Uh... jedva sam našla parking. Šta je ovo, majke ti! Deset uri a Poljana puna ko šipak. Mjesto za invalide je zauzeto pa sam jedva našla jedno "obično". Znate, kako je mjesta sa znakom invalidskih kolica na parkiralištima u gradu malo, Gradski parking nam je izišao u susret, pa za 30 kuna dobijemo godišnju kartu i možemo se parkirati na bilo koje drugo, ali ne duže od dvi ure.
Naravno, samo mi domaći, jer to se ne odnosi na turiste. Nije lako nama domaćima, a kako je tek njima! Zato ih i ne mo'š vidit po gradu. A bome se i ne sićam kad sam zadnji put vidila stranca u invalidskim kolicima, počela je sipati riječi kao iz rukava Marijana Rajić, "majka-zmaj", gurajući u invalidskim kolicima šesnaestogodišnju kćer Niku koja boluje od cerebralne paralize. Mirjana je, inače, i predsjednica šibenske Udruge oboljelih od cerebralne paralize i ostalih tjelesnih invalida "Aurora" i dobro su joj poznate muke i prepreke na koje osobe u invalidskim kolicima nailaze krećući se Krešimirovim gradom.
Kći u naramku
- Di ćemo sad? Masnom ili Kalelargom? Ajmo prvo Masnom (Zagrebačka ulica op.a.), pa ćemo zavirit u koju sa strane, da se uvjerite kako je teško voziti kolica našim uskim ulicama s "milijun" skala. Onda ćemo se vratit, pa Kalelargom do katedrale. Može? Uzela sam ova stara, "radna" kolica jer su lagana, pa mi je lakše dizati ih i spuštat skalama - pitala nas je, sama odgovarala i već krenula kud je zamislila.
- E, moram vam još nešto reći, nastavila je gurajući Niku u kolicima.
- Znate šta je Nika jutros odgovorila babi kad ju je pitala di ide? Digla glavu i kaže:
- Idem pozirati za turističku razglednicu Šibenika, reče Marijana na što se Nika slatko nasmijala.
Kad bolje promislim, Nika je bila u pravu. Njezinu mamu sam nazvala, objasnila joj da bih pisala o problemima i mogućnostima turista u invalidskim kolicima da dođu u šibensku staru gradsku jezgru, nađu adekvatan smještaj u kojem će se zadržati nekoliko dana, posjetiti šibenske tvrđave, katedralu, okupati se na Banju, "prošetati" obalom... Zamolila sam ju da doveze Niku i "na licu" mjesta pokaže kako se bori s preprekama s kojima se moraju suočiti i turisti, iste ili slične sudbine. Pristala je odmah.
Uvjerili smo se koliko spretno upravlja kolicima i nema tog mjesta na kojeg svoju Niku neće dovesti. Ako ne mogu kolica, može ona - s Nikom u naramku.
Stupovi i automobili
- Dobro je dok mogu. Ona je lagana i mogu ju nositi ako zatreba. Vidite i znate... naš grad je vrlo problematičan za osobe u kolicima. Uzbrdo, nizbrdo, pa skale, uske ulice...Na primjer, ako osoba u kolicima Kalelargom, na kojoj nema barijera, dođe do katedrale sv. Jakova, ne može se spustiti na obalu jer su prepreka - skale. Mora se vratiti natrag istim putem, pa oko đardina uz glavnu cestu i tek onda izađe na obalu. To vam je - brat bratu - oko kilometar puta. A taj nogostup oko đardina je vrlo strm i uzak, pa osoba ne može sama upravljati kolicima. Da ne spominjem kako bi s elektromotornima završio na cesti. Dakle, bez pomoći druge osobe ne može nikuda, govori Marijana i dodaje da je to opasno i za dječja kolica, a kako neće biti za invalidska.
- U redu, grad je star i takav je kakav je. Ali, postoje barijere novijeg datuma. Kad se radi nešto novo, kao što je otok ispod spomenika Petru Krešimiru IV. na dnu đardina, napravljen je veliki nagib. I inače, kad se rade prilazi bilo zgradama ili na cesti oni su jako strmi, tako da je pravo umijeće proći gradom u invalidskim kolicima. Imate situaciju da se uređuje neka prometnica, napravi lijep i širok nogostup, tako da bez problema možete kolicima, a onda mudra "Elektra" nasrid nogostupa postavi stup za javnu rasvjetu! Eto barijere, i automatski se morate kolicima spustiti na cestu da je zaobiđete. Isti je problem i s ocrtanim parkirnim mjestima na nogostupu, a to radi naš Gradski parking. To ne smeta samo nama, nego i roditeljima koji tu prolaze s dječjim kolicima kao i osobama koje imaju poteškoća s hodanjem i pomažu se štakama. To su stvari koje bi se - da je malo više dobre volje - mogle izbjeći - navodi Marijana.
Nigdje prilaza
Oznojila se gurajući Niku u kolicima, "pozirale" su Nikolini na skalama i pred drugim barijerama u staroj gradskoj jezgri. Jedva je Marijana "parkirala" Niku ispred vrata nekoliko apartmana, ali kroz niti jedna ne bi ju mogla provesti jer prilaz nije prilagođen osobama u invalidskim kolicima. Naići na bilo kakvu oznaku da je apartman u staroj gradskoj jezgri Šibenika, namijenjen i za osobe u invalidskim kolicima, nemoguća je misija. Nakon poziranja iznad skala koje od katedrale vode na obalu, oprostile smo s Marijanom i Nikom. Otišle su natrag Kalelargom put Poljane, a mi smo nastavile dalje. Da ne bismo nagađali ima li u Šibeniku uopće apartmana za osobe u invalidskim kolicima u ponudi, svratili smo po informacije u Turistički informativni centar, smješten podno katedrale. Od Rade Alviž, voditeljice TIC-a, doznajemo da nemaju službene informacije o takvim apartmana u privatnom smještaju.
- Kad dobijemo rješenje o iznajmljivanju apartmana, u njemu nije i ne treba biti navedeno kojim je osobama namijenjen. U starom djelu grada konfiguracija terena je takva da, kad bi ljudi i htjeli, ne bi to baš mogli izvesti. Što se tiče novijih apartmana u užem dijelu grada, koji imaju normalan pristup, pa i onih na perifernim dijelovima, mislim da ih manje od jedan posto ima osiguran prilaz invalidskim kolicima. Možda je jedan od razloga i to što apartman za osobe u invalidskim kolicima traži veća ulaganja, pa se zaista rijetki na to odlučuju - rekla je Alviž. Kakvo je stanje u hotelima u užem centru grada, morali smo se sami uvjeriti, jer nisu pod njihovom ingerencijom. Prije nego smo nastavili "potragu" za smještaj osoba u invalidskim kolicima, Alviž nam je ukazala na jedan drugi problem.
Loša reklama
- Imamo dosta grupa turista s različitim oblicima invaliditeta koji dolaze u obilazak Šibenika i, naravno, svi dođu vidjeti katedralu. Jednom prilikom je tu bila grupa iz Njemačke u kojoj je bilo par osoba u invalidskim kolicima. Pošto je naš ured podno katedrale, došli su nas pitati gdje imamo javni WC u kojeg se može s kolicima. Nažalost, tada je jedini javni WC s pristupom za invalide bio na Autobusnom kolodvoru. A vi znate koliko je od katedrale do kolodvora, rekla je Alviž. U međuvremenu, tadašnje gradsko komunalno poduzeće "Gradska čistoća", danas "Zeleni grad Šibenik", koji upravlja s dva javna gradska WC-a, renovirao je WC nadomak šibenskog kazališta i prilagodio invalidima. Međutim, drugi, na trgu između katedrale i Gradske vijećnice, gdje se u jednom trenutku nađe na stotine turista, ni danas nema pristup za osobe u invalidskim kolicima.
- Ne možemo poravnati skale u gradu starom 951 godinu, ali da bi mogli imati javni WC prilagođen invalidnim osobama u srcu stare gradske jezgre, mogli bismo. To i nije tako velika investicija, a ovo je loša reklama - rekla je na kraju Alviž.
I hoteli nepristupačni
Naša sljedeća "stanica" bila su dva nova hotela na Medulićevu trgu, u staroj gradskoj jezgri. Ljubazno smo upitali gospođe na recepciji u Hotelu Live Palace imaju li sobe prilagođene za smještaj osoba u invalidskim kolicima.
- Nažalost ne, jer nemamo pristup za invalidska kolica. Kao što vidite, tu su skale, to je stara gradska jezgra..., bio je odgovor.
U King Krešimiru, hotelu preko puta, na isto pitanje odgovorila nam je voditeljica recepcije Danijela Gulin Bradić.
- Ne, nemamo sobe za invalidne osobe u kolicima. Budući da smo u centru starog grada, u dogovoru s Konzervatorskim odjelom i posebnom odlukom mjerodavnog ministarstva, odobreno nam je da ne moramo ugrađivati lift, kojeg bismo kao hotel s četiri zvjezdice po propisima trebali imati. Međutim, to bi zahtijevalo velike preinake u prostoru koji je ionako mali - rekla je.
Soba za osobe u kolicima nema niti u starom Hotelu Jadran na šibenskoj obali, pa kad se sve što smo čuli i vidjeli zbroji i oduzme, čini se da je u Šibeniku turistima ipak lakše naći smještaj s kućnim ljubimcem, nego s članom obitelji u invalidskim kolicima.
Što je s tvrđavama?
Pristup za osobe s invaliditetom na šibenske tvrđave sv. Mihovil i Barone, koje su u zadnjih nekoliko godina obnovljene europskim novcem i stavljene u funkciju turizma, moguć je djelomično.
Na plato pod Tvrđavom sv. Mihovila dolazak je moguć preko pristupnog puta od Vatrogasnog doma. Od platoa je posjetiteljima s poteškoćama u kretanju omogućen prilaz u lift kojim se dolazi na podzemnu razinu tvrđave, info prostorije i cisterne, te na gornju razinu gdje se nalazi pozornica. Na zidine ne mogu.
Na Tvrđavi Barone pristup za osobe s invaliditetom je moguć na gotovo sve razine. Od najnižeg platoa omogućen je prilaz na gornju razinu putem rampe na istočnoj strani tvrđave, a obje tvrđave su opremljene sanitarnim čvorom koji je prilagođen za osobe s invaliditetom.
