Lokalni izbori su u Šibensko-kninskoj županiji donijeli veće promjene negoli to nominalno izgleda. Od svih, najveća je promjena da je HDZ, nakon gotovo tri desetljeća, u svojoj donedavnoj utvrdi – oporba. Izgubili su poziciju župana, ali i većinu u Županijskoj skupštini. Ništa manje HDZ ne boli i gubitak vlasti u Kninu, zbog njegove simbolike, ali i zbog dosadašnje kontinuirane vladavine u tom gradu. HDZ-ov Nikola Blažević platio je cijenu svoga neodgovornog, bogme i neopreznog, ponašanja u doba korone. Skupo ga je stajalo druženje u jednom kninskom hotelu u vrijeme pandemije i strogih epidemioloških mjera, a još više povjerenje u prijatelje koje je okupio za stolom. Od jednog među njima, koji je prizor kamerom s mobitela ovjekovječio i potom distribuirao medijima, a stranačkog prijatelja s kojim je jeo i pio podmuklo denuncirao.
Zadana riječ
Od te epizode najviše je profitirao Marijo Ćaćić, koji je od Jelića preuzeo "štafetu" kninskoga gradonačelnika. Doduše,moguće je da bi i bez tog pandemijskog incidenta Blažević svejedno "pao" na valu promjena koje su stanovnici županije očigledno priželjkivali.
U šibenskom Gradskom vijeću HDZ se održao na vlasti, Željko Burić je izborio svoj treći gradonačelnički mandat, a vladajuća većina (HDZ i Hrvatski suverenisti) u Vijeću temelji se na "zadanoj riječi". Navodno, nema potpisanih sporazuma, koalicija ni formalnog akta o paktiranju. Tek usmeni dogovor o tzv. projektnoj suradnji... Bit će to "vunena vremena" za Burića, koji bi mogao biti cijeli mandat suočen s ultimatumima Zekanovićevih "suverenista" koji su u startu pokazali da itekako znaju "trgovati", i ono što su na izborima dobili (dva mandata u GV-u Šibenika) skupo prodati.
Mnogi su mislili da se poraz HDZ-a u Šibensko-kninskoj županiji ne može, barem još neko vrijeme, dogoditi, ali, birači su rekli svoje, a nezavisni Marko Jelić, bivši kninski gradonačelnik, sa snažnom potporom nekoliko nezavisnih lista i općinskih načelnika u priobalnom dijelu županije, uzeo je mjeru dugogodišnjem HDZ-ovom županu Goranu Pauku, baš kao što je prije četiri godine porazio i kninsku HDZ-ovu uzdanicu Josipu Rimac.
Signal raspoloženja
Jelićeva je pobjeda najbolji signal raspoloženja u županiji i nezadovoljstva građana politikom i retorikom "zajedničara", zbog čega su dobrim dijelom uskratili povjerenje toj, dosad najmoćnijoj stranci. Jer, HDZ je u županiji na nedavnim izborima osvojio i nekoliko tisuća glasova manje negoli na prošlim (oko 10 posto manje), što je signifikantno. Osim što su prvi put ostali bez župana iz svojih redova, iako s relativno najvećim brojem osvojenih mandata (14 od ukupno 37), ni u Županijskoj skupštini nisu uspjeli formirati većinu, pa je ova, tri desetljeća dominantna i na županijskoj razini neprikosnovena stranka, naposljetku završila u opozicijskim klupama. Zajedno s dva vijećnika Hrvatskih suverenista kojima je odiozna i sama pomisao da bi mogli surađivati s SDSS-om.
Čelnik "suverenista" Hrvoje Zekanović na konstituirajućoj sjednici Županijske skupštine, višekratno je isticao da je u ŽS-u na djelu savez NL Stipe Petrine, Liste Marka Jelića, SDP-a, koalicije Most, DP, Loza, ali i SDSS-a, implicirajući kako se tu radi o prvorazrednom političkom svetogrđu za koje je iznimno važno da građani znaju.
– Nemojte se sramiti, to je legitimno, ali je jako važno da građani znaju tko je sve dio ove koalicije – ustrajavao je Zekanović, ne propuštajući svaki put iznova navesti aktere vladajuće većine u kojoj je i SDSS. Iako je istina da vladajuća većina, koja se, nota bene, o savezništvu dogovorila prije drugog kruga izbora za župana, nije uključila i SDSS, ali je ova manjinska stranka tako formiranoj većini odlučila dati podršku. Bez sporazuma koji bi ih na to obvezivao, bez potpisa i formalnosti.
Mirni Petrina
U Županijskoj skupštini je zavladala ipak ponešto drugačija (postizborna) klima u odnosu na dosadašnju koja je često bila incidentna, ponajviše zbog permanentnog sukoba nezavisnog Stipe Petrine s bivšim županom Goranom Paukom i bivšim predsjednikom Skupštine Nediljkom Dujićem. Pauk je otišao, a Dujić će, pokazalo se već na konstituirajućoj sjednici, nastaviti polemizirati s Petrinom, no, svi su izgledi da bi to mogla biti kamilica u odnosu na ono što se događalo ranije u skupštinskim klupama ŠKŽ-a.
Petrina je izgubio metu, ali i motiv za provociranje protivnika, pa se, vjerojatno zadovoljan izbornim epilogom, ponaša tolerantnije i mirnije nego prije, štoviše, i bez nekog osvetničkog poriva. Dujić, pak, tek treba do kraja osvijestiti da je u predstavničkom tijelu županije HDZ samo opozicija, da njegova više nije "zadnja". Vidjet ćemo kako HDZ igra kao oporba, ali i kako Petrina djeluje s pozicije vlasti, što će biti nesumnjivo zanimljivo.
No, ni približno dramatično kako se prognoziralo, očekujući da će primoštenski načelnik biti mastermind ove koalicije, i de facto vlast u sjeni. Marko Jelić je već dokazao da je osoba s integritetom i da se ne da mamuzati, a njegova bi smirena narav i umjerenost mogla dodatno pridonijeti da mandat ove ŽS prođe bez većih potresa. Ovog trenutka stabilnost mu osigurava 19 vijećnika u ŽS-u (koja zasad ima 37 mjesta), no s dva već izabrana vijećnika SDSS-a i dva dodatna koja će se izabrati na dopunskim izborima za manjinske vijećnike u ŽS, mogla bi to biti komotna, čvrsta, ma koliko šarena, većina od 23 vijećnika. A to realno za rad župana i županijske uprave itekako puno znači.
Zekanovićev pritisak
U Šibeniku, gdje je Gradsko vijeće, za razliku od splitskog, konstituirano iz prvog pokušaja, HDZ je "preživio", ali uz visoku cijenu. Sklopili su koaliciju, iako odbijaju svoj savez tako imenovati, ali to po svim svojim efektima koalicija apsolutno jest, s Hrvatskim suverenistima koji su za svoju potporu tražili i dobili projekt Batižele "pod svoje".
Šibenski gradonačelnik Željko Burić dobio je treći uzastopni mandat, ali on je u gradu realno oduvijek bolje stajao od svoje stranke (HDZ-a), pa ne čudi da Burić i ovog puta pobjeđuje, dok je njegova stranka u Gradskom vijeću bila prisiljena tražiti saveznika, kakvog god, pa makar i Zekanovića koji ga je u kampanji optuživao da je prezadužio grad, i da se više ne kaže "dužan ko Grčka", nego "dužan ko Šibenik", svojedobno ga otvoreno nazivao i lašcem koji falsificira demografske podatke i prikazuje ih povoljnijim negoli jesu, jer se ne usudi priznati da je Šibenik zadnjih godina napustila (iselila) čak četvrtina stanovnika, što je poražavajuće.
Ostatak opozicije (NL Stipe Petrine, SDP, Most, Loza, DP) odbio je bilo kakvo savezništvo s HDZ-om, pa je Burić bio prisiljen osloniti se na dvije "suverenističke" ruke koje bi mu mogle zagorčati ovaj, posljednji mandat u Gradu. S jedne strane bit će pod pritiskom Zekanovićevih zahtjeva, a s druge izložen žestokoj kritici opozicije koja se pokazala dinamičnijom i drčnijom negoli smo na to navikli u GV-u Šibenika. Burić ima sve šanse oprostiti se od politike na najteži način, stiješnjen u moršu koji s jedne strane stišću "suverenisti" a s druge opozicija. Koja se ovog puta čini jača, artikuliranija, rječitija i borbenija no ikad.
Sve u svemu, čeka nas zanimljivo razdoblje vježbanja predstavničke demokracije...