Ove je godine na Krki zabilježen bolji start sezone negoli 2020., jer je lani nakon što smo uletjeli u epidemiju korone "lockdown" duže trajao. Iako NP Krka radi cijele godine, može se reći da je dinamika 2021. krenula u travnju kad je zabilježeno 13 tisuća posjetitelja. A u samo desetak dana svibnja Krku je obišlo 9800 gostiju.
– U ove proljetne dane – reći će nam Tihana Jurić iz službe za odnose s javnošću NP Krka s kojom smo pošli u ophod – najviše gostiju koristi se našim novim izletničkim ekološkim brodovima na električni pogon, koji uz udobnost pružaju izniman kontakt s prirodom. Zbog toga smo ove godine uveli i novu izletničku liniju iz Skradina do jezerca – izvorište Torak u Čikoli. To je vrlo atraktivna lokacija s pogledom na drevnu starohrvatsku utvrdu Ključicu iz 13. stoljeća ponad brine Čikole i na njezin kanjon. Jezero je promjera oko 150 metara, a sam izvor vode je na njegovu dnu, na dubini od oko 30 metara. Tu vodu pijemo i u Šibeniku.
U ovo vrijeme, pored Skradinskoga buka, posebno je privlačan Roški slap gdje sve buja od netaknute prirode i sa svojih tek nekoliko stalnih stanovnika. A prije toga, put nas je odveo na skradinsku stranu obale Krke, na Remetić gdje visovački fratri obrađuju vinograd i povrtnjake.
Mađarski Hrvati pohode Visovac
– Ovdje su nam u gostima do prije nekoliko dana bili Hrvati iz mađarskoga grada Dušnoka, njih četvorica, i pomagali nam pri obradi polja – rekao nam je fra Stojan Damjanović, domagistar samostanskog novicijata. To su naši redoviti i dragi gosti koji ne zaboravljaju domovinu svojih predaka.
animljivo je, dodat će fra Stojan, da su ovdje, u Šibenik došli pohađati tečaj za brodovođe za plovidbu Dunavom, što će im se i tamo priznati, uživaju u okolnoj prirodi i miru Visovca i mole se s nama pri našim obredima.
Još 2012. godine na Visovcu smo susreli i upoznali mađarskoga Hrvata Petra Balotaya, tada gradonačelnika Dušnoka, mjesta pretežito nastanjenog Hrvatima. Sada je sa sobom doveo i sina Petra.
U Roškome slapu, dočekuje nas pravo carstvu vegetacije uz proširenu rijeku, šum slapova i ptica koje su kružile nad klisurama.
Od posjetitelja susreli smo samo tri cure iz obližnjih Miljevaca, u jednom od dva ugostiteljska objekta koji rade, dok privezani brodovi čekaju goste za plovidbu Krkom nizvodno, do Visovca.
Svratili smo do staroga znanca Ante Marasovića, starosjedioca Roškoga slapa koji je na toj lokaciji nezamjenjiva osoba za svakog došljaka i koji cijelu povijest toga kraja ima u malom prstu.
Ante se sjećamo još od šezdesetih godina prošloga stoljeća kad smo ondje dolazili praviti reportaže o snimanju filmova o Winnetou, poglavici Indijanaca, prema romanu Karla Maya, njemačkoga pisca. Ante Marasović tada je statirao u filmu i družio se u starom restoranu Frane Širinića Vranjice s poznatim glumcima Pierreom Briceom, Lexom Barkerom, Grangerom Stewartom, Elke Sommer i drugima.
Tada ni novinarima nisu trebale nikakve propusnice niti pomoć glasnogovornika za kontakte s filmskim zvijezdama onoga vremena.
Kad smo jednom prigodom za našu priču razgovarali sa slavnim Stewartom, divio se podneblju u koji je došao i na kraju susreta nam poklonio kubanske cigare, prave "havane". Njihova kutija još postoji.
Svega toga smo se prisjetili i pri ovom dolasku u Roški slap. Antu smo u satima odmora zatekli u društvu s prijateljem Tomislavom Prpom. Iz obitelji toliko vezane za Roški slap, njegove stare mlinice, hidroelektranu iz 1910. godine. Dobroćudni Ante je već desetljećima neslužbeni vodič i tumač prošlosti i sadašnjosti na prostorima Roškoga slapa i okolice.
– Eto prijatelju, obratio nam se Ante, sad prikupljamo snage za novo ljeto, koje će nam, vjerujemo, malo olakšati život. Dabogda i bez korone. Imamo već stranih turista u prolazu, ima i naših izletnika. I kako vidite, ovdje nam ne trebaju maske.
Sunce se rumenilo na zapadu, kad smo se autom uspinjali brinom nad umirenom rijekom, jednim od najljepših predjela na cijelome toku Krke.