Šibenik pamti brojne oštre zime minulih desetljeća, a najjača je bila ona u veljači 1956. godine, pa 1962., dvije zime sedamdesetih godina i kasnije, do one već odmakle 2012. godine. A sada se i u Šibeniku, nadamo se zakratko vratilo "malo ledeno doba".
Od te 2012. godine nismo doživjeli ovakve zimske dane koji su polako minuli ali su pokazali da Dalmacija nije nikakva "mala Kalifornija" za kimu, kako se to znalo reći, mada se i tamo u klimi štošta promijenilo.
Živa se spuštala noću na "solidnih" pet Celzija ispod ništice, a danju se kretala jedva stupanj iznad nule. Uz vrlo snažnu buru.
"Pa što, govorili su nam iz zafrkancije, poznatu uzrečicu iz školskih klupa, ako je zima, nije lav!"
Pokazatelj te zimske "idile" oko Valentinova bila je i prava čarolija zamrznutog vodoskoka u Perivoju fra Luje Maruna, pred crkvom Gospe van grada. Na sedrenoj hridi usred vodoskoka iz kojeg su uklonjene vodene kornjače, nakupili su se golemi, na suncu sjajeći "mosuri" leda, što privlači prolaznike i rijeke šetače, služeći im kao privlačan motiv za fotografiranje.
Susreli smo ondje i Jeru Laburu, rečenog vječnoga mladića kako se divi stalaktitima od leda na gromadi sedre, kamena - biljke.
- I jedan zid moje kuće na Gorici, rekao je, građen je od ovakvog materijala donesenog sa Slapova Krke. Izvrsna je izolacija.
- Također i nadvratak prostorije pod slarom naše kuće, star stotinjak godina također je od sedre, uzvratili smo. Danas je to najstrože zabranjeno vaditi s Krke, nacionalnog parka.
A dok smo se mi bavili ledom i mrazem,na Poljani, na zubatu suncu, skupina mladi uživala je u ritmu lokalnog radija preko priručnog razglasa, kao da je okolo pravo proljeće.
Svakom svoje, reklo bi se.