Tradicionalno, pred svake izbore se kod nas otvara vječita tema o racionalizaciji, ili reformi javne uprave. U međuvremenu svi govore o potrebi ukidanja bar dijela općina i gradova koji nisu opravdali taj status, a neki su pak, gorljivi zagovornici ukidanja županija za koje smatraju da su u ovako preorganiziranoj lokalnoj i regionalnoj administraciji-suvišne. Ništa drugačije nije ni pred ove parlamentarne izbore, iako je potpuno jasno da će novi ustroj, usvoji li se, biti neprimjenjiv za buduće lokalne izbore 2021.
Prof.Ivan Koprić predviđa da bi se tek na lokalne izbore 2025. moglo ići s novim teritorijalnim ustrojem koji bi reducirao znatan broj općina i gradova, ukinuo županije i supstituirao ih s nekoliko regija. U opticaju je nekoliko različitih prijedloga novog modela teritorijalnog ustroja, među kojima je i onaj kojeg zagovara Stranka s imenom i prezimenom.
Administraciju Dalmacije oni bi reducirali na jednu efikasnu regiju umjesto sadašnje četiri županije. Umjesto 4 župana i 9 dožupana, regijom bi upravljao jedan zajednički upravitelj s dva zamjenika. Umjesto sadašnjih 176 županijskih vijećnika bilo bi tri-četiri puta manje regionalnih predstavnika, umjesto 38 županijskih pročelnika svega njih desetak, Konzekventno tomu bila bi jedna turistička zajednica s jedinstvenom turističkom strategijom i jedinstvenim cjenikom, jedan proračun, sve javne nabave vodile bi se na jednom mjestu, pa bi takav ustroj donio, tvrde predlagači iz Stranke s imenom i prezimenom, milijunske uštede. Skupštinska zasijedanja održavala bi se kvartalno s “mjestom radnje”od Zadra do Dubrovnika, kako ne bi bilo prigovora ni za majorizaciju ni za minorizaciju bilo koga.
Prijedlog Stranke s imenom i prezimenom je samo jedan od ponuđenih modela kojima je tendencija optimizirati javnu upravu, i lokalnu samoupravu, sa sadašnjih 555 jedinica, svesti na razumnu mjeru.
Ovdje ćemo se pozabaviti prijedlogom po kojemu bi Šibensko-kninska županija bila svedena na četiri jedinice: Šibenik, Knin, Drniš i Vodice. Ilustracije radi, Skradin bi izgubio status grada i zajedno s Kistanjama bi bio priključen ili Šibeniku ili Kninu, oko čega nema čvrstog stava. Općina Stankovici bi se opet vratila pod okrilje Benkovca, mada je s aspekta udaljenosti, praktičnosti i prirodnog gravitiranja dvojbeno zašto ne Vodicama ili Šibeniku. Promina traži novog “tutora” između Drniša i Knina, a općine Primošten, Rogoznica i Marina udružile bi se ili sa Šibenikom ili s Trogirom. Vrlika, koja je danas dio Splitsko-dalmatinske županije, bi, kako se predlaže, došla pod kapu Drniša.
Reagiranja “na terenu” redom govore isto: Kome god se priključili, sadašnjim čelnicima općina je uglavnom svejedno, jer sadašnji status, za stanovništvo koje živi na tom području, smatraju najboljim rješenjem, najfunkcionalnijim i za razvoj tih sredina najdjelotvornijim.
Sirotinja sa sirotinjom
Drniški gradonačelnik Josip Begonja nije vidio nikakav dokument koji govori o budućem teritorijalnom ustroju, i čudom se čudi otkud Vrlika i Drniš zajedno, a nikad kroz povijest te dvije administrativne zajednice nisu gravitirale jedna drugoj.
- Ajme sirotinji sa sirotinjom, kratko je komentirao Begonja ovu zamisao. Podsjetit će kako su sve općine nastale cijepanjem općine Drniš nekad pripadale nerazvijenom području i naslanjale se financijski na državne potpore za nerazvijene. Begonja se zalaže za sagledavanje fiskalnih kapaciteta svake jedinice lokalne samouprave kao ključnog kriterija u budućem procesu teritorijalno-adminsitrativnog preoblikovanja. One s malim fiskalnim kapacitetom, koje ovise o državnom proračunu treba limitirati u ovlastima u odnosu na one s većim kapacitetima. U svakom slučaju,kaže, ako se već prekraja karte gradova i općina, koga pripojiti kome treba pitati stanovništvo koje na tom području živi.
- Primjerice, logično je da općina Promina i zbog zemljišnika, i katastra itd. bude vezana na Drniš, za razliku od Vrlike koja je u drugoj županiji, i s kojom Drnišani nisu dijelili ni školu, ni matični ured, niti su imali nekih dodirnih točaka. Za nas bi to bila samo nova briga, a taman smo ispali iz potpomognutih područja i krenuli uzlaznom putanjom, i da sad dobijemo kamen oko vrata, pa zar je to razumno?- pita se Begonja.
Načelnik općine Stankovci Željko Baradić, kao da je jedva dočekao da ga netko priupita nešto o tome.
- Budemo li se kao općina nekomu pripajali, vjerujte, nama je, uz dužno poštovanje, svejedno hoće li to biti Vodice ili Benkovac. Obje su solucije za nas loše, jer su Stankovci kao samostalna općina apsolutno opravdali svoje postojanje. Do 1993. smo bili u sastavu općine Benkovac koja je bila u samom vrhu najnerazvijenijih općina u Hrvatskoj. Nije bilo ni vrtića, ni asfalta, ni vode, a javna rasvjeta nam je bila tako daleko kao da smo u drugoj galaksiji. A onda je Vlada donijela odluku o osnivanju općine Stankovci, ponajviše zbog obnove ratom devastiranog područja i to je tada imalo punog smisla i opravdanja. A danas? Ako će stanovnici Stankovaca novim preustrojem dobiti bolju kvalitetu života i veći standard, odmah potpisujem taj model. Ali, ja u to iskreno ne vjerujem… - s neodobravanjem će Baradić.
Kilometri asfalta
Kad je 1997. izabran za načelnika općine, proračun im je, kako kaže, bio 897.000 kuna, a danas je 11 milijuna.
- Dobro se sjećam dana kad bi platili vodu i struju, a na računu bi nam ostalo 4000 kuna, i to je za nas bilo bogatstvo. Sela su bila zapuštena u svim segmentima. Vrtićka djeca smještena su u zgradu izgrađenu 1901., koja je nekad bila škola. Ali, hvala bogu, izgradili smo novi vrtić u centru Stankovaca, vrijedan milijun eura, i uskoro ćemo ih prebaciti u taj novi objekt. A da ne govorim o kilometrima asfalta koje smo izgradili. Pa danas je neasfaltirana cesta u Stankovcima turistička atrakcija! Riješili smo vodu, javnu rasvjetu… Imamo 40 gospodarskih subjekata od kojih tijekom koronakrize njih samo šest nije radilo. U Stankovcima roditelji deset godina nisu plaćali vrtić za djecu, a od prije godinu dana smo uveli participaciju od 10 posto. Već deset godina za svako novorođeno dijete dajemo 7000 kuna. Subvencioniramo školske knjige za učenike s iznosom od oko 110.000 kuna, a kad je tu obvezu preuzela Vlada, općina je izdvojila oko 95.000 kuna za ostale školske potrepštine, radne bilježnice, bojice, pernice… U općini imamo 34 studenta i svi oni svakog mjeseca iz proračuna primaju po tisuću kuna. Općinska uprava ima tri zaposlena i oni nas mjesečno stoje 28.000 kuna s doprinosima, a za studente dajemo 34.000 kuna svaki mjesec! Znate li još neku općinu koja izdvaja više za studente nego za općinsku administraciju ?
Ukratko, reći će nam na kraju Baradić, neka me netko uvjeri da će nam s ukidanjem općine i pripajanjem Vodicama ili Benkovcu, svejedno, biti bolje, i ja ću to bespogovorno prihvatiti. Ali, to je nemoguće! Sve ću, stoga, napraviti, da snagom argumenata dokažem da je ukidanje općine za Stankovce loše rješenje, poručio je Baradić.
Mnogi smatraju da bi financijska samoodrživost općine trebala biti ključni kriterij njezinog opstanka. No, čini se da za autore prijedloga koji Šibensko-kninsku županiju svodi na svega 4 jedinice, to nije bilo ključno. Jer, po spomenutom modelu čak i vrlo razvijene turističke općine poput Primoštena i Rogoznice, dijelom i Marine, ovu reformu ne bi preživjele, već bi se sve tri trebale priključiti ili Šibeniku, ili Trogiru. Marina je i dosad bila s Trogirom u istoj, Splitsko-dalmatinskoj županiji, ali Primošten i Rogoznica su oduvijek bili naslonjeni na Šibenik. No, njima odavno ne treba “tutor”…
Načelnica Rogoznice Sandra Jakelić zastupa tezu da svaka općina koja ima svoje prihode i financijski kapacitet, koja može vlastitim sredstvima ulagati u infrastrukturu i razvijati se samostalno, treba opstati. A Primošten i Rogoznica su, zajedno s Vodicama, po indeksu razvijenosti u samom vrhu...
- Ako se vratimo u Šibenik, ili odemo u Split ili Trogir bit ćemo ponovo zanemareni od velikih centara. Svaka samoodrživa jedinica lokalne samouprave treba zadržati svoju pravnu osobnost- uvjerena je rogoznička načelnica.
Ništa drugačije ne misli ni skradinski gradonačelnik Antonijo Brajković, čiji bi se grad, zajedno s općinom Kistanje pripojio ili Kninu ili Šibeniku.
- Legitimno je razgovarati o teritorijalnom preustroju, ali moje je mišljenje da je ovaj ustroj iz 1993. i dobar i održiv, kaže Brajković. Skradin je imao status općine do 1961.. Reorganizacijom teritorijalnog ustroja 1993. ponovo je postao općina, a od 1997. ima status grada.
- Za Skradin je ovaj teritorijalni okvir dobar jer smo kroz njega realizirali niz projekata koje ne bi mogli kao dio neke druge administrativno-teritorijalne cjeline. Uostalom, bili smo dio općine Šibenik koja je tada bila jedna od infrastrukturno najnerazvijenijih u Hrvatskoj. Tek 2004-2005. smo dobili kanalizaciju, a Skradin je kao povijesna Scradona imao kanalizacijski sustav još u antičko doba. Grad je danas samoodrživ i sposoban financirati svoje projekte iz gradskog proračuna i iz europskih fondova.Da smo dio veće teritorijalne jedinice, sumnjam da bi s tim projektima došli na red.
S druge strane,kaže, bude li se moralo, logično je da se Kistanje eventualno pripoje Kninu jer mu prirodno gravitiraju,a Skradin Šibeniku.Ali, s tim ishodom ne bi bio sretan, iako je Šibenik udaljen samo 19 kilometara od Skradina i gospodarsko je, administrativno i kulturno središte županije. S druge strane udruživanje Skradina i Kistanja u jednu općinu, zbog ogromne površine, izrazito rijetke naseljenosti i malih fiskalnih kapaciteta, nemoguća je misija.
-Mi smo za zadržavanje postojećeg ustroja jer nam on omogućava tempo i dinamiku realizacije projekata kakav ne bi bio moguć da smo utopljeni u veću teritorijalnu cjelinu, reći će Brajković, gotovo u riječ isto kako to govore i ostale kolege (grado)načelnici.
Mještani na šteti
Neki su i oštriji u kritiziranju ovog prijedloga. Recimo, načelnik općine Kistanje Goran Reljić, u čudu se pita kako su tvorci novog ustroja zamislili da bi to moglo funkcionirati, kako će se servisirati usluge građanima ako na tako velikom prostoru, poput Kistanja koje se protežu na oko 240 kvadratnih kilometara, nema javnog servisa u vidu općinske uprave.
- Ako nema načelnika općina, oni se moraju supstituirati s mjesnim odborima, i opet će nekog trebati platiti za posao koji će morati obavljati, jer nitko danas neće volontirati- veli Reljić.
- Činili smo sve da dobijemo policiju, matični ured, ispostavu Nacionalnog parka i druge bitne službe, a sada sve to anuliramo i ukidamo općinu? Mislim da je to populistički i u funkcionalnom smislu neće donijeti ništa dobro!
Reljić ističe problem udaljenosti nekih sadašnjih općina od budućeg administrativnog centra, bilo da je riječ o Kninu ili Šibeniku ili Skradinu. Recimo, kaže, kako onaj u Skradinu može osigurati sve potrebne usluge nekomu u Mokrom Polju od kojega je kilometrima daleko. Ili kako će Knin servisirati stanovnike u Erveniku i Plavnu uz one u Kistanjama, i Đevrskama. To je ogroman prostor, preko 450 kilometara kvadratnih i takav je model megasustava ovdje neprimjenjiv. Imali bi možda dva zaposlena manje, ali neusporedivo lošiju razinu usluga i nižu kvalitetu života. Svi!A ne zaboravimo, u ovoj priči čovjek mora biti najvažniji. Ako mene pitate, od takvog ustroja najviše će ispaštati građani. Zamislite samo da u Kistanjama neko umre,a nema rodbine, i nema općine. Tko će se pobrinuti za njegovu sahranu? Knin? Ma dajte! Mene samo zanima hoće li moj otac u Ivoševcima dobiti uslugu koju treba. Čisto sumnjam. Svejedno mi je bi li se pripajali Šibeniku ili Kninu, jer je to gotovo jednako nefunkcionalno, a ovo što sada imamo je za nas optimalno. Zamislite da gradonačelnik Šibenika mora misliti što se događa u Parčićima ili Ivoševcu. Možemo biti populisti i reći da, mislit će o svakom dijelu svoje lokalne jedinice, ali znamo da realno to nije tako…zaključuje Reljić.
Županije su problem
Kninski gradonačelnik Marko Jelić, koji podupire Stranku s imenom i prezimenom, upućuje nas na njihov prijedlog novog teritorijalnog ustroja.
- Radi se o funkcionalnom okrupnjavanju ali bez oduzimanja pravne osobnosti, i s neusporedivo manjom administracijom. Bez obzira što mnogi misle da nam ne treba toliki broj općina, treba imati na umu da preglomazni sustavi ne bi mogli osigurati dovoljnu i sustavnu brigu za potrebe svih svojih stanovnika, kaže Jelić. Razlikuje održive općine, a to su mahom one priobalne, turističke, koje su stabilne i puno više uprihoduju nego troše, od onih koje više troše negoli uprihoduju, što znači da su tu radi uhljeba. A jedinice lokalne samouprave se uspostavljaju radi potreba i interesa svih ljudi koji tu žive, a ne samo radi malog broja onih koji se tu uhljebljuju. Upravo administrativnim spajanjem poboljšala bi se kvaliteta života i građani bi, tvrdi Jelić, dobili bolju i pravodobniju uslugu.
- Ali, temeljni problem nisu općine nego županije. A njih nitko službeno ne dovodi u pitanje jer su to novi centri moći. Određene stranke gube utjecaj na lokalnim razinama i sve češće se taj utjecaj seli k nezavisnim opcijama, pa se ide na to da se ukidaju općine u kojima raste njihov utjecaj, umjesto da se dokinu županije.
Pravi smisao novog ustroja je decentralizacija regionalnog tipa, ali bez županija. Moj je stav- napominje Jelić- da općine koje su samoodržive ne trebaju gubiti samostalnost. A što se tiče konkretnih promjena, pa Knin i Vrlika su, zajedno s Kijevom i Civljanima, i dosad surađivali oko nekih zajedničkih pitanja i interesa, kao što je,recimo Park prirode Dinara. Svaka općina ili grad, ima suradnju sa svojim susjedima i tako jača svoje kapacitete. A samo spajanje općina i gradova je podložno raspravama, treba vidjeti strategije i otvoriti tu temu. Ne bi bilo dobro, reći će kninski gradonačelnik da nekoj maloj općini koju pripojite, oduzmete pravnu osobnost i financijska sredstva, jer megasustavi nisu dobri. Treba ostati pravna osobnost općine i zajamčeni financijski okviri koji garantiraju da će funkcionirati. U protivnom ćemo imati novu veliku depopulaciju. Dakle, one općine koje su financijski i funkcionalno održive treba sačuvati, a one koje nisu funkcionalne i žive od državnih dotacija, koje nemaju ljudskih ni administrativnih kapaciteta, nemaju ni smisla, ali tim ljudima treba pomoći na drugi način.
Digitalizacija je bitna
Trogirski gradonačelnik Ante Bilić vjeruje da su danas svi svjesni kako je regionalni preustroj Hrvatske nužan, a da je jedina razlika u tome tko je spreman, a tko nije spreman provesti potrebnu reformu. Situacija s koronavirusom pokazala je na dnevnoj razini kako ovolika rascjepkanost komplicira živote i bespotrebno košta građane,smatra Bilić.
- Kad govorimo o malim općinama bar smo u našem, dalmatinskom zaleđu, svjedoci mora takvih općina koje nemaju fiskalni kapacitet niti za isplate plaća već im i za to treba pomoć države. Kao takve, njihovi zaposlenici i čelnici postaju sami sebi svrha i nemaju smisla. Istovremeno imate pojedine općine koje se moguće nikad ne bi razvile na način na koje jesu da nisu bile samostalne kao što je nama susjedni Okrug. Ključ je građanima na određenim područjima pružiti što kvalitetniju uslugu, a država treba stvoriti okvir kako će to funkcionirati, pa da primjerice nema svaka jedinica lokalne samouprave svoju komunalnu tvrtku, jednako kao što je ograničeno da izdvajanja za plaće ne smiju biti veća od 20 posto proračuna, što je također previše, i odudara od zemalja koje često nazivamo uzorima.
Trogirski gradonačelnik ocjenjuje da je nužna decentralizacija državnih funkcija te više novca i ovlasti lokalnim samoupravama koje bolje znaju svoje potrebe i mogu biti ekspeditivnije i reaktivnije po pitanju manjih infrastrukturnih projekata koji sada jako kasne zbog prevelike administracije i razina ovlasti.
A kad je o županijama riječ, njegov stav je da treba ukinuti i Splitsko-dalmatinsku i Šibensko-kninsku te da moraju postati dio iste regije, što je i Bilićev odgovor o Rogoznici, Primoštenu i Marini, odnosno njihovom priključivanju Šibeniku ili Trogiru..
- Pred nama je prilika da kroz digitalizaciju dođemo do efikasnije države, s manje razina, manje troškova i boljom uslugom za građane, kazao nam je gradonačelnik Trogira.
Petrina pobornik reforme
Reforma lokalne ali ne i regionalne (županijske) samouprave, nova je politička mantra koja će nekima, na predstojećim parlamentarnim izborima, biti ulaznica u Sabor, smatra primoštenski načelnik Stipe Petrina, koji je pobornik reforme, ali ne ishitreno i bez objektivnog snimanja stanja na terenu.
-Primjerice, Italiji ima preko 8500 općina, u kojoj broj stanovnika i veličina područja osciliraju od nevjerojatne brojke od 2,5 mil. stanovnika (općina Rim) do tek 32 stanovnika, što govori da broj ljudi nije presudna kategorija, već funkcionalna opravdanost postojanja jedinice- ističe Petrina.
U svojevrsnu reformu lokalne samouprave, navodi se u očitovanju primoštenskog načelnika, nezavisni Stipe Petrina, uz potporu članova svoje liste, krenuo je još davne 2001. godine kad riječ reforma nikome nije niti padala na pamet (a kamoli svrgavanje HDZ-a s vlasti). Ministar Malenica danas ove 2020. godine najavljuje „rješavanje“ dijela problema u vidu zamjenika dužnosnika (pretpostavljam zamjenika župana, gradonačelnika i općinskih načelnika) s platne liste dok je nezavisni Petrina, uz svoje kolege, ovu “reformu” proveo još u 2001. godini. U svih 5 mandata tako ni jedan zamjenik načelnika nije primao plaću niti volontersku naknadu za svoj rad. (podsjetimo župan Pauk ima 3 zamjenika a gradonačelnik Burić 2).
Postavlja se pitanje što zamjenici rade ako stručni dio posla obavlja pročelnik odnosno pročelnici. Isto tako nije za vjerovati da bi zamjenici imali apsolutnu samostalnost da odlučuju o resorima koji su im pro forme dodijeljeni. Ili u slučaju županije kada se iz izvješća župana jasno vidi da ne samo da on nema posla već da posla nemaju ni njegovi zamjenici osim ukoliko je to stavljanje vijenaca na grob žrtvama ratova. Dakle apsolutna podrška reformama ali onim opravdanim i suštinskim. Reforme, na našoj mikro razini proveli smo prije skoro dva desetljeća.
- Što se tiče prijedloga o spajanju općina s drugim jedinicama, (suštinski udruživanju općina koje su slabije u veću cjelinu, odnosno udruživanje službi i pogona) samo po sebi nije loš prijedlog, a to smo predlagali još 2013. kad smo formirali stranku NL Stipe Petrina, odnosno zastupali još 2011. godine kad smo prvi put izašli na parlamentane izbore. U svakom slučaju problem nisu tzv. uspješne općine koje su samodostatne i koje ispunjavaju svoju svrhu već one koje su nastale iz političkih razloga, a takvih je mnogo. Sasvim je jasno da općine koje traže i trebaju državnu potporu za svoju opstojnost nemaju opravdanje. Međutim sasvim su ishitreni i neopravdani zahtjevi da se robuje nekakvim zamišljenim brojkama od primjerice 100 općina. Nama treba financijska i funkcionalna decentralizacija i stvari će za građane biti kudikamo bolje, naravno uz uvjet da politička pripadnost pojedine jedinice nije ometajući faktor za ostvarivanje realnih ciljeva, kao što je to slučaj danas.
Općina Primošten je, stoji u očitovanju, od situacije kada je 2001. Ured državne revizije predložio ukidanje općine, jer ne može zadovoljiti potrebe građana, (po godinu dana službenici nisu primali plaće a ostali zaposlenici 2 godine, imovine nije bilo, općinska uprava “nabila” je 2 proračuna minusa, a prijetila je ovrha nad jedinom zgradom općinske uprave u centru radi neplaćenih komunalni računa.) NLSP je od proračuna u 2001. godine od 2,5 milijuna kuna, došao na 30 milijuna kuna, i prva od svih naših općina u županiji krenula u kapitalne infrastrukturne zahvate, osluškujući potrebe građana. Nama nisu trebali fondovi da bi izgradili novu općinsku zgradu, dječji vrtić, knjižnicu. Radi povećanja kvalitete života građana izgradili smo ogromnu zagradu tzv. Dom zdravlja gdje su smještene sve usluge u zdravstvu, a sad radimo i na domu za stare i nemoćne. Općina je za razliku od drugih zadržala i unaprijedila komunalno poduzeće ali i osnovala i zadržala komunalno poduzeće za odvodnju. Primošten je napravio nebrojeno puno dobrih poteza (ne samo od 500 km uređenih poljskih puteva, radi čega nam je za preko 400 posto porastao broj angažiranih u poljoprivredi) u kojima su nas kao primjer slijedile druge općine (mahom sredstvima državne pomoći i EU fondova), dok smo mi sve postizali svojim novcem.
Dakle, ne bi htjeli po jednom od ovih prijedloga da se Primošten “kazni” i pripoji nas Šibeniku ili Trogiru jer to ne bi bilo opravdano. S druge strane kad bi se stvorila mega općina financijski gledano Primošten, Rogoznica pa i Marina imali bi proračun koji bi konkurirao brojnim gradovima. U stvari formalno nije niti važno hoćemo li se zvati općina, grad, mjesni odbor, nama je važno da novac koji se stvara ostaje i investira ondje gdje se stvorio, odnosno da se vraća ljudima koji ga daju. Jasno je da je upravo radi takve dobre politike vrijednost apartmana porasla na nevjerojatnih 3000 EUR-a, a cijena zemljišta, radi promišljene komunalne politike, višestruko je porasla,dakle, vrijednost ulaganja i pametno promišljanje je doveo do rezultata, a to je bolji standard građana.
Što se tiče službi a najveće kritike upravo idu u tom pravcu jer je dojam da jed. loklane samouprave služe za uhljebljivanje (sam župan to je priznao), mi zapošljavamo kvalitetan kadar koji mora raditi jer nema na koga prebaciti posao-dakle ne zapošljavamo uhljebe niti radi političkog mira zadržavamo kadar koji se nije pokazao kvalitetnim- dakle dajemo otkaze! U skoro punih 20 godina broj zaposlenih nije se povećavao ostao je na 8, a tek prošle godine uzeli smo još jednog pravnika. Primjerice uštede su goleme kad postojeći kadar pruža svoju pomoć i znanje svima koji su u sustavu dakle i ustanovama i poduzećima ali i udrugama civilnog društva i građanima. Dakle, mi djelujemo po načelima ekonomičnosti i učinkovitosti.
Reforma ukoliko želi biti učinkovita mora se provesti sustavno. Za početak trebalo bi se utvrditi da li (uopće) sve jedinice zadovoljavaju razloge radi kojih su osnovane. Politiziranje trebalo se izbjeći jednostavnom odredbom o volonterskom radu predstavničkih tijela i ograničavanju broju zaposlenih u službama. Tada će se politikom baviti oni koji zaista žele dobro svom okruženju, a uprave će morati zapošljavati najbolje, jer oni drugi jednostavno neće moći napraviti posao.
Prilikom donošenja odluke bit će nužno saslušati razloge svih dionika a za početak može se krenuti od činjenice da od 556 jedinica (općina i gradovi), čak 303 spada u nekakvo potpomognuto područje. Od 8 razreda po indeksu razvijenosti, Primošten je prvi u ŠKŽ ušao u razred 7 (odnosno prije 4 razred) dok su mu se naknadno pridružili Tisno i Rogoznica (ponajviše radi državnih injekcija i pomoći), a država, umjesto da mantra o reformama, bilo bi bolje da rješava konkretne probleme. Primjerice, pitanje Primoštena d.d. i ugovora koji su sklopljeni s većinskim vlasnikom nikad nije riješen do kraja. Da nije tog, od države neriješenog problema, Primošten bi zasigurno bio u posebnom razredu, iznad svih.
Dakle nemamo ništa protiv racionalizacije i udruživanja ali želimo zadržati kontrolu nad svojim sredstvima jer u slučaju da netko preuzme općinu kakvom smo je sad organizirali, ovo bi im bio zlatni rudnik, a znamo kako završava zlato u Hrvatskoj. Mi smo se dokazali ali i pokazali da postojimo isključivo u interesu građana. Vođeni dobrom politikom reforme smo proveli samoinicijativno prije 20 godina. Do sada pokazalo se da „stranačke“ općine itekako zaostaju nad onima koje vode neovisni načelnici i gradonačelnici, zato, poručuje Petrina, svakako sam za životne, a ne na način kako životni i politički anafalbeti predlažu.