaseve u drugim kategorijama: za naslov glavnog iznajmljivača ležaljki, za prvaka u veličini štekata, za pojas najboljemu u iznajmljivanju brodica... Fight card se može upotpuniti i borbom za šampiona "oćeš da ti umočim?" prodaje sladoleda.
Bare knuckle, naravno. Bez rukavica. U prirodnom ambijentu, pred gostima. Para vrti di burgija neće.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....