Ruku na srce, Dan antifašističke borbe danas nije praznik uz koji se otvaraju pogoni, puštaju prometnice, dovršavaju objekti, zakopavaju prve lopate i u temelje polažu vremenske kapsule. Najviši domet je polaganje vijenca u nekom tihom, samozatajnom mimohodu dužnosnika (najčešće izaslanika...) u rasponu od lokalnih samouprava do državnog vrha a tako hodajući, uglavnom ostavljaju dojam kao da bi se najradije brzinski osvrnuli preko ramena da vide jel' ih ko gleda...
Od cijelog bijeloga svijeta preko kojega je prohujao Drugi svjetski rat tako je ponajviše, valjda i jedino, kod nas, ali pustimo sad to.
Uz Dan antifašističke borbe mali je otok Zlarin pak otvorio „pogon“ od desetak kvadrata, neveliku ali mjestu važnu novu- staru peškariju:
- Kako se danas, nažalost, više zatvara nego otvara, lipo je dikorde otvoriti i ono ča je bilo otvoreno i prije, pa se zatvorilo, pa se opet otvara uređeno i prilagođeno novomu vrimenu, reći će u malom govoru uz otvorenje uređene nekadašnje zlarinske peškarije predsjednik MO Tomislav Kranjac.
- Puno je godišć bila u funkciji, puno se lipih ljog i bokunov prodalo na ovim stolima, vodili su je pokojni Cifulić i sin mu Veko, mepar i Muto jeno vrime, a i niki drugi prije kih se i ne sićan.
U međuvremenu, malena je zlarinska peškarija bila zatvorena. Koristila se ponajviše „za kota o rakije, kuhali smo rakiju i dimili borovinum“,...a onda su je odlučili vratiti u njenu funkciju jer Zlarin mirita uređenu i civiliziranu ribarnicu:
- Naš ribar Vlade (iz pozadine netko vikne Tribunjac!- jer Vlade jest Tribunjac ali- zlarinski...) naš je ribar Vlade najzadovoljniji. Neće više prodavati ribu ispo lumbrele, po zvizdanu i dažu i ispri butige tirati muhe i maške o kašet ribe, gljedati komu tuka prije izmirit i dati, ki je čeka u redu, a ki se tiska prko reda....Sa ima lipu, uređenu peškariju i vodu i struju i mi ćemo čekati u fili a ne ulićati ka ovce sa svih stran ka dosad.
Srdele za svih
I zato je Vlade toga dana Zlarinjane počastio „ribun i vinum, a dati ćemo i mi svoj dija, nismo ni mi za bacit“.
I dali su: vrijedne aktivistice koje su, uzgred, počistile peškariju poslije radova, Jasmina Pihać, Marina Gregov, Vesna Jukić i Ankica Cukrov („Pardon! Ja sam Šeparović!!!“) napravile su pršunate koje u ostatku svijeta zovu fritule, Vladina supruga pofrigala srdelice i napravila riblje paštete, donijeli i vino- baška šta su podijelili, tko je htio, nekoliko kašeta srdela. Lipo na vagu, svakom po kilo. Doteklo i priteklo.
I svačega je još bilo na toj slatkoj maloj fešti koja je okupila i sadašnju mjesnu vlast, i prošlu mjesnu vlast, i fetive i došljake i mlađe i starije. Za desert je bilo i slasnih plodova s murve ispod koje se sve odvijalo - vidjela sam kako Teni guli jednu granu. Svi uzdišu za murvama, voćem naših djetinjstava, a one sveudilj padaju na tlo. Izašle murve iz mode!
Na posljetku, kako je red, Tomislav Kranjac, kapo od mista, zahvalio je svima koji su dali doprinos: Karlu Cimeri na škalji, Ivani Gojanović Mikici na ventilatoru (taj će ubuduće tjerati muhe umjesto Vlade), Ivanu Tabulovu Muci koji je cijelo vrijeme radova davao struju, Damiru Vukovu Kalabrežu za vodu, Toniju Biberici koji im je tokom radova gasio žeđ (...i sretan ti 30 rođendan Toni!...)...
...-a posebna zahvalnost našim meštrima: Branku Celiću, Bakoviću i Igoru, meštru Joži, Draganu Cukrovu i Mladenki Makale.
Naravno, i cijela obitelj Kranjac- a ima ih za vidit!- dala je prilog: mali Tome i Damirka ostakljenje, izrada letvi, silikoniranje, izrada ploče s natpisom i donacija vage, desna očeva ruka Ante majstor za sve i na posljetku- kako se to lijepo kaže- autor projekta otac familije Tomislav Kranjac predsjednik MO Zlarin.
- Još da nam nisu ovo godišće partile naša Juga, Marija i Tomislava ča su svaku večer sedile na katridi ispri peškarije, čakulale grintale, gljedale ki pasaje i lizale sladoled ko Damira, ma one su se naživile (uglavnom preko devedeset...), laka in zemlja a mi gremo dalje.
Sve te lijepe uvodne riječi i svojevrstan scenarij napravio je sjajni zlarinski pjesnik Mladen Truta u čijim fusnotama nalazim i ovu:
„Sada ti Tome par besid i riži kurdelu“.
Kurdelu su, pak, prisikle ruke koje su uredile zlarinsku peškarijicu: Mladenka, Branko, Ante, Drago, Joža, Damir- svaki sa svojim nožicama; bilo je to grupno rezanje vrpce.
Kranjac je na kraju svima čestitao Dan antifašističke borbe, a plemenitom porukom o toj borbi oglasio se i zlarinski župnik don Spomenko Bagarić koji je na samom kraju blagoslovio sve ribare i novbu-staru zlarinsku peškariju.
Amen.