Netko je pred početak rata – ovog zadnjeg – napisao u Sarajevu na fasadi jedne zgrade u centru grada: "Ovo je Srbija!" A onda mu je netko drugi ispod toga nadopisao: "Ovo je pošta, budalo!"
Nešto slično ovih se dana dogodilo i u Šibeniku. Tako je i naša Antifa prije neki dan objavila kako je predzadnjeg dana veljače, na starom groblju Raskrižje, blizu Ražina, srušen "još jedan" spomenik Narodnooslobodilačke borbe, a kao crno na bijelo objavili su i slike porazbijanih kamenih blokova s uklesanim imenom Rade Končara koje su zaprimili.
Objašnjeno je kako je "zaboravljeni spomenik od klesanog kamena, visok četiri metra, barbarski porazbijan na mnoštvo komada". "Vjerojatni razlog zašto je sad i ovaj spomenik nastradao je ime i prezime narodnog heroja Rade Končara na njemu te njegov citat koji je izgovorio pred fašističkim sudom: 'Milost ne tražimo niti bi vam je dali.' Prije par dana je nacionalistička inkvizicija koje se skriva pod imenom nekakve braniteljske koordinacije pobjesnjela jer su gradonačelnik Šibenika i novinari spomenuli ime Rade Končara. Netko je očito iskalio bijes na spomen-kosturnici na kojoj je bilo baš ime Rade Končara. I tako su po zna koji put pljunuli na žrtve fašizma i na prave heroje i branitelje od fašističkog okupatora", napisao je Antifašistički vjesnik. I dodao: "Znamo da fašistima ništa nije sveto pa ni spomen-kosturnica strijeljanih antifašista i aktivista Narodnooslobodilačkog pokreta u Šibeniku. Najhrabriji su u borbi protiv osam desetljeća mrtvih komunista."
Na krivog se namjerili
Eto, pravi su im se javili. Oni koji su najhrabriji u borbi protiv osam desetljeća mrtvih fašista i ustaša, koje vide na svakom koraku. A ako ih nema, onda ih naprosto izmisle. Kao što su ih izmislili i ovaj put. Ali, na krivog su se namjerili. Na Jolu Vukovića, direktora gradskih groblja, koji je, čim su krenule medijske objave i priče o vandalizmu i barbarizmu, fašističkom orgijanju i povampirenim avetima prošlosti, balovima vampira kojima ništa nije sveto, napisao nešto slično onom koji je napisao na zidu: "Ovo je pošta, budalo!"
Odnosno, javno objavio kako je druga Radu i njegov četverometarski monolit barbarski porazbijao na mnoštvo komada nitko drugi do – jedan čempres. Koji je jedno olujno jugo iščupalo prije dvije godine i bacilo ga baš preko spomenika koji je satralo u – paramparčad.
"Pretpostavljajući da će doći do upita o srušenom spomeniku, pri uklanjanju srušenog čempresa, s ciljem smo iza spomenika ostavili srušeni čempres kako bi se svatko mogao uvjeriti kako se ne radi o vandalskom činu, već o prirodnoj nepogodi", poručili su iz gradskog komunalnog poduzeća "Čempresi".
Otkrivajući svu bijedu anonimnih politikanata koji se sakrivaju iza zvučnih imena i prezimena otprije osamdeset godina. Eto, koliko vi, gospodo ili drugovi, sami držite do svetinja u koje se kunete! Dvije vam godine stoje razbijene, a vi o tome nemate pojma, niti o njima vodite računa. Pa što niste organizirali kakve radne akcije, počistili barem to smeće u koje su ti isti spomenici zarasli, pljunuli u šake, uzeli krampove i lopate pa iščupali kupinu i draču, izvukli iz džepa sto kuna, pa kupili i Radi i drugovima odnijeli pod spomenik crvene karanfile ili izvukli ruke iz guzice i ubrali im prve proljetne ljubičice.
Piz... o ugroženosti
Ali ne, kako bi se onda pisale pizdarije o ugroženosti – zvuči poznato, zar ne – i laži o tome kako je u nas izbrisan svaki spomen na antifašiste i antifašističku borbu. U gradu u kojem (do)gradonačelnik i (do)župan, pripadnici vladajućeg HDZ-a, svake godine – i to godinama – nose vijenac i pale svijeće i na spomen-kosturnicu na Kvanju u povodu Dana antifašističke borbe, koji je državni praznik, i na spomenik Radi Končaru na Šubićevac, na dan kada je strijeljan.
U gradu u kojem i potpredsjednik Udruge antifašista – inače, toliko proskribiran i progonjen da ga je HDZ postavio za pročelnika za gospodarstvo u gradskoj upravi – i dandanas, 2021. godine, živi u Mandalini, u ulici koja nosi naziv Milice i Turka. Nazvane tako po Veljku Ožegoviću Turku, zamjeniku komesara prvog bataljuna 8. dalmatinske (šibenske) brigade i njegovoj djevojci Jurković Savinki Milici iz Mandaline.
I ne samo da Turko i dandanas ima svoju ulicu, nego ulicu i dandanas ima i njegova Osma dalmatinska udarna brigada, ni nju nitko nije dirao. Ali zato je dirao Muzej pobjede i oslobođenja Dalmacije u Drugom svjetskom ratu, otvorili su ga antifašisti u HDZ-ovoj utvrdi, gradu Šibeniku, bez čije ga gradske uprave i svesrdne pomoći – materijalne i svake druge – ne bi ni bilo. I ne samo to, nego se i tadašnji i sadašnji HDZ-ov gradonačelnik dr. Željko Burić pojavio na njegovu otvaranju. Nije ga bilo strah da ga netko ne vidi.