O nekim jelima rasprave se vode godinama, a o nekim stoljećima no kako god da jest, jaja Benedikt spadaju u ona jela koja, premda nimalo spektakularna, izazivaju rasprave i demantije širom svijeta.
Vrlo jednostavno jelo, prikladno za doručak, tvrde Amerikanci, nastalo je u New Yorku. Prema jednoj verziji priče, prvi put je 1860. posluženo za Legranda Benedicta, financijaša s Wall Streeta i njegovu suprugu, gospođu Annu Louisu u New Yorku, u restoranu Delmonico, prvom takvom objektu koji je uopće ikad otvoren u Americi. Gospođi se ništa s jelovnika nije dopalo pa je zamolila da joj se pripremi nešto čega nema, nešto novo, nešto s jajima, a kuhar Charles Ranhofer je tada navodno brzinom munje smislio obrok s jajima koja će kasnije postati poznata kao jaja Benedict.
Međutim, iz New Yorka je puštena i druga priča, a ona se tiče Waldorf hotela koji je otvoren 1893. da bi samo godinu dana kasnije nekog jutra nakon pijanke u njega svratio broker, burzovni mešetar, bonvivan i teški ženskaroš Lemuel Benedict s mračnim mamurlukom. Obratio se znamenitom Oscaru Tschirkyiju, kojem nitko od Amerikanaca nije znao izgovoriti prezime, ali je bilo dovoljno reći samo Oscar d‘Waldorf i sve je bilo jasno svakome. Taj maître d‘hotel, jedna vrsta domaćina i šefa hotela i restorana, smućkao mu je doručak osobno. Kako Oscar nije bio vičan kuhar, spremio mu je jednostavan doručak – jaja, kruh tostiran na maslacu, šunka, holandski umak... Tako su, prema toj verziji priče, nastala jaja Benedict.
Iz radionice istog Oskara koji je 50 godina bio zaštitno lice najelitnijeg hotela New Yorka svoga doba, nastala je i Waldorf salata, sukladna Oskarovim kulinarskim vještinama. Nula bodova! Ali vrlo efektnih nula bodova... Waldorfska salata je salata od voća i orašastih plodova obično napravljena od celera, svježih jabuka, oraha i grožđa, prelivena majonezom i tradicionalno poslužena na podlozi od zelene salate kao predjelo ili lagani obrok. Jabuke, celer i grožđe mogu biti zeleni, što harmonizira paletu boja jela. Izvorno vrlo jednostavna kombinacija predstavljena je 14. ožujka 1893. na dobrotvornom balu u čast dječje bolnice St. Mary u hotelu Waldorf u New Yorku što je bio debi ovog i danas slavnog hotela koji je bio službeno otvoren samo dan ranije. Taj je event bio istodobno i debi švicarskog izbjeglice Oscara Tschirkyija, tada 26-godišnjaka koji je samo dan ranije postao prvi maître d‘hotel Waldorfa. Svaka mu čast - maître d‘hotel je zbilja imao ... Jaja! Taj je za svoj 70. rođendan na slavljeničkom ručku na kojem su bili najugledniji bogatuni New Yorka, poslužio - juhu i govedinu na lešo! Jer on to najviše voli...
Priča o jajima Benedikt ima, međutim, i znatno starije izvore od Oscara i hotela Waldorf. Navodno su jaja Benedikt nastala davno prije negoli su Amerikanci preuzeli dobar dio primata u produkciji priča koje ih prikazuju jačim i većim i od svemira. Riječ je o jajima kakva su u Vatikanu pripremali za fragilnog Papu Benedikta XIII, pravim imenom Pietro Orsini koji je imenovan kao postariji, 76-godišnji Petrov nasljednik, i bio je Papa od 1724. do 1730. godine. Benedikt XIII imao je kroničnih želučanih problema te mu je bila preporučena lagana hrana, a jaja Benedikt su, ako je suditi po njegovim tadašnjim nutricionistima, bila vrlo lagana spiza. Valjda nije imao žučne kamence? Inače mu jaja definitivno ne bi bila nimalo laka... Svakako, receptura jaja za Papu je bila relativno jednostavna – treba na pari, u onome što i sad zovemo ‘banjo Marija‘, izmutiti holandski umak, poklopiti ga da se ne hladi, a onda poširati jaja te ih položiti na zapečene polovice ‘bublica‘, već i tada poznatih engleskih muffina, te sve skupa preliti umakom.
Papa Benedikt je usprkos slabom želucu, imao odlučnu narav. Recimo, on je zabranio vrlo profitabilnu lutriju što mu u Rimu nije doprinijelo popularnosti pa ju je njegov nasljednik Klement XII. ozakonio već 1731. godine, godinu dana nakon što je Benedikt umro. U Rimu se Pietro Orsini usredotočio na svoju ulogu biskupa te se posebno bavio posvećivanjem crkava, posjećivanjem bolesnika, dijeljenjem sakramenata i vjeronaukom. Bio je zabrinut za svećeničku disciplinu i oštro je protestirao zbog ekstravagancije koju je vidio oko sebe pa je, recimo, zabranio nošenje pompoznih perika i brada, a bogami, dao je sagraditi i poseban zatvor za prekršitelje disciplinskih pravila. No to s jajima vjerojatno nema nikakve veze.
No s jajima i to Benediktovim ima veze jedna od novovjekih inačica iste, papinske spize. Papa Benedikt XVI, rođen kao Joseph Alois Ratzinger koji je lani preminuo kao prvi papa iz Njemačke nakon skoro 500 godina i kao prvi papa koji se za života povukao s dužnosti prije deset godina kad je dao i danas neobjašnjenu ostavku, dobio je germansku verziju originalnih jaja Benedict. Jaja Benedikt XVI umjesto engleskih pogačica imaju raženi kruh, ali su im, u skladu s tradicijom papinog njemačkoga zavičaja, vatikanski kuhari dodavali i – kobasicu. To je pak značajno ojačalo jaja, kako kalorijski tako i... U svakom pogledu! Uostalom, Papa Ratzinger je doživio 95 godina... A te se godine u zube ne gledaju!
Papina jaja
Izmućene žumanjke, limunov sok, bijeli papar i žlicu vode kuhvati na pari, potom dodati otopljeni maslac, dodajući u zdjelu u kojoj se umak kuha po jednu ili dvije žlice odjednom uz stalno miješanje smjese. Ako ‘holandez‘ počne biti pregust, treba dodati žličicu ili dvije vruće vode te nastaviti mutiti dok se sav maslac ne sjedini. Treba dodati sol, a zatim maknuti s vatre te stavite poklopac na tavu kako bi umak ostao topao. U velikom loncu napola punom vode kad zakuha treba dodati nekoliko žlica kvasine. U vodu tada treba pažljivo razbiti jaja i ostaviti ih da se kuhaju dvije do tri minute tako da žumanjci ostanu mekani u sredini. Jaja se potom izvade iz vode šupljikavom žlicom i stave na topli tanjur. Dok se jaja poširaju, engleske muffine treba prepeći na vrelom limu namazanom maslacem, a onda tostirane muffine premazati omekšalim maslacem te ih poklopiti jednim poširanim jajetom. Na to se prelije holandski umak i služi odmah.