Teški socijalni slučaj hrvatskog branitelja i dragovoljca Domovinskog rata Marijana Zlateca, koji je čak 1750 dana proveo u borbenom sektoru, napokon je uspješno riješen.
Tekstovi u Slobodnoj Dalmaciji ipak su imali odjeka, na reakciju Ministarstva branitelja ipak nije trebalo dugo čekati. Baš kako nam je i najavio, uoči vikenda Rogoznicu je posjetio državni tajnik Ivan Vukić Niper i napokon donio dobre vijesti: branitelju Zlatecu osiguran je smještaj u uređenoj garsonijeri u Šibeniku.
Marijan Zlatec prihvatio je ruku spasa, zapravo, jasno je da je sve ovo vrijeme čeznuo za tim da mu je netko uopće pruži.
Prava životna drama ovog branitelja teške sudbine započela je kad je Ministarstvo državne imovine raspisalo natječaj za najam zgrade koja se nalazi na atraktivnoj lokaciji usred rogozničke rive, a koncem siječnja organizirano je i neuspjelo razgledanje objekta. Došlo je dvadesetak, možda i tridesetak zainteresiranih iz svih krajeva Hrvatske, ali u zgradu nisu mogli!
Vrata nekog budućeg restorana ili motela čvrsto je s unutarnje strane zabarikadirao Zlatec, koji gotovo dva desetljeća živi, bolje rečeno, životari u tom derutnom prostoru bez vode i struje, dakle, i bez grijanja, bez tuša, iza zidova koji skrivaju prljavu i razrušenu unutrašnjost zgrade u kojoj su neki vidjeli mogućnost za dobru zaradu, a nesretni Zlatec tek nužni krov nad glavom. Licitacija na neviđeno ipak je održana u Zagrebu, prije desetak dana Ministarstvo državne imovine izabralo je najboljeg ponuditelja. Marijan Zlatec mora se seliti, odluka je pala.
’Ne mogu više ovako!’
– Rado bismo mu osigurali smještaj u Rogoznici, što je bila njegova želja, ali Ministarstvo branitelja i Ministarstvo državne imovine nemaju stanova na tom području. Danas smo saznali od načelnice Sandre Jakelić da i Općina Rogoznica u svojem vlasništvu nema nekretnina ni stanova. Osim garsonijere, Zlatec će u Šibeniku još dobiti svu potrebnu pomoć i medicinsku skrb. Branitelje s 1750 dana borbenog sektora Ministarstvo branitelja ne ostavlja na ulici! – naglasio je državni tajnik Vukić.
Posebnu brigu o branitelju Zlatecu u Šibeniku će voditi i županijska Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.
– Osigurana mu je gerontodomaćica, prijevoz, a naša udruga dobila je europski novac za punu skrb preko projekta “Ruka pomoći – rekao je Luka Petrina, predsjednik županijske organizacije UDVDR-a RH.
Sve bi to palo u vodu, i garsonijera, pomoć braniteljske udruge i psihosocijalna pomoć, da Marijan Zlatec nije prihvatio preseljenje u Šibenik. Ovih dana nešto se u njemu prelomilo, prvi put osjetio je humanost na djelu od šire zajednice, konačno vjeruje da mu ljudi žele pomoći i da je bitan. Hrabro je izišao iz svoje osame i suočio se s medijima, s ljudima iz lokalne i županijske braniteljske udruge i s državnim tajnikom. Svima je pružio ruku. Doslovno.
Sretan završetak
– Volim Rogoznicu, ona je moj dom, tu su mi prijatelji, ali ovako više ne mogu! Dok sam bio mlađi i zdraviji, mogao sam podnositi ovako teške uvjete, moram otići. Hladno mi je, nemam se gdje okupati, obrijati. Ovo nije život. Vjerujem ovim ljudima, zahvalan sam u prvom redu Slobodnoj Dalmaciji, Điradi po Rogoznici na organizaciji skupa potpore i svim mladim ljudima, braniteljima i Rogozničanima koji su došli na skup – rekao je Zlatec.
Najam ili prodaja jedne derutne zgrade nasred rogozničke rive razotkrila je tako strašnu priču jednog hrvatskog branitelja, njegova iznenadna “vidljivost” zbog nečinjenja uznemirila je mnoge, ali je i pomogla da priča dobije sretniji završetak. Marijan Zlatec u toj ruševini više nije mogao živjeti, nije to svih ovih dugih godina bio ni stan, ni dom ni život, nego polako, ali sigurno nestajanje još relativno mladog čovjeka u dobi od 52 godine.
Da se ne zaboravi: kao golobradi mladić dragovoljno je krenuo u rat. Njegov ratni put započeo je u 113. šibenskoj brigadi, a okončan je u 4. gardijskoj brigadi.