Unutar županije kretanje je slobodno već nekoliko dana bez propusnice, no šibenski otoci, premda su u administrativnom smislu gradske četvrti i dalje su dostupni jedino osobama s prijavljenim boravištem, ili ako Županijski stožer uz razložno opravdanje izda E-propusnicu.
Tako je uostalom na svim hrvatskim škojima, i dobro da jest, jer su napučeni mahom starijim stanovništvom za koje bi infekcija u inače izoliranoj sredini bila pogubna.
Za otoke dakle, “relaksacije” nema i dalje, sve dok traje “lex specialis” Nacionalnog stožera civilne zaštite, a odnosi se zapravo na Odluku o mjerama ograničavanja javnog prijevoza u linijskom obalnom pomorskom prometu, koja je donesena prije mjesec dana i još uvijek je na snazi, podsjeća Danijel Mileta, dogradonačelnik i predsjednik Stožera CZ grada Šibenika. Ta je odluka vrhovna u odnosu na sve druge te propisuje tko smije doći na otok, neovisno o broju brodskih linija, a to su svi s prijavljenim boravištem, djelatnici javnih služba, oni s radnim mjestom važnim za život na otoku poput trgovaca, jednako i radnici na žurnim popravcima infrastrukture.
Brodski taksi
– To je jedina odluka koja još uvijek ograničava putovanje na otoke i poput ostalih donesenih na početku mjera za suzbijanje epidemije koronavirusa prije mjesec dana, očekivali smo da će do kraja ovoga tjedna biti ukinuta ili izmijenjena, poput svih drugih odluka Nacionalnog stožera od toga datuma. Do toga kako vidimo, nije došlo, a da je odredba prestala važiti, onda bi na otoke slobodno mogli dolaziti svi stanovnici Šibensko-kninske županije, a ostali jedino s E-propusnicom – objašnjava Mileta.
No, odluke su jedno, a život je pokazao drugo, napominje Tomislav Kranjac, predsjednik Mjesnog odbora Zlarina, najviše napučenog šibenskog otoka najbližeg kopnu. Jer, ma koliko da su mjere stroge, od njihova donošenja do danas populacija se na tome škoju od 200 i nešto stalnih povećala gotovo još za toliko stanovnika, mahom vlasnika kuća, ali bez stalnog boravišta. “Ilegalaca”, dakle.
– U svoje kuće došlo je dosta Zagrepčana, doslovce preko noći. Dođu do Zablaća, zaobiđu “prugu” Jadrolinije i u brodskom taksiju učas su na škoju. Sve smo te slučajeve uredno prijavili policiji, no osim toga ništa se drugo nije dogodilo, ti su ljudi i dalje na otoku i, srećom, ništa se lošeg nije dogodilo, unatoč visokoj rizičnosti tih dolazaka – govori Kranjac.
Da je netko donio virus, dodaje, na Zlarinu među starijim svijetom bilo bi daleko gore nego na Murteru. Pokopalo bi nas! – uvjeren je predsjednik MO-a te misli – a u mišljenju nije usamljen – da prvotno ograničenje dolaska na otok treba ostati, kako je i odlučeno, do 4. svibnja. Nakon toga treba sagledati prilike i dobro procijeniti, jer nije ni Zlarinjanima svejedno da stoje vitalne, za otok preporodne investicije, poput radova obuhvaćenih projektom “Centar Koralja”.
A opet, životi su najvažniji; zasad, veli, projekt je na čekanju do 15. svibnja, no Kranjac je ipak pomalo zabrinut jer su se ljudi možda i preko mjere oslobodili stege karantene, naročito otkako su zaredali ljepši dani. Ovih dana, primjerice, Stožer je ukinuo mjeru pomoći zlarinskim domaćinstvima jer je postala besmislena.
– Naši volonteri, objašnjava, donesu nekome na kućni prag pet piva iz mjesne trgovine, a nešto poslije ta ista osoba sama otiđe kupiti salatu! –ilustrira Kranjac opuštenije raspoloženje školjara.
Najbolja mjera
Zašto je Zlarinjanima još važno da se ograničenje striktno održi na snazi do predviđenog roka 4. svibnja? Ljudi sa škoja, naime, u Šibeniku imaju barem 200-250 stanova, a velika većina njih je s boravištem u Šibeniku. Da više nema ograničenja kretanja, svi bi oni pohrlili na otok, u svoju starinu, izlažući otočane riziku, objašnjava Kranjac.
Cijelo vrijeme nadalje, tinja i jedna druga opasnost: to su svi oni s formalnim boravištem na škoju, isposlovanim radi povlaštene vozne karte, a zapravo žive u gradu, no pristup otoku im je omogućen.
– Pokušavali smo se u mjesnom stožeru izboriti protiv toga, ali slovo zakona je prevagnulo i tu se ništa ne može. Mislim da je trebalo na mjesec dana odrediti zabranu odlaska iz mjesta stanovanja, a ovako smo, unatoč svoj proklamiranoj zaštiti opet mogli ćopiti vraga... – kaže Kranjac.
Od prvog dana, njegov recept je što dalje od ljudi i to se nakon svega, pokazuje kao najbolja moguća mjera...