Ante i Davorka Babić iz Unešića ni slutili nisu da će se njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo "Agroturizam sv. Jure" krajem prošle godine naći među osam najboljih turističkih seljačkih domaćinstava u Hrvatskoj.
Danas s ponosom okreću pogled na Zlatnu povelju "Suncokret ruralnog turizma Hrvatske 2017." koju su odmah nakon povratka iz Zagreba zakačili na zid, na vidljivo mjesto, tako da je gost s vrata odmah ugleda. Ovu prestižnu nagradu dodjeljuje Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj "Klub članova Selo", koja djeluje već 20 godina.
"Suncokret" ih iznenadio
– Pojma nismo imali i ostali smo bez teksta kad su nas obavijestili o nagradi i pozvali na dodjelu 19. prosinca u zagrebački hotel "Academia". Nisam u tom trenutku razmišljao o značenju nagrade, nego samo o tome kako ću ja to proći... Tamo došla televizija, novinara ka u priči, daji izjave, a mene uhvatila neka nervoza. Još kad su me pozvali u "Dobro jutro, Hrvatska" uživo... Lako je sad sjediti s vama za stolom i pričati za novine, ali ta dva dana... Uh, preživio sam, dobro je – kaže Ante.
U razgovor se uključuje supruga mu Davorka i kaže kako im je tek tada bilo jasno zašto je nekoliko njih iz Šibenika, iz Županijske turističke zajednice, krajem studenog došlo s jednom osobom iz Zagreba u obilazak njihova imanja. Kasnije su doznali da je to bila Dijana Katica, predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj.
– Mislili smo da je to neko redovno posjećivanje OPG-ova, nisu nam rekli zašto su došli, a mi nismo pitali. Poslikali su svaki detalj, rekli da je lipo i otišli. Eto, tako je bilo. A sad nam je drago, jer je to priznanje za naš trud i rad koji ulažemo sve ove godine, za ukupni ambijent i autentičan izgled – kaže Davorka.
I komisija je, baš kao i mi, ostala iznenađena kad su im otkrili da kamena kuća, konoba u kojoj u starinskom ambijentu i domaćoj spizi uživaju gosti, nije originalna, nego dobra replika dalmatinske kamene kuće koju su iz temelja podigli od kamena kupljenog od vlasnika starih kuća.
Ne treba nam bazen
Sve je počelo prije desetak godina, kad su odlučili krenuti u seoski turizam. Registrirali su OPG, kreditno se zadužili i – malo-pomalo – podigli objekt, uredili obiteljsku kuću, okoliš, podizali i školovali troje djece... Nije bilo lako, kažu. Pioniri su turizma u unešićkom kraju i danas su još uvijek jedini koji na svojem domaćinstvu poslužuju domaću hranu i piće.
– Znate kako je pala odluka? Gledali smo na TV-u reportažu iz nekog malog mista u Istri, isto u zaleđu, i rekli – idemo i mi pokušati. Davorka je davno ostala bez posla, ja sam zaposlen u HŽ-u, a imamo imanja, volje i znamo što želimo. Nije bilo lako, ali zadovoljni smo ovim što smo napravili i nemamo namjeru više ulagati. Ne trebaju nam sobe za smještaj turista ili bazen jer se ne mislimo baviti iznajmljivanjem, već kao i dosad – primati grupe koje se najave i po dogovoru spremiti hranu – govori Ante.
Uglavnom se radi o domaćim grupama, ljudima iz Šibenika i Splita koji rado dolaze na dobru spizu i piće. Odgovara im intimni, gotovo obiteljski ugođaj, gostoljubivost domaćina te odvojenost od gradske gužve i velikih restorana u koje ljudi ulaze i izlaze. Ovdje, u seoskoj idili, mogu se opustit, zapivat, dobro pojest i popit, zaigrat na balote...
– Možemo primiti do 40 osoba, pa ovdje neki naruče ručak povodom krštenja ili krizme. Prošle smo godine u suradnji s jednom turističkom agencijom imali i prvi autobus turista koji je uopće došao u Unešić. Ali nemamo dobra iskustva s agencijom i nećemo to više raditi. Ovako je najbolje. Dođe grupa od deset, petnaest ili više ljudi, nas dvoje sve pripremimo, i ako imamo dvije, tri grupe u desetak dana, mi zadovoljni – kaže Ante.
Sezona od pečenice i jaja
Na ogromnom imanju uzgajaju povrće, drže kokoši i svinje, pa se u pušnici suše pršuti, pancete i pečenice, a oni gotovi vise u konobi. Sad nije sezona, ali u ograđenom otvorenom prostoru oko 1000 kvadrata uzgajaju i po stotinjak domaćih pivaca, dok janjce, sir i ostalo što nemaju kupuju kod mještana.
– Sad nam najbolje ide meso ispod peke, posebno pivci. Oni od pet mjeseci najbolji su ispod peke, a juha od pivca koji ima sedam, osam mjeseci pravi je afrodizijak. Nije više "in" janje s ražnja, to se traži kad je krštenje ili krizma, čisto zbog tradicije, ali sve što je ispod peke kuri – govori Ante. Davorka dodaje da manje ide i pršut, a svi će rado pojesti juhu od žitarica i domaći kolač nakon obroka. Kako se netko od njih dvoje ne bi osjetio "poslovno ugrožnim", među njima postoji neformalna podjela posla.
– Davorka sprema juhe, rižot, fritule, kolače, a ja sam zadužen za gradele i peku – veli Ante.
– E, on vam peče i prisnicu ispod peke! To vam je kruh bez kvasa, a ljudi je obožavaju. A prava je poslastica u komad prisnice staviti dvi, tri fete pršuta dok je još topla – dodala je Davorka. Sad je sezona od pečenice i jaja te kiselog kupusa, pa i to dobro prolazi u konobi Babićevih. Na kraju nam rekoše da su zahvaljujući Zlatnoj povelji i medijima, posebno televiziji, već stigle narudžbe za travanj i svibanj, i to čak iz Pule i Međimurja.
