Sila (zakona) Boga ne moli, pa makar odredbe pogađale mladu obitelj iz Knina, grada koji je zapeo u nemalim gospodarskim, socijalnim i demografskim tegobama.
U to su se uvjerili supružnici Marija i Dario Ljubas s dvoje malene djece (7 i 2 godine). Ostali su, blago rečeno, zaprepašteni kada im je, nakon prodaje stana u Meštrovićevoj ulici, nedavno stigla "čestitka" od porezne uprave u Kninu.
Prema rješenju, Ljubasi su naknadno dužni platiti 15 tisuća kuna poreza na promet nekretnina, budući da nije ispunjen zakonski rok od 10 godina u kojem nekretninu ne smiju otuđiti da bi bili trajno oslobođeni plaćanja poreza.
Tako je, među ostalim, propisivao Zakon o područjima posebne državne skrbi, koji je na kninskom području važio 2013., kada su Ljubasi kupili stan. Odredbe toga specijalnog Zakona isključivale su primjenu Zakona o porezu na promet nekretnina, koji je vrijedio na većini hrvatskoga ozemlja. U međuvremenu, područja od posebne državne skrbi ukinuta su stupanjem na snagu Zakona o regionalnom razvoju, a s time i spomenuti specijalni propis.
Kupili kuću
Tijekom tih sedam godina koliko su živjeli u stanu kupljenom na tržištu od kredita - a ne dodijeljenom od države – dobili su još jedno dijete i odlučili proširiti stambeni prostor.
U listopadu su prodali stan i u nedalekoj ulici kupili manju obiteljsku kuću u koju još trebaju dosta uložiti da bi u njoj ugodno živjeli, i za to vrijeme preselili su se kod Marijinih roditelja, kninske obitelji teško stradale u Domovinskom ratu. Dariovi su se, inače, u Knin doselili 1998. iz Novog Travnika, BiH.
Ljubase je sada, međutim, sustigao porezni dug od 30-ak tisuća kuna, jer još petnaestak tisuća poreza trebaju platiti za tu kuću. Država je tako, od toliko životne i logične namjere mladog bračnog para koji želi živjeti i podizati obitelj u Kninu da za sebe i dvojicu sinova priskrbi više stambenih "kvadrata" zaradila više nego pristojno, čak dvostruko: porez na promet nekretnina platio je također kupac njihova stana, a Ljubasovi su na neki način penalizirani budući da se porezna uprava poziva na spomenuti 10-godišnji rok iz Zakona o područjima posebne državne skrbi.
Država je uprihodila, a Marija i Dario proživljavaju besane noći ne samo zbog iznosa poreza koji trebaju platiti naknadno, što doživljavaju nepravdom, nego i zato što Dario, inače instruktor u vozačkoj školi, nakon što završi porodiljni dopust koji je on uzeo budući da je plaća supruge veća, odlazi na biro rada.
U njegovoj auto školi posao je opao zbog epidemije i vlasnik ga je već obavijestio da mu ne može produžiti ugovor o radu. Uskoro dakle ostaju, na neki neizvjesni rok, jedino s Marijinim službeničkim prihodom. Pred njima je neveseli Božić, nažalost.
Oni su svakodnevni kruhoborci koji nikad nisu tražili ništa što im ne bi pripadalo. Marija je završila fakultet, Dario (37) je prvostupnik ekonomije, no sa srednjom prometnom bio je i vozač kamiona za sitnu plaću nakon što je nekoliko godina proveo kao pirotehničar na razminiranju.
- Kada sam osjetio da sam ispunio sve sretne prilike koje su mi u nekoliko navrata spasile život, odlučio sam izići iz toga posla. Da nisam, vjerojatno bih stradao u minskom polju - govori ovaj mladi čovjek.
-Vjerujte - dodaje - mislili smo da su s ukidanjem Zakona o područjima od posebne državne skrbi prestale vrijediti i sve njegove odredbe, naročito ako su nepovoljne za porezne obveznike. Ako jest tako, nismo bili službeno upozoreni i jasno je da ćemo platiti porez za kupljenu kuću, koji je za nas bio očekivan i opravdan je, no to da smo državi dužni porez za stan koji nam je bio prva nekretnina, doživljavamo kao kaznu, uvredu i poniženje - govori Dario.
U takvom je tonu Ministarstvu financija sastavio zamolbu za poništenje rješenja koje ih boli i revoltira u isto vrijeme. Smatra da ih se diskriminira, budući da su stan kupili na tržištu, dosta u njega uložili i nije im dodijeljen kao brojnim drugima u Kninu. I sama pomisao da od države zahtijevaju stambeni prostor bila im je odbojna. Kada već normalno žive i rade, tada će vlastitim novcem i trudom osigurati krov nad glavom, razmišljali su tada i danas jednako.
Marija dopunjuje muža da su u vrijeme kupnje stana, 2013. godine zadovoljavali i druge uvjete da budu oslobođeni poreza, te da su u poreznom rješenju pogrešno utvrđene činjenice. Tim više što oni nisu prodali stan i napustili Knin, nego naprotiv, ostaju u tom gradu, no ispada da ih se kažnjava zato što za sebe i djecu žele ostvariti bolje uvjete stanovanja.
Tvrde da se na njih trebaju primijeniti odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina važećeg u zemlji, a ne da su kao Kninjani u nepovoljnijem položaju od nekog iz Zagreba, Splita ili Šibenika, što su također naveli u zamolbi za ispravak poreznog rješenja. Sličan dopis kao resornom ministarstvu uputili su i Uredu predsjednika Vlade, no svi su ih uputili natrag, na Poreznu ispostavu u Kninu koja im je odmjerila porezni dug.
U Zagrebu je drukčije
Da su živjeli u nekom od navedenih gradova, stan bi bez ikakve penalizacije mogli prodati za tri godine, i to u neku ruku izgleda kao paradoks. Naši sugovornici ne znaju, a ni mi nismo uspjeli saznati od Ministarstva uprave koji to dijelovi nekadašnjeg Zakona eventualno i dalje važe retroaktivno, budući da odgovor na naš upit nije stigao do zaključenja teksta.
Ljubasovima daje nadu i istodobno ih pomalo zbunjuje to što su im neki službenici Ministarstva financija u telefonskom razgovoru i neslužbeno kazali da su u pravu, no zasad od toga imaju malo koristi. Idućeg petka trebaju platiti porezni dug, po onoj neumoljivoj "plati pa se žali". Odgovor na žalbu stići će tek za šest mjeseci; ako ne podmire dugovanje na vrijeme sustižu ih zatezne kamate, a jedino što su im kninski poreznici spremni pogodovati jest da plate u ratama.
Sila Boga ne moli, a u Kninu se doima još silenijom…