Tko i što sa Šibenikom povezuje jedinstveni Dječji školski muzej otvoren lani na Međunarodni dan muzeja 18. svibnja u Područnoj školi Pongračevo (OŠ "August Šenoa"). Ta škola u jednom od zagrebačkih kvartova diči se jedinim takvim muzejom u zemlji, a vode ga isključivo djeca nižih razreda, koje učitelji nakon temeljne poduke o muzejskom radu jedino brižno usmjeravaju iz daljega i na pomoć su ustreba li im.
Zamisao je potekla od učiteljice Katarine Cvijanović, Šibenčanke djevojačkog prezimena Nimac, a jedna od nekoliko kustosica također ima veze sa Šibenikom. Ona je Maša Roca iz četvrtoga osnovne, unuka Pavla Roce, likovnog pedagoga, dugogodišnjeg voditelja Galerije svetog Krševana i poznatog "festivalca" s MDF-a. Maša, inače, ljetuje na Jadriji kod bake Smilje i dida Pavla, što je samo čini potvrđenom Šibenčankom.
Omiljeno prometalo
Kada smo otkrili osobe, preostaje još odgovoriti na pitanje koji je to predmet, postavljen kao jedan od najzanimljivijih od stotinjak izložaka dječjeg muzeja, poveznica sa Šibenikom?
To je karić na balinjere, omiljeno prometalo-igračka naraštaja šibenske mularije i osobni poklon muzeju Darka Relje Ritma, utemeljitelja senzacionalne šibenske Utrke karića gradskim ulicama. Ali to još nije sve – kao u onoj TV reklami – jer je s Dječjim školskim muzejom suradnju već na početku ostvario i onaj "pravi", Hrvatski školski muzej, kako se vidi na mrežnim stranicama HŠM-a, a zajedničke programe za skoro obilježavanje svoje godišnjice pripremaju i s Muzejom za umjetnost i obrt. Sasvim ozbiljna suradnja dviju muzejskih institucija, da bi čovjek riječ rekao.
K tome, organiziraju i humanitarne akcije za potrebitu djecu, poput tombola, a za pomoć djeci oboljeloj od maligne bolesti maštovito ukrašavaju i redizajniraju nošene cipele koje će također na tombolu u sklopu modne revije koju će prirediti na obilježavanju godišnjice svoga muzeja.
HŠM je na svečanom otvaranju ustanove svojih malenih kolega pred brojnim auditorijem počastio školu Pongračevo izložbom "Biseri školskog muzeja". Uz stalni postav školskog muzeja i njihovu izložbu "Vrati se i zabavi" u drugom krilu zgrade bili su izloženi plakati iz fundusa HŠM-a.
Slične tematike su i izlošci Dječjeg školskog muzeja, koji su također posjetili studenti, zatim štićenici trešnjevačkog Doma za starije i nemoćne, predstavnici projekta "Erasmus" u čijem je sustavu škola te pojedinačni posjetitelji. Najave se, dogovori se termin i tada im maleni kustosi, raspoređeni u dežurstva, bolje reći kustosice iz četvrtoga osnovne prirede vođeni obilazak muzeja.
Knjiga puna pohvala
– Knjiga dojmova puna je pohvala. Nema onog tko se ne oduševi postavom i ozbiljnim pristupom poslu djece koja vode muzej – s ponosom kaže Katarina Cvijanović. Za postavljanje iznimno posjećene izložbe "Vrati se i zabavi" surađivala je s kolegicama Zdenkom Pavlinović i Martinom Miljak, kao i s Mladenom Tenodijem, profesorom informatike.
– Na svečano otvorenje muzeja došli su nam predstavnici pet muzeja i Ministarstva kulture. Zamolili su da ih opet pozovemo na neku priredbu, a na kariću se s oduševljenjem provozala i predstavnica turističke zajednice! Uostalom, kao manje-više svi iz škole prije nego što smo ga očistili i pohranili na njegovo mjesto u muzeju.
Bučno vozilo na čeličnim kotačima je među djecom izazvalo veliko ushićenje, "rulali" smo se po hodniku i dvorištem, a djeca su naučila što je karić i što su to balinjere. Izgovor je zagrebački, ali su naučili! – smije se učiteljica Katarina.
Ni sama nije slutila kolike će promjene muzej unijeti u odgoj i obrazovanje i svakodnevni život škole u Pongračevu. Djeca su s tim radom oslobodila puno kreativnosti, spontanosti i sposobnosti za samostalno rješavanje problema.
U svakodnevni rad muzeja uključeno je desetero djece, sada učenika četvrtog razreda. Zapravo, najviše je riječ o djevojčicama, koje su se pokazale puno boljima od dječaka u komunikaciji kakvu zahtijeva vođenje muzeja i spremno su prihvatile svakodnevna dežurstva, zbog čega u školi ostaju i nakon nastave. Ipak, dvojica dječaka priskoče kao informatičari i fotografi, neki su bili i čuvari te su i oni doprinijeli uspješnom radu muzeja.
Ovako je to opisala Klara Houra, ravnateljica muzeja koju su na tu ozbiljnu dužnost izabrali ostali. Muzej također ima nekoliko kustosica, a s Klarom smo porazgovarali telefonski, uz odobrenje roditelja.
Promijenjen život
– Kada smo se prije otvaranja muzeja dogovarali tko će preuzeti koju dužnost, ja sam imala i partnera na mjestu ravnatelja. On je međutim odustao i sada sam ostala sama, ali mi je velika čast biti ravnateljica jednog takvog muzeja – rekla nam je Klara. Kaže da joj se otada život promijenio. U školi bi joj nekad bilo dosadno nakon napisane zadaće u produženom boravku, a ovako je upoznala jednu novu sebe i drago joj je što pripomaže muzeju, jer je dosada nestala.
– Ni mi djevojke nismo anđeli – priznaje Klara. – Ima nas deset, u muzeju radimo u smjenama i katkad lošije napišemo zadaću, ili imamo loš dan. Tada imamo otkaz iz muzeja jedan dan. Same ga izaberemo i tada u muzeju ništa ne radimo – ispričala je Klara.
Učiteljica Katarina kaže da se rad djece u muzeju s pravom može nazvati školom za život. U toj su aktivnosti, ističe, obuhvaćeni odgoj, obrazovanje, kultura ponašanja, humanitarno djelovanje i vidi se da ih aktivnosti u muzeju ispunjavaju intelektualno i emocionalno.
Potpuno se daju u to, čak su snimile tri radijske emisije "Zavrti zvrk" na HR 1, gostovale na Zagrebačkoj panorami HTV-a i samostalno primale novinare u muzejskom uredu koji smo im dodijelili na korištenje. I ured, te radionicu u kojoj redizajniraju cipele obveza im je održavati čistim – kaže Cvijanović.
– Tko zna kojih još dobrobiti koje sada ne vidimo naš muzej ima za njihov razvoj – drži učiteljica. Složila se s konstatacijom da su za gotovo nula kuna i za cijenu dobre volje u PŠ Pongračevo uspjeli dobiti veliku vrijednost. Da je živ genijalni Mato Lovrak, književnik za djecu čija proza nadahnjuje naraštaje mališana, možda bi o njima napisao roman. To više jer je učiteljevao u njihovoj školi, te su njegov potpis i bilješke u školskom dnevniku, osim učeničke pločice s kredom, najvrjedniji izlošci Dječjeg školskog muzeja.
– Naravno, mislim da bi Lovrak sigurno napisao knjigu o nama! – uvjerena je ravnateljica Klara.