Godinu dana življenja s koronom, prvi, drugi, a sada i treći val širenja zaraze koji se događa, brojne nepoznanice i različite, nerijetko proturječne informacije o samoj bolesti, virusu i njegovim sojevima, zaštitnim maskama i epidemiološkim mjerama, svakojaka ograničenja i zabrane "istanjili" su živce mnogima, a kraj pošasti ni približno se ne nazire.
O utjecaju ove bolesti na mentalno zdravlje stanovnika Šibenika i županije ne postoje relevantna istraživanja, no psihologinja Ivana Štrkalj i psihijatar Mihajlo Vladić iz Službe za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje županijskog Zavoda za javno zdravstvo ističu da je korona postala okidač za probleme kod mnogih građana koji su zbog toga, u većem broju negoli prije, odlučili potražiti stručnu pomoć. Strah i anksioznost najviše ih muče, a pomoć mahom traže ljudi koji su preboljeli koronu ili se s tom bolešću hrvao netko iz njihove obitelji.
- U početku, kada je sve počelo, uspostavili smo telefonsku liniju za psihološku pomoć i bilo je dosta poziva. Dio ljudi bio je zabrinut za svoju djecu i kako će im sve to prezentirati, a drugi, koji su prošli rat, govorili su da se ni tada nisu osjećali kao sada u koroni. U ratu su, naime, znali odakle opasnost dolazi, gdje se mogu skloniti i kako zaštititi. Kada je počela korona bili su bombardirani brojnim informacijama iz Italije, Kine, Španjolske... Bilo je i dosta teorija zavjera o tomu gdje je virus nastao, kako se širio...
Mnoštvo dezinformacija, zapravo bila je infodemija, jer smo primali puno informacija koje nisu bile provjerene niti usmjerene na smirivanje situacije nego se širila dodatna panika. Čak i kada su javne osobe govorile da nema potrebe za panikom, paralelno se išlo na zatvaranje, ograničavanje svega, škole su se zatvarale, počeo je rad od kuće, zbog čega je ljudima ostao veliki upitnik – što se tu događa – govori Štrkalj.
Prvo šok, a onda prilagodba
Ipak, nakon prvotnog šoka, kako je vrijeme prolazilo, ljudi su se navikavali, odnosno prilagođavali.
- Bilo je važno vidjeti kako možemo preuzeti kontrolu nad situacijom. Na neki način sebe možete zaštiti tako da uspostavite dnevnu rutinu i imate određenu strukturu dana, što u konačnici smanjuje anksioznost – napominje Štrkalj i dodaje činjenicu da znanost još uvijek nema odgovore na sva pitanje vezana za koronu, pa tako nisu rasvijetljene ni sve nedoumice oko cjepiva.
- Imamo slogan "Cijepi se, misli na druge", ali neke su stvari još nepoznanica, a tamo gdje imate dosta nepoznanica ostavlja se i dosta prostora za svakakva tumačenja. U razdobljima nesigurnosti ljudi se vole grupirati i na neki način izolirati onoga koga doživljavaju kao opasnost. Dio ljudi koji su preboljeli COVID-19 i koji su nam se javili govore da su doživjeli stigmatizaciju. To, naravno, utječe na osobu i njezino psihičko stanje.
Psihologinja Štrkalj i psihijatar Vladić ističu da je strah, pa tako i onaj koji uzrokuje situacija oko korone i cjepiva, sastavni dio ljudske prirode, jedna od osnovnih ljudskih emocija, naš čuvar koji nas priprema za djelovanje i reakciju na opasnost.
- Pitanje je samo kako ćemo reagirati na taj strah. Ljudi različito reagiraju. Nećemo svi biti anksiozni. Nećemo znati u početku o čemu se radi, bit ćemo sumnjičavi, ali čovjek se prilagodi. Većina nas, a ona manjina i prije je imala problema sa strahom. Sada se to intenziviralo. Korona je okidač koji je pokrenuo sve ono što se prije imalo, morate imati podlogu zbog čega postajete anksiozni – objašnjava Vladić.
Korona očito mijenja neke navike, pa tako ljudi kao da manje zaziru od toga da zatraže pomoć psihijatra iz straha da će ih sredina zbog toga odmah proglasiti ludim. Istina, Šibenik se po tomu i dalje ne može mjeriti sa Zagrebom ili nekim drugim većim hrvatskim gradovima, ali je primjetno da su ljudi ipak slobodniji nazvati i zatražiti pomoć, ističe Vladić. Pogotovo stoga što za odlazak u Službu za mentalno zdravlje u Crnici ne treba nikakva uputnica. Dovoljan je tek telefonski poziv kako bi se dogovorio razgovor.
Babe vračare i vrh ledenjaka
- Ljudi žele od stručnjaka čuti što im se to događa. Najčešće to završi na jednom ili dva razgovora, ali ako je netko tako jako u to ušao da ne može funkcionirati, to je već ozbiljnije. Imamo i takvih situacija, ali su to najčešće oni kod kojih povijest njihovih problema seže od prije korone, ali je ona bila okidač.
Vladić ističe i da, prije negoli se obrate psihijatrima, ljudi svoju tjeskobu doživljavaju najprije preko niza fizičkih simptoma, zbog čega prođu brojne druge specijalističke preglede. Ponekad prođu i godine dok se ne zakucaju na "glavna" vrata.
- Kad govorimo o tim somatskim simptomima, to su obično snažan pritisak u grudima, nedostatak zraka, jako lupanje srca, strah od umiranja... Zbog toga najprije završe na hitnoj, a nakon toga obave mnoštvo pretraga, i kada im se ništa ne otkrije, zadnje im ostaje potražiti psihološku pomoć – zaključuje Vladić. Smatra također da će se pravi razmjer utjecaja korone na mentalno zdravlje ljudi tek vidjeti. Sadašnji strahovi, tjeskobe, depresivna stanja, povećana potrošnja antidepresiva i lijekova za smirenje na neki su način samo vrh ledenog brijega.
- Kada se sve ovo smiri, onda ćemo imati itekako posla. Ovo je, kako bi se reklo, još na vruće. Nismo babe vračare da bismo točno znali što će biti, ali COVID će napraviti pustoš u ekonomiji, ljudi će biti nezaposleni, nezadovoljni i doći će i do psiholoških problema. Mislim da je ovo tek mali dio onoga što slijedi. Ljudi su se otuđili, a sada će toga biti pogotovo. Veliki problem su i djeca, kojima su ukradeni djetinjstvo, mladost. Maturanti ne mogu na ples, ekskurziju, ne mogu se družiti. Ionako su društvene mreže učinile svoje u desocijalizaciji mladih, a korona je to nadogradila. Ipak, još uvijek se, sve u svemu, dobro držimo. To je naša subjektivna procjena, jer nema istraživanja, ali nakon što sve prođe, tek onda očekujemo konzekvencije na mentalno zdravlje ljudi – zaključio je Vladić.
Raste ovisnost o kocki i kokainu
Krizna vremena pogoduju i porastu svakojakih ovisnosti. Ni korona nije izuzetak. U porastu su alkoholizam, kockanje, droga...
- Heroin je u opadanju, ali su kokain i speed u porastu. Međutim, kod nas još vlada predodžba ovisnika kao tipa s iglom u žili, koji je prljav, gladan, nikakav i kojemu je bitno samo da se drogira. Ovi na kokainu su kao finiji, a nama su s terapijske strane gledano veći problem, jer oni sebe ne smatraju ovisnicima. Dolaze nam tek kada sve izgube i upadnu u velike probleme. Drogiranje je zapravo simptom nekog poremećaja. Kada vas droga kasnije preuzme postaje prvi problem, ali drogirate se jer vam nešto nedostaje, jer ste nezadovoljni sobom. U porastu je i alkoholizam, premda je najraširenija ovinost pušenje, ali zbog toga nitko ne traži pomoć - rekao je Vladić.
Smijehom protiv korone
Kako u koroni ostati zdrava duha i bistrih misli, ovisi o mnogočemu. Među ostalim, objašnjava psihologinja Ivana Štrkalj, i o tomu je li čovjek prethodno imao kakvih traumatičnih iskustva ili mu, primjerice, prijeti da će ostati bez posla.
- Ljudi se razlikuju i neće svi jednako reagirati. Imamo svoju genetiku, osobnost, svoje mehanizme suočavanja. Oni koji imaju bolje mehanizme suočavanja i nisu potrošeni, veću psihološku otpornost i bolju socijalnu podršku, veće samopouzdanje te koriste smisao za humor, ovakve će situacije doživjeti kao manje prijeteće. Jedan dio ove situacije je stvarna opasnost, a drugi je percipirani dio vezan za samu opasnost. Primjerice, onaj tko ima neku kroničnu bolest i starije je dobi, njegova percepcija opasnosti od zaraze neće biti ista kao nekoga tko ima 20 godina i zdrav je te zna da mladi najčešće prođu bez ozbiljnijih posljedica.